Sally Rooney, RAZGOVORI S PRIJATELJIMA

Originalan naslov: Conversations with Friends
Izdavač: Fraktura, 2020.

Debitantski roman Sally Rooney – “Razgovori s prijateljima” – knjiga je o kojoj ćete, nakon završetka čitanja, razmišljati još danima.

Mene je osobno nagnala na razmišljanje o načinu na koji se naša perspektiva s godinama mijenja, odnosno kako naša potreba za stabilnošću, povjerenjem i zdravim vezama postaje mnogo cjenjenija od opojnih, emocionalnih vrtuljaka naših mladih dana. O tome kako smo, opijeni mladošću i osjećajem neranjivosti, često nesvjesni loših izbora koje radimo, a ako i jesmo, ta su vremena popraćena i velikom dozom egoizma zbog koje na iste olako odmahujemo rukom, i nastavljamo po svome.

I upravo je u tome čar koraka plesa koje izvodi Sally Rooney:

Frances, ujedno i pripovjedačica ovog romana, mlada je irska studentica književnosti, koja u slobodno vrijeme piše pjesme i izvodi ih, zajedno sa svojom najboljom prijateljicom i nekadašnjom ljubavnicom Bobbi, na pjesničkim večerima.

Na jednoj takvoj večeri upoznaju Melissu – slavnu, nešto stariju, fotografkinju koja izražava želju da upravo njima posveti svoj idući članak.

Polaskane, djevojke pristaju.

I dok se samouvjerena i poprilično egoistična Bobbi više priklanja Melissi, Frances se drži po strani i biva očarana tek njenom profinjenom kućom, a s vremenom i njenim mužem – prekrasnim, emocionalno krhkim glumcem – Nickom.

Iako se isprva doima kao nevina zabava, flert između Frances i Nicka s vremenom prerasta u čudnu, bolnu intimnost koja uništava njih, ali i svijet koji ih okružuje…

Satkana od sićušnih trenutaka ljudskosti, ranjivosti i nježnosti koji se, kada probiju kroz zidove koje su junaci podigli oko sebe, čine kao otkriće, ovo je knjiga koja će vas, zahvaljujući načinu na koji je napisana – čisto, oštro, istinito – ostaviti s dojmom da je svaka riječ tu s razlogom – da kreira jedinstvenu sliku koja ostavlja dojam realnosti i kompleksnosti.

A takva je i karakterizacija likova.

Oni nisu (previše) simpatični, često donose lose odluke, ali su upravo zahvaljujući svojim kontradiktornostima stvarni.

Možda ćete pomisliti da je ovo samo još jedna priča o zabranjenoj ljubavi i preljubu, no – doista nije. Ovo je priča o potrebi svakog od nas da budemo voljeni, važni, željeni. Priča o strahu od rušenja zidova koje smo podigli kako bismo se zaštitili od boli vanjskog svijeta, no koje je neophodno srušiti kako bismo bili – voljeni.

“Patnja me neće učiniti posebnom, ni pretvaranje da ne patim neće me učiniti posebnom. Razgovor o patnji, ili čak pisanje o njoj, neće je preobraziti u nešto korisno.”

Toksične veze, depresija, alkoholizam, ljubomora, seksualno otkrivanje, neshvaćenost, patnja i samoozljeđivanje samo su neke teme koje autorica poput finog tkanja rasprostire kroz čitavu priču, a sam kraj je… pa nešto što ostavlja bez daha. A opet, tako očekivan.

S moje strane ogromna preporuka, jer ovo je knjiga koja će se – već sad sam sigurna – naći u samom vrhu knjiga pročitanih ove godine. 🙂

Elena Favilli, Francesca Caveallo, PRIČE ZA LAKU NOĆ ZA MLADE BUNTOVNICE

Originalan naslov: Good Night Stories for Rebel Girls
Izdavač: Znanje, 2017.

Jeste li znali da su brisači stakla na vozilima, filter za kavu, pelene za jednokratnu uporabu, igra Monopoly, kevlar, te bežična mreža, samo neki od izuma – bez kojih svijet kakav poznajemo nebi funkcionirao – od strane žena?

Raznolika kolekcija biografija koju ćete pronaći u ovoj knjizi donosi nam priče o njih stotinu – različitog porijekla, religije, nacionalnosti, seksualnosti… i doista je zbirka koju bi svaka djevojčica trebala imati u svojoj biblioteci.

Od već svima dobro poznatih – poput Jane Austen, sestara Bronte – knjiga će vas iznenaditi i s nekoliko novih, odnosno, manje poznatih žena o kojima sada imamo prilike čitati i nadahnuti se njihovim postignućima i životima.

Meni su se posebno svidjele priče i ilustracije o: Adi Lovelace, Marii Callas, Ann Makosinski, te Marie Curie. Ilustracije su djela šezdeset umjetnica širom svijeta.

Uz doista reprezentativnu zbirku biografija, ova nam knjiga prvenstveno poručuje da su žene – iako i dan danas smatrane slabijim spolom, kritizirane i omaložavane – one koje mijenjaju svijet. Čak iako nisu navedene u školskim udžbenicima, i o većini njih se ne sluša u školi. Čak iako je pred njima bio težak, gotovo nemoguć put – bez potpore obitelji i zajednice u kojoj su živjele.

Pisana jednostavnim jezikom, lako će pronaći put do srca svake djevojčice i sigurno se smjestiti u njihovom srcu puštajući i tamo korijen želje za ostvarivanjem onog najdublje čuvanog sna.

Jer, nikada nije prerano, ali ni prekasno početi ostvarivati svoje snove.

„Uzmimo svoje knjige i olovke. One su naše najmoćnije oružje. Jedno dijete, jedna učiteljica, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet.“

M. Yousafzai

Dokažimo da je i doista tako. 😊