Mjesec: Veljača 2021.

Originalan naslov: Things You Save in a Fire
Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

Cassie Hanwell pripadnica je vatrogasne službe Austina, Texas. Jedna je od najškolovanijih i najiskusnijih vatrogasaca svoje postaje, a zbog svoje hrabrosti trebala bi, kao prva žena u povijesti, osvojiti prestižnu nagradu vatrogasne službe.

No, primopredaja krene po zlu, kada se na pozornici, umjesto očekivanog gradonačelnika, pojavi muškarac zbog kojeg Cassie u potpunosti izgubi kontrolu…

Kao posljedica slijedi udaljavanje s posla koji njoj predstavlja čitav život, kao i preseljenje u Massachusetts, majci s kojom nije bila u kontaktu otkada ih je – nju i oca – napustila zbog drugog muškarca.

Sada je bolesna, i moli je da joj dođe pomoći… I koliko bi god rado Cassie odbila – pristaje.

Stigavši u Lillian – mali provincijski gradić, u vatrogasnu postaju, među vatrogasce koji nikada nisu, i nemaju namjeru gledati „damu“ u svojim redovima – pred Cassie je izazov života.

Uz opremu koja bi mogla stajati kao izložbeni primjerak u vatrogasnom muzeju, ali i vatrogasce koji – iako nisu neprijateljski raspoloženi, jednostavno se ne osjećaju ugodno uz ženu – ova vatrogasna postaja je svjetlosnim godinama daleko od one koju je ostavila za sobom u Austinu.

I dok se pokušava izboriti za svoje mjesto – usprkos svemu što zna, vjeruje, kao i savjetima koje je dobila – ona se prvi puta u životu zaljubljuje, i to u – kolegu vatrogasca…

Iako sam očekivala nešto posve drugačije, knjiga mi se dopala, i to toliko da sam je pročitala u jednoj večeri.

Katherine Center je u ovom romanu predstavila toplu, ljudsku priču o oprostu, ozdravljenju, hrabrosti i ljubavi.

Opisujući netipičnu glavnu junakinju – ženu koja duboko skriva svoje traume i rane, nije baš sjajna u interakciji s drugim ljudima, no sjajna u svom poslu – autorica je na momente i pretjerala s „pokazivanjem“ da su žene jednake, ako ne i bolje, od muškaraca. No, nije joj za zamjeriti – u većini slučajeva i jesmo.

Iako je u pozadini važna poruka – biti ranjiv, voljeti i otvoriti sebe drugima ne znači i da ste slabi, a pružanje još jedne prilike onima koji su vas povrijedili samo svjedoči o vašoj snazi, ovo je prije svega simpatična, lagana priča sretnoga kraja.

Originalan naslov: Mannen som log
Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

Četvrti slučaj detektiva Kurta Wallandera ujedno je i moj prvi susret, kako s ovim serijalom, tako i pisanjem ovog autora.

Sama radnja započinje opisom ubojstva ostarjelog odvjetnika koji se vraća sa sastanka sa svojim klijentom, i poprilično je jasno tko je krivac. No, ubojstvo je zakamuflirano u prometnu nesreću, i potrajat će jedno vrijeme dok policija, upravo zahvaljujući našem junaku, ne shvati o čemu je riječ.

U međuvremenu, Kurt Wallander, u depresiji zbog ubojstva u samoobrani u prethodnom dijelu, svoj godišnji odmor provodi opijajući se i posjećujući javne kuće.

Kada ga posjeti stari znanac – sin gore ubijenog odvjetnika, i moli da istraži njemu sumnjivu smrt oca, Wallander isto odbija jer je čvrsto odlučio dati ostavku na radno mjesto u policiji.

Nakon toga se (ipak) predomišlja, vraća na posao, ponovo razmišlja o ostavci… I tako jedno vrijeme.

U međuvremenu je i sin (također odvjetnik) ubijen, i radnja se, naizgled, počinje zahuktavati… No, ne zadugo.

Iako je i na samoj najavi radnje naglašeno da se radi o velikom svjetskom hitu, mene se osobno ovaj roman, već ste shvatili čitajući, i nije previše dojmio.

Je li do toga što sam se u ovaj serijal uključila tek u četvrtom nastavku, ili je do mog raspoloženja kada sam je čitala (pa me borba sa depresijom i osjećajem krivnje koja čitav roman muči glavnog junaka umorila), no za razliku od ostalih skandinavskih kriminalističkih romana, ovaj nije ispunio moja očekivanja.

Radnja koja se temelji na otkrivanju financijskih malverzacija bi trebala ponuditi i neko objašnjenje istih, odnosno opis kako se zločin dogodio. Kad je već krivac poznat od – praktički prve stranice – smatram da je autor trebao bolje razraditi otkrivanje razloga zbog kojih je zločin počinjen, i na taj način unijeti dozu napetosti u sam roman.

Na više sam stranica pročitala da je autor poznat upravo po savršenim opisima skandinavskih policijskih postupaka. Možda je i tu problem. Ovaj mi je roman jednostavno bio presuhoparan, bez iznenađenja, razvijanja napetosti sa presporom radnjom.

A tu je i pitanje Wallanderove osobnosti. Znam da je jedna od čari skandinavskih detektiva njihova osobnost – samozatajnost, zasićenost životom i česta depresija, no ovo mi je jednostavno bilo – previše.

Ukoliko ste ljubitelj ovog serijala, ne vjerujem da ćete biti razočarani, no ja isti do daljnjega – preskačem. 

Originalan naslov: My Dark Vanessa
Izdavač: Znanje, 2021.

Svoj debitantski roman “Vanessa moja crna” Kate Elizabeth Russell je pisala gotovo 18 godina, a kada ga pročitate, bit će vam jasno i zašto.

Tragična, mračna i često odbojna, ova knjiga zaranja duboko u složenost nasilnih odnosa, poremećenosti i trauma.

Radnja koja se izmjenjuje između 2000. te 2017. godine, ispričana riječima glavne junakinje – Vanesse – donosi nam mučnu priču o petnaestogodišnjoj djevojčici, zavedenoj a tada godinama silovanoj od strane njenog 42-dvogodišnjeg učitelja Jacoba Stranea.

No, to nije priča (samo) o silovanju, već o nasilnoj, predatorskoj, poremećenoj vezi s kojom se ona nosi i godinama kasnije…ne dopuštajući si priznati da je – žrtva.

Osim snažne priče, najveća kvaliteta ove knjige je način na koji je ista ispričana – iskreno i hrabro prikazana kroz oči djevojke koja sumnja u sebe, svoju vrijednost, s vremenom gledajući sebe, a ne Jacoba, kao problem.

Zanimljive, ali mračne i klaustofobične atmosfere, ovo je priča od koje ćete nakon gotovo svake pročitane stranice htjeti pobjeći, no istovremeno nastaviti čitati i dočekati kraj i spas od užasa koji glavna junakinja proživljava.

Autorica je majstorski prikazala način način razmišljanja petnaestogodišnje djevojčice, Straneove manipulacije i njihov poremećeni odnos. Njih su dvoje međusobno opsjednuti jedno drugim – ona osjećajem koji ima zahvaljujući njegovim manipulacijama – da je posebna, inteligentna, voljena, a on iskorištavanjem je za svoje najniže porive.

Koristeći, kao professor engleskog jezika, književna djela E. A. Poea, Frosta, Nabokova, kao i roman “Lolita”, Strane plete privid neizbježnosti i pravednosti njihovog “nekonvencionalnog mraka” i romantične veze.

Godinama kasnije, ona više ni sama nije sigurna što su bili u prošlosti, što se točno dogodilo i što su sada. Sjećanja su joj zamagljena i upitna što se tiče pouzdanosti. Ono što je sigurno jest da jednostavno, želi li spriječiti da se u potpunosti raspadne, mora vjerovati da je to bila – ljubav.

“Ona ima moć, kontrolu, želje. Ona je odabrala njega. Ona nije žrtva, ona je ljubav njegovog života. Posebna je, i nezamjenjiva.”

No, kada se počnu redati optužbe za njegovo seksualno uznemiravanje i drugih učenica… Vanessa se počinje pitati – što ako njihov odnos nije jasno vidjela? Što ako je ona samo jedna od mnogih Straneovih žrtava?

Iako je autorica jasno navela i naglasila da ovo nije autobiografska priča, već djelo posvećeno “svim djevojkama poput Vanesse” ovoga svijeta, riječ je o izuzetno stvarnom djelu.

Ostavit će vas s osjećajem zgroženosti, mučnine, tuge. Čitat ćete je odbojnošću, koja će vas ostaviti s osjećajem neugode, ali ovo je knjiga koju ćete, bez ikakve sumnje preporučiti dalje.

Naslov originala: Plašljivo lavče
Izdavač: Naklada Nika

Mnogo toga može biti zastrašujuće najmlađima, a to vrijedi i za malog lavića koji se boji ostati sam u kući, mraka, vode, pčela, zubara… i najsigurnije se osjeća u maminom zagrljaju.

No, malo pomalo se suočava sa svojim strahovima i jednom kada definira čega se točno boji, lakše mu je uhvatiti se u koštac sa njima…

‘Strahu sada znamo lice,
nismo više kukavice.
Znam što se tu krije,
strah me više nije.’

Namijenjena najmlađim čitateljima (starosti 2-5 godina), ova slikovnica sadrži vesele i vedre ilustracije, lako čitljiv tekst pisan u stihovima, te stranice koje se preklapaju sa crtežima iza njih koji slikovnicu pretvaraju u zanimljivu igračku.

Format 15×15 cm je prikladan za putovanja i nošenje u torbi jer ne zauzima mnogo mjesta a osigurava zabavu za najmlađe. 

Naklada Nika vam omogućuje da ovu slikovnicu pridružite svojoj zbirci – nagradna igra traje – link za prijavu je na vrhu stranice 

Djevojčica Ana je brzo i lako stekla mnoge dragocjene navike kako bi imala bolji, ljepši i zdraviji život.

Uz priče Simeona Marinkovića i ilustracije Dušana Pavlića, i vaše dijete može krenuti tim putem… Na kraju krajeva, uz igru se lakše uči…

… O SPORTU
Koji je to sport u kojem Ana najviše uživa? Kako se pritom osjeća? Zašto je važno dobro se pripremiti za trening? Zašto je važno igrati po pravilima i pošteno?

Na ova, ali i mnoga druga pitanja pronaći ćete odgovor u šesnaestoj knjizi o djevojčici Ani.

“Njegujmo sport diljem planeta,
odrasli i djeca cijeloga svijeta.
Ništa ne treba ljude razdvajati.
Sportska igra treba nas spajati!”

… ZDRAVA HRANA
Zašto je važno prati ruke prije jela? Zašto je važno jesti raznovrsnu hranu? Uz pravu mjeru? Je li hrana uistinu ukusnija kada je dijelimo s ljudima koje volimo?

Uz zanimljiv tekst i prekrasne ilustracije, saznajte odgovore na ova i mnoga druga pitanja. U prvoj knjizi o djevojčici Ani, pročitajte poruke i savjete o zdravoj prehrani.

“Ana se veseli kad hranu dijeli.
U društvu je jelo slađe,
a hrane se uvijek nađe.”

Ova serija slikovnica je, kao što i sama najava kaže, namijenjena prije svega najmlađima. Sa stranicama koje se preklapaju, te crtežima iza njih koji slikovnicu pretvaraju u zanimljivu igračku, siguran su put ka boljem razumijevanju i prihvaćanju njihovih poruka.

Anine su zgode pisane jednostavnim rečenicama u rimi i zato se lako pamte i ponavljaju.

Čitanje, kada se roditelji pridruže djetetu, je prilika za bolje međusobno upoznavanje, druženje i zabavu, ali i – kroz sustav praćenja pročitanog, razgovora o tome s djetetom, kao i odgovaranja na pitanja – prilika da se nauči nešto novo.

Serija priča o djevojčici Ani pruža sve to – zanimljivo štivo, priliku da se nauči nešto novo (i korisno), ali prije svega – dobru zabavu.

Originalan naslov: Conversations with Friends
Izdavač: Fraktura, 2020.

Debitantski roman Sally Rooney – “Razgovori s prijateljima” – knjiga je o kojoj ćete, nakon završetka čitanja, razmišljati još danima.

Mene je osobno nagnala na razmišljanje o načinu na koji se naša perspektiva s godinama mijenja, odnosno kako naša potreba za stabilnošću, povjerenjem i zdravim vezama postaje mnogo cjenjenija od opojnih, emocionalnih vrtuljaka naših mladih dana. O tome kako smo, opijeni mladošću i osjećajem neranjivosti, često nesvjesni loših izbora koje radimo, a ako i jesmo, ta su vremena popraćena i velikom dozom egoizma zbog koje na iste olako odmahujemo rukom, i nastavljamo po svome.

I upravo je u tome čar koraka plesa koje izvodi Sally Rooney:

Frances, ujedno i pripovjedačica ovog romana, mlada je irska studentica književnosti, koja u slobodno vrijeme piše pjesme i izvodi ih, zajedno sa svojom najboljom prijateljicom i nekadašnjom ljubavnicom Bobbi, na pjesničkim večerima.

Na jednoj takvoj večeri upoznaju Melissu – slavnu, nešto stariju, fotografkinju koja izražava želju da upravo njima posveti svoj idući članak.

Polaskane, djevojke pristaju.

I dok se samouvjerena i poprilično egoistična Bobbi više priklanja Melissi, Frances se drži po strani i biva očarana tek njenom profinjenom kućom, a s vremenom i njenim mužem – prekrasnim, emocionalno krhkim glumcem – Nickom.

Iako se isprva doima kao nevina zabava, flert između Frances i Nicka s vremenom prerasta u čudnu, bolnu intimnost koja uništava njih, ali i svijet koji ih okružuje…

Satkana od sićušnih trenutaka ljudskosti, ranjivosti i nježnosti koji se, kada probiju kroz zidove koje su junaci podigli oko sebe, čine kao otkriće, ovo je knjiga koja će vas, zahvaljujući načinu na koji je napisana – čisto, oštro, istinito – ostaviti s dojmom da je svaka riječ tu s razlogom – da kreira jedinstvenu sliku koja ostavlja dojam realnosti i kompleksnosti.

A takva je i karakterizacija likova.

Oni nisu (previše) simpatični, često donose lose odluke, ali su upravo zahvaljujući svojim kontradiktornostima stvarni.

Možda ćete pomisliti da je ovo samo još jedna priča o zabranjenoj ljubavi i preljubu, no – doista nije. Ovo je priča o potrebi svakog od nas da budemo voljeni, važni, željeni. Priča o strahu od rušenja zidova koje smo podigli kako bismo se zaštitili od boli vanjskog svijeta, no koje je neophodno srušiti kako bismo bili – voljeni.

“Patnja me neće učiniti posebnom, ni pretvaranje da ne patim neće me učiniti posebnom. Razgovor o patnji, ili čak pisanje o njoj, neće je preobraziti u nešto korisno.”

Toksične veze, depresija, alkoholizam, ljubomora, seksualno otkrivanje, neshvaćenost, patnja i samoozljeđivanje samo su neke teme koje autorica poput finog tkanja rasprostire kroz čitavu priču, a sam kraj je… pa nešto što ostavlja bez daha. A opet, tako očekivan.

S moje strane ogromna preporuka, jer ovo je knjiga koja će se – već sad sam sigurna – naći u samom vrhu knjiga pročitanih ove godine. 

Originalan naslov: Good Night Stories for Rebel Girls
Izdavač: Znanje, 2017.

Jeste li znali da su brisači stakla na vozilima, filter za kavu, pelene za jednokratnu uporabu, igra Monopoly, kevlar, te bežična mreža, samo neki od izuma – bez kojih svijet kakav poznajemo nebi funkcionirao – od strane žena?

Raznolika kolekcija biografija koju ćete pronaći u ovoj knjizi donosi nam priče o njih stotinu – različitog porijekla, religije, nacionalnosti, seksualnosti… i doista je zbirka koju bi svaka djevojčica trebala imati u svojoj biblioteci.

Od već svima dobro poznatih – poput Jane Austen, sestara Bronte – knjiga će vas iznenaditi i s nekoliko novih, odnosno, manje poznatih žena o kojima sada imamo prilike čitati i nadahnuti se njihovim postignućima i životima.

Meni su se posebno svidjele priče i ilustracije o: Adi Lovelace, Marii Callas, Ann Makosinski, te Marie Curie. Ilustracije su djela šezdeset umjetnica širom svijeta.

Uz doista reprezentativnu zbirku biografija, ova nam knjiga prvenstveno poručuje da su žene – iako i dan danas smatrane slabijim spolom, kritizirane i omaložavane – one koje mijenjaju svijet. Čak iako nisu navedene u školskim udžbenicima, i o većini njih se ne sluša u školi. Čak iako je pred njima bio težak, gotovo nemoguć put – bez potpore obitelji i zajednice u kojoj su živjele.

Pisana jednostavnim jezikom, lako će pronaći put do srca svake djevojčice i sigurno se smjestiti u njihovom srcu puštajući i tamo korijen želje za ostvarivanjem onog najdublje čuvanog sna.

Jer, nikada nije prerano, ali ni prekasno početi ostvarivati svoje snove.

„Uzmimo svoje knjige i olovke. One su naše najmoćnije oružje. Jedno dijete, jedna učiteljica, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet.“

M. Yousafzai

Dokažimo da je i doista tako.