
Originalan naslov: Conversations with Friends
Izdavač: Fraktura, 2020.
Debitantski roman Sally Rooney – “Razgovori s prijateljima” – knjiga je o kojoj ćete, nakon završetka čitanja, razmišljati još danima.
Mene je osobno nagnala na razmišljanje o načinu na koji se naša perspektiva s godinama mijenja, odnosno kako naša potreba za stabilnošću, povjerenjem i zdravim vezama postaje mnogo cjenjenija od opojnih, emocionalnih vrtuljaka naših mladih dana. O tome kako smo, opijeni mladošću i osjećajem neranjivosti, često nesvjesni loših izbora koje radimo, a ako i jesmo, ta su vremena popraćena i velikom dozom egoizma zbog koje na iste olako odmahujemo rukom, i nastavljamo po svome.
I upravo je u tome čar koraka plesa koje izvodi Sally Rooney:
Frances, ujedno i pripovjedačica ovog romana, mlada je irska studentica književnosti, koja u slobodno vrijeme piše pjesme i izvodi ih, zajedno sa svojom najboljom prijateljicom i nekadašnjom ljubavnicom Bobbi, na pjesničkim večerima.
Na jednoj takvoj večeri upoznaju Melissu – slavnu, nešto stariju, fotografkinju koja izražava želju da upravo njima posveti svoj idući članak.
Polaskane, djevojke pristaju.
I dok se samouvjerena i poprilično egoistična Bobbi više priklanja Melissi, Frances se drži po strani i biva očarana tek njenom profinjenom kućom, a s vremenom i njenim mužem – prekrasnim, emocionalno krhkim glumcem – Nickom.
Iako se isprva doima kao nevina zabava, flert između Frances i Nicka s vremenom prerasta u čudnu, bolnu intimnost koja uništava njih, ali i svijet koji ih okružuje…

Satkana od sićušnih trenutaka ljudskosti, ranjivosti i nježnosti koji se, kada probiju kroz zidove koje su junaci podigli oko sebe, čine kao otkriće, ovo je knjiga koja će vas, zahvaljujući načinu na koji je napisana – čisto, oštro, istinito – ostaviti s dojmom da je svaka riječ tu s razlogom – da kreira jedinstvenu sliku koja ostavlja dojam realnosti i kompleksnosti.
A takva je i karakterizacija likova.
Oni nisu (previše) simpatični, često donose lose odluke, ali su upravo zahvaljujući svojim kontradiktornostima stvarni.
Možda ćete pomisliti da je ovo samo još jedna priča o zabranjenoj ljubavi i preljubu, no – doista nije. Ovo je priča o potrebi svakog od nas da budemo voljeni, važni, željeni. Priča o strahu od rušenja zidova koje smo podigli kako bismo se zaštitili od boli vanjskog svijeta, no koje je neophodno srušiti kako bismo bili – voljeni.
“Patnja me neće učiniti posebnom, ni pretvaranje da ne patim neće me učiniti posebnom. Razgovor o patnji, ili čak pisanje o njoj, neće je preobraziti u nešto korisno.”
Toksične veze, depresija, alkoholizam, ljubomora, seksualno otkrivanje, neshvaćenost, patnja i samoozljeđivanje samo su neke teme koje autorica poput finog tkanja rasprostire kroz čitavu priču, a sam kraj je… pa nešto što ostavlja bez daha. A opet, tako očekivan.
S moje strane ogromna preporuka, jer ovo je knjiga koja će se – već sad sam sigurna – naći u samom vrhu knjiga pročitanih ove godine.