From.Cover.To.Cover

Originalan naslov: The Queen’s Gambit
Izdavač: Fokus na Hit, 2021.

Šezdesete godine prošlog stoljeća.

Osmogodišnja Beth Harmon, nakon što joj majka pogine u automobilskoj nesreći, biva smještena u dom za nezbrinutu djecu. Povučena djevojčica, dobiva zadatak pranja gumica u podrumu, i biva fascinirana igrom koju domar, gospodin Shaibel, igra na sanduku mlijeka.

Prikupivši hrabrost, moli ga da je nauči igrati šah. Uz sve veću ovisnost o tabletama za smirenje koje im djelatnici sirotišta, zajedno s vitaminima, svakodnevno daju, Beth razvija i opsjednutost ovom igrom. 64 polja i 16 figura postaju njena jedina ljubav koja je na kraju prerasla i u način života.

Priča je prati kroz duže razdoblje – kako odrasta u teenagericu, pobjeđuje iz turnira u turnir, biva posvojena, pleše vrlo opasan ples s drogom i alkoholom, dospijeva na naslovnicu “Life” časopisa, uživa u šahu, a naposljetku i predstavlja SAD u turniru protiv ruskih šahovskih velemajstora.

“Elegantno i fascinantno – poput mata u četiri poteza”. “Genijalno.” “Napeto.” – samo je dio kritika ove knjige objavljene još 1983., koja je ponovnu slavu postigla zahvaljujući ekranizaciji.

Iako sam bila pomalo skeptična hoće li mi se dopasti, ili ću biti razočarana detaljnim opisima šahovskih poteza, moram u startu naglasiti da me knjiga ugodno iznenadila.

“Damin gambit” zanimljivo je ispričana priča koja se lako i brzo čita, nevjerojatno uzbudljiva i napeta, koja obuzima vašu pažnju od prve do posljednje stranice, dugo se pamti i preporuča svima.

Od samog načina pisanja, razrade likova, do radnje – pročitala sam je u dva dana – ovo je knjiga u kojoj ćete uživati, bili ljubitelj šaha ili ne. Jer, ovo je priča o genijalnosti i ovisnosti, preživljavanju i uspjehu u svijetu u kojem se žene omaložava i drži na margini, ali ujedno i potresan portret usamljenosti i anksioznosti.

Čita se lako, bez obzira na opise šahovskih poteza, drži pažnju od prve do posljednje stranice, a mene je uvjerila i da prvom prilikom pogledam i seriju koja je unutar 4 tjedna postala Netflixova najgledanija mini-serija koju je pogledalo 62 milijuna kućanstava.

Velika preporuka s moje strane. 

Originalan naslov: If Wishes Were Earls
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Harriet „Harry“ Hathaway grofa Roxleyja poznaje većinu svog života. Sada, napokon odrasla u mladu damu, želi i više od pukog prijateljstva. Nakon poljupca koji ne može izbaciti iz glave, Harriet se nada da će i Roxley shvatiti da su suđeni jedno drugom.

No, prošla je i godina, a od Roxlyja nije uspjela dobiti potvrdu svojih osjećaja. Naime, mladi grof, kao i ostatak njegove obitelji, živi na staroj slavi i sposobnosti kockanja, a sada doslovce grca u dugovima. Pritisnut potraživanjima vjerovnika, ali i ucjenom, prisiljen je oženiti se drugom – bogatom nasljednicom – kako bi otplatio sve dugove.

Šokirana njegovim planovima, Harriet će učiniti sve da ga spriječi u vjenčanju s drugom… A kada se otkrije i opasna zavjera, i sama sudbina će ih spojiti u nastojanju da otkriju krivca…

Treći dio serijala “Ljubavne rime” je onaj od kojeg sam, s obzirom na njihove likove u prethodnim romanima, imala najviše očekivanja… A ista su nažalost, samo djelomično ispunjena. 

Očekivala sam više humora i kemije između dvaju junaka, tako da ne mogu reći da će se i ovaj dio svakako naći na mojim policama. Ipak, sve u svemu, osim ljubavne priče (za moj ukus malo previše razvučene) nudi i kriminalističku priču (također pomalo predvidljivu) te je sasvim solidan izbor za ljetne dane, posebice plažu.

Izdavač: V. B. Z. d. o. o., 2021.

Nisam sigurna postoji li osoba na području Balkana, a koja nije čula za osebujnu riječku spisateljicu – Vedranu Rudan. Ona već godinama (na sada već doista prepoznatljiv način) secira našu svakodnevicu, a u ovoj, posljednjoj zbirci kolumni – “sočno i pikantno, piše o licimjernim svećenicima, korumpiranim političarima, obespravljenim ženama i životu u doba korone”.

“Puding od vanilije” zbirka je koja sadrži njenih 75 kolumni i kojima autorica ponovo potvrđuje status jedne od najkontroverznijih ličnosti medijskog prostora. Svaka od kolumni surovo je – (ponekad i sirovo) iskrena, za što – slagali se s njom i njenim razmišljanjem ili ne – treba hrabrosti.

Prema njenim riječima, upravo ova “knjiga je, koktel njene ranjivosti i crnila, i u njoj je baš onakva kakva jest.” I u ovoj knjizi razbija tabue, govori o onome o čemu drugi šute i u jednom od tekstova poručuje: „Sloboda ima svoju cijenu. Ona nikad nije previsoka.“

Kroz svoju je karijeru Vedrana Rudan objavila je brojne knjige, koje su prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i dvije knjige. Kazališne predstave dramatizirane prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti.

Radila je kao novinarka, kolumnistkinja, urednica na Hrvatskom radiju i voditeljica TV emisije. Svaki put je dobila otkaz. Danas prvenstveno piše na svom blogu www.rudan.info koji ima 220.000 pratitelja, a stranica joj je pogledana više od 20 milijuna puta.

Objavila je knjige »Amaruši«, »U zemlji krvi i idiota«, »Strah od pletenja«, »Crnci u Firenci«, »Ljubav na posljednji pogled«, »Zašto psujem«, »Muškarac u grlu«, »Uho, grlo, nož«, »Dabogda te majka rodila«, »Kosturi okruga Madison«, »Život bez krpelja«, »Ples oko Sunca« i »Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder«.

Dugi niz godina slovi za žestoku aktivisticu za ljudska prava i beskompromisnu ratnicu u borbi za ženska prava. Ukoliko se još niste susreli s njenim radovima, ova je zbirka kolumni odličan početak. 

Originalan naslov: The Lord of the Flies
Izdavač: Vorto Palabra, 2019.

Kada se 1964. pojavilo reizdanje, „Gospodar muha“ je – hvaljen od kritike, prihvaćen od publike – postao prava senzacija i osvojio mnoge nagrade, iako prilikom prve objave, još 1954., nije postigao veći uspjeh. Obavezno je štivo u američkim i britanskim školama i sveučilištima, a i na filmsko je platno prebačen nekoliko puta. Često se naglašava njegov utjecaj na popularnu kulturu.

Priča o skupini dječaka koji se nakon pada aviona nađu na tropskom, nenastanjenom otoku, moraju organizirati i brinuti o sebi, da bi uskoro – iako je riječ o obrazovanim dječacima, iz dobrih obitelji – postali beskrupulozni, divlji i okrutni… posebice prema onima koji pokušavaju sačuvati ostatke pravila i civiliziranog ponašanja, pravi je primjer distropijske priče i alegorije o preživljavanju i ljudskoj prirodi.

Smisao romana – pokušaj da se uđe u trag nedostacima društva, slijedeći nedostatke ljudske prirode, kao i pouka „da oblik društvene zajednice nužno mora ovisiti o etičkoj prirodi pojedinca, a ne o etičkoj prirodi političkog sustava, ma koliko ta priroda bila logična ili vrijedna poštovanja.“ – i dan danas potiču na razmišljanje, no moram priznati da je sama priča izgubila nešto od svoje skandaloznosti (sam „Gospodar muha“ prijevod je za Belzebuba) s obzirom na more današnjih naslova koji se doslovce natječu koji će više šokirati čitatelja.

Pitanja koja se nameću njegovim čitanjem – Što je moral? Što karakterizira dobrog vođu? Koliko smo proizvod kulture i odgoja, a koliko nagona? Je li moguće postići moralno društvo i ostvariti demokraciju u nekontroliranim, gotovo anarhističkim uvjetima? Kontrolira li čovjek društvo ili društvo kontrolira njega? Što se događa kada nema provođenja poznatih pravila i zakona? – čine ovaj roman obaveznim štivom koje se, bar zbog opće kulture, mora pročitati bar jednom…

Originalan naslov: Raven Black
Izdavač: Egmont, 2021.

“Pažnju su joj privukle boje. Na otoku su boje često bile suptilne; maslinasto zelena, blatno smeđa, morsko siva, sve dojedna razvodnjene i omekšane izmaglicom. Na jarkom jutarnjem suncu, maloprijašnji je prizor bio sirov i energičan. Gruba bjelina snijega. Siluete stabala. Gavrani. Na njezinoj će slici biti predstavljeni oštrim, uglatim oblicima, gotovo kubistički. Ptice će biti gotovo stopljene s grubim crnilom golog drveća. A usred svega, velika mrlja tople boje. Crvenilo koje odražava grimiz sunčeve lopte.

Ostavila je saonice uz stazu i prešla preko polja kako bi pomnije proučila prizor. Od ceste su vodila vratašca. Nanosi snijega priječili su je da ih gurne i otvori pa se popela preko njih. Kameni je zid dijelio polje na dva dijela, no mjestimično se sorio, ostavivši rupe, neke dovoljno široke da njima prođe i traktor. Kako se primicala, tako je prizor poprimao novu perspektivu, iznova se mijenjajući, no to joj nije nimalo smetalo. Slika joj se već urezala u um. Očekivala je da će gavrani pobjeći, čak se i nadala da će ih vidjeti u letu. Prizor ptica vinutih u zrak, s njihovim izvijenim, raširenim repovima koji ih održavaju na mjestu, dat će bolju predodžbu kako ih prikazati na tlu.

Nestvarno blještavilo sunca odraženo od bjeline snijega ispunilo ju je osjećajem pripitosti, primoravši je na krajnju usredotočenost, pa je gotovo ugazila u ono što je ležalo na tlu, do posljednjeg trena ne shvativši čemu svjedoči pred sobom. Dotad su postojali isključivo oblici i boje. No, tog se trena živopisno crvenilo prometnulo u šal. Sivi kaput i bijela put stopili su se sa snježnom podlogom koja na tom mjestu više nije bila djevičanski čista. Gavrani su kljucali djevojčino lice. Jednog oka više nije bilo.”

Prva iz serijala “Shetland Island” započinje uvidom u razmišljanje usamljenog izopćenika, starca po imenu Magnus Tait koji se nada posjeti s obzirom da je Stara godina.

I sam je svjestan male vjerojatnosti da ga se itko sjeti, no čestitati mu, posve neočekivano, dođu dvije djevojke iz susjedstva. Sljedećeg je jutra pronađeno tijelo jedne od njih, a sumnja gotovo odmah pada upravo na Magnusa.

Lokalni inspektor, Jimmy Perez, slijedeći tragove ulazi u labirint prošlosti Shetlandskih otoka, mnogo dalje no što itko želi ići…

Ann Cleeves je savršeno dočarala ambijent, surovost i ljepotu otoka na kojem se događa radnja, kao i karakter njegovih stanovnika.

Shetlandsko otočje, iako sam čula za njega, za detalje sam se morala poslužit internetom – je grupacija otoka smještena sjeveroistočno od Škotske. Krasi ih zadivljujuća ljepota, a od njih 100ak, samo ih je 16 naseljeno, s poprilično kompliciranom povezanošću s ostatkom zemlje.

Upravo je ta (djelomična) izoliranost osigurala savršen temelj za priču u kojoj se kroz razne preokrete razotkrivaju skrivene ličnosti i motivi glavnih junaka, a sam način pripovjedanja osigurava konstantnu usredotočenost na radnju. Priča je zanimljiva, napeta, a prebacujući se iz jednog lika u drugi od samog početka vam ne dopušta da odložite knjigu.

Osim što me zainteresirala za posjet ovim čudesnim otocima, Ann Cleeves me zaintrigirala i za daljnje nastavke romana o inspektoru Jimmyju Perezu. Jedva čekam idući! 

Originalan naslov: Deep Kindness
Izdavač: Egmont d.o.o., 2021.

Kada priručnik započne pričom poput one o Helgi, budite sigurni da je riječ o djelu koje
koje će vas potaknuti na razmišljanje i preispitivanje vlastitog ponašanja:

“Posljednji je put putovala zrakoplovom prije tri godine kada je navrat-nanos odjurila u zračnu luku nakon ranojutarnjeg telefonskog poziva liječnika svog oca, koji joj je rekao da što prije dođe u Arizonu jer joj otac nije dobro.

Trenutak prije no što je avion poletio za Phoenix, liječnik ju je ponovo nazvao i obavijestio da je njezin otac umro.

Tri sata koliko je trajao let, sjedila je nijema od zaprepaštenja, okružena neznancima. Kad je stigla u Arizonu, oteturala je do najbližeg zida , srušila se na pod i zaridala.

Dva je sata sjedila i plakala, pokraj nje je prošlo gotovo tri tisuće ljudi…
I nitko se nije zaustavio da joj pomogne.”

Čudi li vas to?

Iskreno odgovorite – biste li zastali i upitali potpunu neznanku zašto sjedi na podu i plače?

Ili ste svjesni činjenice da gotovo svatko od nas sam sebe smatra ljubaznom osobom, a kada tu ljubaznost treba pokazati, sputani smo vlastitom nesigurnošću i mogućnošću da je pokažemo na primjeren način?

Ono što će vas ovaj priručnik naučiti, odnosno podsjetiti, jest činjenica da u današnjem svijetu, ljubaznost, nažalost, nije normalna. Iako će svatko za sebe reći da je ljubazan i suosjećajan, za brojnim se ljudima koji pate nitko neće ni osvrnuti, a današnjem podijeljenom, usamljenom i tjeskobnom svijetu ljubaznost je važnija nego ikad.

Prepun prekrasnih citata, ovo je doista knjiga koja će biti prvi korak vašeg stvaranja bolje okoline, kao i svijeta kao ljubaznijeg, otvorenijeg mjesta. 

Originalan naslov: The Guest List
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Vjenčanja su nezaboravne prigode prilikom kojih često postoji neka razina drame koja krčka ispod savršene površine… A ovo je posebice slučaj za vjenčanje Jules i Willa, zlatnog para, planiranog na zabačenom irskom otoku.

Ispričana iz više perspektiva, kroz 48 sati, slijedimo priču u kojoj su tijelo, ali i ubojica otkriveni tek na samom kraju. Različiti, osebujni likovi, usred svadbene svečanosti ispunjene litrama pića i droge, ni ne slute nadolazeću katastrofu. Tjeskobni je osjećaj pojačan pomalo gotičkom atmosferom koja vlada na otoku, posebice s obzirom na njegovu ukletu povijest, legende o duhovima mrtvih, ali i nadolazeće oluje…

Svaki od likova krije vlastite tajne – Jules se brine zbog anonimne poruke koja ju upozorava neka ne vjeruje svom odabraniku i ne udaje se za njega, njezina sestra Olivia krhka je olupina slomljena srca. Kum Johnno očajnički ne želi izgubiti vezu s Willom, grčevito se držeći zajedničke prošlosti iz školskih dana. Hannah je samo reda radi pozvana na vjenčanje – udana je za Julesina najboljeg prijatelja Charlieja, no odlučna iskoristiti prvi vikend bez djece.

Autorica vješto manevrira kroz tugu, gubitke, ogorčenje, ljubomoru, krivnju, tajne i laži svakog od likova dok ista, poput gejzira, ključa, prepuna motiva za ubojstvo. Radnja je zanimljiva, napeta i čita se u jednom dahu.

Likovi su odlično razrađeni, a prikaz nevremena koje se približava, savršena je poveznica s olujom koja se sprema i među gostima…

Ukoliko ste ljubitelj napetih priča, prepunih tajni, laži i osvete, vjerujem da vas ni ovaj roman neće razočarati. S moje strane slijedi velika preporuka ove moderne inačice Agathe Christie i njenih ponajboljih djela.

Originalan naslov: Sapiens: a Graphic History, Volume 1 – The Birth of Humankind
Izdavač: Fokus na Hit, 2021.

Jeste li ikada tokom školovanja poželjeli da su suhoparne činjenice i podaci koje smo, učivši o povijesti, morali upamtiti prikazani na zanimljiviji način?

Najnovije izdanje Sapeinsa, u obliku stripa – upravo je ono što smo priželjkivali – prepuna prekrasnih, detaljnih i informativnih ilustracija, ovo je knjiga koja će vas privući – i zarobiti.

Prilagođavajući teme vezane za fiziku, kemiju, biologiju, povijest i zemljopis, kao i samu antropologiju malom čovjeku, Harari je glavni junak avanutre u kojoj sudjeluje kao ujak malene Zoe – djevojčice koja ga prati kroz put otkrivanja povijesti čovječanstva.

Prije davnih 70.000 godina, na Zemlji je živjelo barem šest ljudskih vrsta, dok je današnji dan doživjela samo jedna – Mi. Homo Sapiensi. I otada vladamo ovom planetom.

Za razliku od prvih ljudi, koji su se pojavili prije otprilike 2,3 milijuna godina u istočnoj Africi, evoluirajući iz roda velikih majmuna poznatih kao Australopithecus, kao i onih koji su slijedili, iako nisu bili osobito posebni – veliki mozak, uspravan hod, korištenje alata i društvenost – zajednička je i ostalim vrstama, samo su Homo Sapiensi napredovali i na kraju preplavili svijet – sve ostale ljudske vrste su izumrle.

Iz istočne su se Afrike proširili Arapskim poluotokom, te otuda vrlo brzo preplavili čitavo euroazijsko kopno. Tjerajući druge vrste prema uništenju, te se istovremeno križajući s njima, Homo Sapiens je zavladao Zemljom.

Yual Harari, rođen u Izraelu, diplomirao na Oxfordu, intelektualac je, povjesničar i profesor, koji se specijalizirao na temu svjetske, srednjovjekovne i vojne povijesti. U središtu njegova znanstvenog interesa dalekosežna su i općenita povijesna pitanja: Kako biologija utječe na povijest? Ima li pravednosti u povijesnom razvoju? Jesu li ljudi tijekom povijesti postali sretniji? I upravo je na njih pokušao odgovoriti u svom djelu „Kratka povijest čovječanstva“ a koje je u ovoj knjizi poslužilo kao polazišna točka.

Priča koju nam autor donosi je pisana čitko i zanimljivo, a tako se i čita – poput bilo kojeg bestselera – vodeći nas kroz zadivljujuću ljudsku povijest, od evolucijskih korijena do doba kapitalizma i genetskog inženjeringa, kako bismo otkrili zašto smo takvi kakvi jesmo.

Bili ljubitelji ove vrste literature ili ne – ovo je knjiga koju svima preporučujem.

Kvalitetne izrade, prekrasnih ilustracija i prepuna zanimljivih informacija koje su pisane na način razumljiv „malom čovjeku“ knjiga je koja će se, sigurna sam, svidjeti svima. 

Originalan naslov: The Corner Shop in Cockleberry Bay
Izdavač: VBZ, 2018.

“Rosa Larkin uvjerena je da je prati loša sreća otkad zna za sebe.

Njezin život u Londonu prava je katastrofa, živi kao podstanarka kod zgodnog Josha, uspješnog bankara i strastvenog ragbijaša, koji prema njoj gaji nježne osjećaje, i preživljava od mjeseca do mjeseca.

Kad u pitoresknom Cockleberry Bayu, gradiću u grofoviji Devon, naslijedi dućan koji već godinama zjapi prazan – “Mali dućan Cockleberry Bayu” – Rosina prva misao je prodati ga i dovesti svoj život u red. No, na njezinu nesreću, tajanstveni dobročinitelj postavio joj je važan uvjet: dućan ne smije prodati, može ga jedino prepustiti nekome tko to uistinu zaslužuje.

Svjesna da nema što izgubiti, Rosa odlučuje ponovno pokrenuti posao i dućanu vratiti stari sjaj. Napušta London sa svojim malim jazavčarom Hotom i nekoliko tisuća naslijeđenih funta te stiže u Cockleberry Bay, među znatiželjne mještane…

Rosa daje sve od sebe kako bi njezin dućan uspio. No, to ne može sama.

Srećom, mnogi joj mještani žele pomoći…
Ili možda odmoći?”

Iako je najava zvučala zanimljivo, kao pravo ljetno štivo – sam mi se roman nije previše svidio. Mislim da je ideja o naslijeđivanju dućana tamo negdje u malom engleskom mjestašcu poprilično “iskorištena” tema, no ipak nudi mnoštvo prilika ako se predstavi na pravi način. Na kraju krajeva, veliki nas broj upravo sanja o takvoj prilici, zar ne? 

Nicola May to, po meni, nije odradila.

Ono na što imam najviše zamjerki je način predstavljanja žena – od glavne junakinje koja plaća stanarinu oralnim seksom, spava s kim stigne, do vlasnice pansiona koja svoju 18-godišnju djelatnicu otvoreno naziva droljom, pa do korištenja svake prilike da se za Mary svaki put, ali svaki put kada se spomene u knjizi, napomene (i to na poprilično neprikladan način) kako ima problem s prekomjernom težinom.

Sami likovi nisu razrađeni, opisi su površni, i čitavoj priči, a posebice završetku, jednostavno nedostaje “ono nešto” – bila to toplina, emotivnost, prstohvat magije – što očekujem u ovakvim romanima.

Većini se, barem po objavama na fejsu i IG-u dopala, pa je možda do mene i mojih očekivanja, no s obzirom na sve (da ne otkrivam previše radnje), ovo stvarno nije roman koji ću preporučivati kao ljetno štivo.

Ili bilo kakvo.

Izdavač: Fokus na Hit, 2021.

Inna Moore hrvatska je autorica, poznata prije svega, po erotskim ljubavnim romanima kojima svakim danom sve više osvaja domaću književnu scenu. Iako osobno nisam preveliki fan ovog žanra, povremeno znam uzeti pokoji roman kako bih uzela predah od standardne literature koju obično biram i izbjegla zasićenja i ev. čitalačke blokade. Ipak – do ovog se romana nisam susrela s njenim knjigama, a kako je nedavno postala jedna od uzdanica Fokus na Hit, odlučila sam iskoristiti priliku suradnje s njima i pročitati njen najnoviji naslov – KRIVI BROJ.

Jade O’Neal nikada nije imala sreće u ljubavi, i uvijek bi završila s lošim dečkom koji bi joj slomio srce. Kada nakon posljednjeg ljubavnog brodoloma s prijateljicom završi u noćnom klubu, ni sama nije svjesna da je upravo to noć koja će joj promijeniti čitav život. Pokušavajući napraviti bivšeg ljubomornim, izmijeni poljubac s prekrasnim strancem i završi s njegovim brojem telefona.

Skupivši hrabrost i upustivši se u igru vrućih dopisivanja, Jade shvaća da joj isto nije dovoljno – ona želi tog muškarca. I, učinit će sve što je potrebno da se to i ostvari.

Barem dok u njen svakodnevni život ne ušeta ON… I izmakne joj svijet pod nogama.

Nakon nekoliko domaćih autora za čija djela nisam bila u stanju ni napisati recenziju – još jedan novi, posebice ovog žanra nije bio baš nešto čemu sam se ‘previše’ veselila, odnosno imala neka očekivanja…

No, moram priznati da sam ostala ugodno iznenađena. Štoviše, da ne znam sve gore navedeno, za ovaj roman nikada ne bih ni posumnjala da nije rad neke strane autorice čije se knjige redovito nalaze na svjetskim top listama prodanih knjiga ovog žanra. 

Priča o djevojci koja žudi da napokon upozna “onog pravog” – osobu kojoj će pripadati i koja će je bezuvjetno voljeti, čak i kada to znači popriličnu dozu posesivnosti i ljubomore, te muškarca koji se igrom slučaja nađe u igri dopisivanja s nepoznatom djevojkom, jedna je od onih koje ćete bez problema pročitati u jednom danu, posebice odaberete li ga kao naslov za čitanje na plaži.

Volite li moderne ljubavne romane, a poput mene još niste dali priliku knjigama ove naše talentirane autorice – svakako to učinite