From.Cover.To.Cover

Originalan naslov: Heidi
Izdavač: Iris Illyrica, 2020.

“Selo i grad, zdravlje i bolest, vrelo ljeto i hladna zima, samoća i iskreno prijateljstvo, i jedna djevojčica koja mijenja srca – sve je to na ovim stranicama objedinila Johanna Spyri.”

Jedna od meni najdražih knjiga iz djetinjstva, priča o Heidi, glavnoj junakinji istoimenog romana, objavljena je davne 1880. i prevedena na više od 50 jezika, a sada sam je imala prilike pročitati još jednom i prisjetiti se zbog čega je i dalje na tom popisu.

Prekrasni opisi prirode, te avanture djevojčice koja, ostavši bez roditelja, odrasta s djedom visoko u švicarskim Alpama, osvojile su, kako mene, tako i čitatelje širom svijeta.

Skromnost, nesebičnost i plemenitost vrline su koje nikada ne zastarijevaju, stoga nije neobično što je ova topla priča tijekom vremena postala bezvremenski klasik, koji je doživio brojne filmske i animirane adaptacije. Jedna od najpoznatijih je ona iz 1937. sa Shirley Temple u glavnoj ulozi.

Ono što je možda manje poznato jest činjenica da je priča inspirirana istinitim događajima i osobom – Heidi Schwaller, odraslom u planinama blizu mjesta Chur. Autorica ju je srela prilikom ljetovanja u Alpama i na temelju njenih uspomena dobila inspiraciju za pisanje svog najpoznatijeg djela.

Iako je, s današnjeg aspekta, „Heidi“ pomalo naivno pisana, smatram da je u tome i njena glavna čar. Iskreni osjećaji i jednostavnost života možda su previše idealizirani, ali nekako se čine upravo onim kakav bi život trebao biti.

Originalan naslov: Seven Lies
Izdavač: V.B.Z. d.o.o., 2021.

Jane i Marnie su nerazdvojne od prvog dana osnovne škole.

Sve dok se Marnie ne zaljubi.

Kada je pita što misli o njenom budućem mužu Charlesu, Jane izgovori svoju prvu laž…

Da je bila iskrena, Charles bi možda bio živ.

Naposljetku, Jane smatra da je njena uloga da zaštiti Marnie.

Nije li to ono što najbolja prijateljica radi?

Teško mi je povjerovati da je riječ o romanu prvijencu, jer je riječ o zaista napeto pisanoj priči usredotočenoj na disfunkcionalnu, opsesivnu i u potpunosti nezdravu vezu dvoje bliskih prijatelja.

Način pisanja je poprilično originalan – kroz čitav roman čitatelj ima osjećaj da se Jane obraća upravo njemu, pričajući mu priču koja – na kraju krajeva, i ne mora biti istinita.

U njoj ima i ljubavi, i tuge, prijateljstva, opsesije, tajni, laži, ljubomore, ubojstva i mrvice grižnje savjesti, malo crnog humora, nekoliko zlokobnih trenutaka i poprilična količina napetosti – sve što ovaj roman smješta poprilično visoko na mojoj ljestvici parametra ocjenjivanja.

Sve u svemu, s moje strane – za ovu, odlično ispričanu priču, koja je od početka do kraja intrigantna – VELIKA preporuka.

Originalan naslov: Miss Pettigrew Lives for a Day
Izdavač: Sonatina, 2020.

Vrijeme: 1938. godina
Mjesto: London, Engleska

Gospođica Guinevere Pettigrew, 40-godišnja, usamljena usidjelica, kreće na razgovor za posao – svoju posljednju nadu prije nego što će je gazdarica izbaciti iz stana – kao guvernanta. Dobiva adresu na koju dolazi, no kada joj vrata otvori prekrasna, ali uznemirena Delysia LaFosse – glumica i pjevačica u noćnom klubu – iako je vidljivo da njoj guvernanta nije potrebna, gospođica Pettigrew se nađe u svijetu koji je dosad za nju bio dostupan samo u snovima: skandaloznom, blistavom i opasnom svijetu demi mondea…

Prvi puta izdana tridesetih godina prošlog stoljeća, ovo je knjiga koja je oduševila čitateljski svijet. Književna kritika glavnu je junakinju proglasila „svojevrsnom mješavinom Pepeljuge i Mary Poppins“, a sam roman štivom koje nema namjeru biti zahtjevno, ili biti prikaz i analiza tadašnjeg društva.

Ipak, isto je poprilično prikazano putem života same gospođice Pettigrew, odnosno vremena kada je popriličan broj žena, upravo zbog gubitka velikog dijela muške populacije u Prvom svjetskom ratu – bio osuđen ostati nevjenčan, postati tzv. usidjelice koje su, često bile prisiljene raditi kao guvernante, sluškinje, domaćice i ovisiti o radnom mjestu pod tuđim krovom.

Na prvu samo vrckasta, vesela i vedra priča o dvije žene, posve različitih životnih pogleda te odgoja, i njihovom danu prepunom uzbuđenja i hollywoodskog glamura, zapravo krije pouku o važnosti iskorištavanja svakog životnog trenutka i prilike koja nam se pruži. 

Originalan naslov: The Family Upstairs
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Nedugo nakon svog dvadeset i petog rođendana Libby Jones dobiva pismo u kojem saznaje da je jedina nasljednica prekrasne, napuštene vile na obali Temze u Chelseaju.

Saznaje i ono čemu se nadala čitav život – tko je zapravo – desetomjesečno dijete pronađeno nakon anonimne dojave zahvaljujući kojoj policija pronalazi tri tijela i oproštajnu poruku kraj njih.

No, ono što Libby ne zna, jest da nije samo ona s nestrpljenjem isčekivala ovaj dan…

Spore radnje, pomalo mračne atmosfere, te s mnogim nepredvidljivim otkrićima, ovo je roman koji sam pročitala praktički u jednom sjedenju.

Sama je priča ispričana iz tri perspektive – Libby, Lucy i Henryja, ali i iz različitih vremenskih odmaka – i postupno nam otkriva mračne tajne života u vili na adresi Prilaz Cheyne 16.

Disfunkcionalnost obitelji, sadizam, obiteljsko nasilje, pripadnost kultu, manipulacija i izdaja samo su djelić onoga što je autorica uspješno ukomponirala u ovu kombinaciju trilera i obiteljske drame koja će vam još dugo ostati u sjećanju.

Originalan naslov: Den Lille Pige med Svovlstikkerne
Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

Hans Christian Andersen je, sa više od 150 priča prevedenih na 40ak jezika, jedan od najslavnijih svjetskih pisaca. Njegove priče “Mala sirena”, “Ružno pače”, kao i “Princeza na zrnu graška” postale su nadahnuće za brojne animirane filmove, kazališna djela, balet, slike i skulpture, no meni je najljepša, ali ujedno i najtužnija, njegova bajka “Djevojčica sa šibicama”.

Prvi puta objavljena u prosincu 1845., ova priča o siromašnoj djevojčici, koja se cijeli dan mučila prodati šibice, te koja pred novogodišnje veče umire promrzla u kutku jedne zgrade kraj puta, poručuje nam da život nisu samo slavlja i blještavilo, već i ovakvi nesretni trenuci. Na svakome od nas je da bude zahvalan na onome što ima, a ne samo težiti materijalnim stvarima i bogatstvu. Trebali bismo ispuniti naša srca ljubavlju i toplinom i misliti i na one koji žive u siromaštvu i neimaštini.

Nadahnuto oslikana od strane Patricia Alejandra Aguero Mariña, tvrdih korica i ovo je bajka s izuzetno snažnom porukom, jedna od onih koja izaziva najsnažnije emocije, ali i potiče maštu, razvijanje ematije, te sazrijevanje emocija.

Koja je vaša najdraža Andersenova bajka?

Originalan naslov: The Passengers
Izdavač: Fokus komunikacije, 2021.

Autonomni automobili – oni bez vozača – praktički su norma u Engleskoj. Vlada radi na tome da se sva „obična“ vozila u potpunosti maknu sa cesta u sljedećih deset godina.

Iako sad već standard, čije se prednosti, posebice sigurnosne, uzimaju zdravo za gotovo, autonomni automobili su i dalje izvor sumnjičavog stava dijela javnosti.

Ono se potvrdi jednog jutra kada osmero putnika krene obavljati uobičajene obaveze, sjedne u svoja vozila bez vozača, a ona se sama od sebe zaključaju, i mimo volje putnika, promijeni rutu putovanja.

Nekoliko sekundi kasnije oglasi se i tajanstveni glas i svakom od putnika obznani da će, kad stignu na cilj kroz nekoliko sati, najvjerojatnije umrijeti.

I dok oni, zatočeni u vozilima ne mogu učiniti apsolutno ništa, s kamera skrivenih u njima, njihove se reakcije prenose na televiziji i društvenim mrežama postajući pravi reality show u kojem gledatelji i skupina posebno odabranih ljudi imaju priliku glasati o tome tko će jedini od putnika – preživjeti.

John Marrs se već svojim prethodnim romanom “Onaj pravi” dokazao kao vrhunski pripovjedač priča s tematikom problema budućnosti, a „Putnicima“ je taj status samo dodatno potvrdio.

Kratkih poglavlja, višestruke narativne strukture, te iznenadnih preokreta, ovo je roman brzo i lako čitljive priče koja će vas prikovati uza sebe.

Svaki od likova je detaljno razrađen, a svako poglavlje dio slagalice koja se putem, otkrivajući pomno skrivane tajne svakog od osmero putnika, pretvara u veliko finale u kojem čitatelja očekuje šokantan rasplet koji vas neće ostaviti ravnodušnima.

Ovo je, bez sumnje, jedan od najzanimljivijih i najprovokativniiji romana pročitanih ove godine.

S moje strane velika preporuka! 

Originalan naslov: The Conqueror
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Engleska, 1069.

Upoznajte njega – plavokosog normanskog poluboga pod imenom Rolfe de Warenne, vojskovođu koji ne zazire od silovanja žena i odrubljivanja glava muškarcima, koji sije djecu širom Europe, pali sela i za sobom ostavlja pustoš, te nju – Ceidre of Aelfgar, vanbračnu kćer saksonskog plemića koju svi, zbog njene nevjerojatne ljepote, te „lutajućeg“ oka i vještine liječenja, smatraju vješticom.

Zahvaljujući svojim bojnim uspjesima de Warenne kao nagradu dobiva dvorac Aelfgar, ali i, kao suprugu, kćer dotadašnjeg vlasnika dvorca – lady Alice. Putem do dvorca siluje žene koje ostavlja omamljene zahvaljujući svojoj snazi, ali i veličini svog alata. Pokušava silovati i nju, našu heroinu – no, u posljednji ga čas spriječe jer vjeruju da je riječ o lady Alice, a ona je lady i stoga će se naš junak strpjeti do prve bračne noći.

Nakon što sazna da je bio u krivu, i da je riječ „samo“ o vanbračnoj kćeri i polusestri lady Alice, Rolfe Ceidre proglašava svojom kmetkinjom ilitiga vlasništvom i svakih pet stranica se izmjenjuju njegovi pokušaji silovanja sa nevjerojatnom sposobnošću suzdržavanja. Barem do njegovog vjenčanja s lady Alice koju, sad već pogađate, siluje, a nakon što Ceidre uda za svog najboljeg viteza i traženja „prava prve bračne noći“ – i nju.

No, a sad stvarno ulazim u područje SPOILERA, jer su i Alice i Ceidre oduševljene seksualnim umijećima velikog vojskovođe tako da se posljednja trećina knjige svede – i ovo sad citiram jednu od recenzija (jednostavno sam morala provjeriti jesam li jedina koja je ovu priču tako doživjela) – ne na normanskog lorda i saksonsku djevojku, već hodajući penis i vaginu.

Ovo je bilo strašno, i mislim da i moj posljednji susret s knjigama Brende Joyce.

Originalan naslov: Father Christmas and Me
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Amelia Wishart, glavna junakinja prethodnog dijela božićnog serijala Matta Haiga “Djevojčica koja je spasila Božić”, vraća se u još jednoj avanturi koja će oduševiti svakog čitatelja, bez obzira na godine.

Nakon peripetija i avantura koje je proživjela, pred njom je napokon (naizgled) mirno razdoblje života – nakon posvojenja od strane Djeda Božićnjaka i njegove supruge, Amelia se preselila u Elfhelm i krenula u školu.

No, odlasci u vilenjačku školu nisu i neki izvor zabave kad si viši od sviju, imaš probleme s polaganjem ispita koji uključuju sastavljanje igračaka, a božićne pjesme moraš pjevati čitavu godinu…

Iako je Elfhelm čarobno mjesto u kojem svi žive u sreći i miru, problemi se pojave kada zli vilenjak otac Vodol (ponovo) počne stvarati probleme. Ovaj se put pokušava riješiti Amelije, Djeda Božićnjaka i njegove supruge Marije, a iznoseći laži i lažne vijesti koje se šire poput požara, zamalo i uspije u tome.

Nakon što mu se u njegovim podlim planovima priduži i Uskršnji zec sa svojom vojskom zlih zečeva, na Ameliji i Ocu Božiću je ponovo zadatak da spase Božić od sila zla.

Hoće li otac Vodol uspjeti u svom naumu da protjera sve ljude iz Elfhelma, ili će Amelija uspjeti dokazati da Vodol širi lažne vijesti, pokazati vilenjacima koliko je on zapravo loš te još jednom spasiti Božić?

Iako se svaki od nastavaka može čitati i zasebno, preporučila bih da ih čitate redoslijedom – “Dječak zvan Božić”, “Djevojčica koja je spasila Božić”, te “Otac Božić i ja” – jer ćete tako najbolje upoznati glavne likove, njihovu prošlost, ali i razumijeti što ih je učinilo onakvima kakvi jesu, a vas nepovratno vezalo za njih.

Vrhunskih priča – prepunih magije i dobrote, svaka od knjiga ovog serijala pružit će vam priliku da proživite uzbudljivu avanturu uživajući u maštovitom svijetu i prekrasnim ilustracijama Chrisa Moulda.

A, imat ćete i priliku otkriti zbog čega za Uskrs dobivate čokoladna jaja 

Originalan naslov: Mexican Gothic
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Mexico, pedesetih godina 20. stoljeća.
Mlada pripadnica visokog društva, Noemi Taboada, odlazi u Kuriju, izoliranu vilu u meksičkoj provinciji nakon što zaprimi pismo svoje rođakinje Cataline, očito sastavljeno u bunilu. Ona piše o zvukovima koje čuje, tajanstvenim i neobjašnjivim događajima unutar vile, i obitelj se boji da je u kratkom vremenu od vjenčanja do preseljenja u novi dom, mentalno oboljela.

U Kuriji je dočekuje Catalinin suprug Virgil, domaćica Florence, njen sin Francis, te najčudniji član, ostarjeli patrijarh Howard. Mračna atmosfera, jezivi članovi obitelji, te stroga pravila po kojima žive, samo su dio onoga s čime se susreće.

Noemi, koja nije klasična junakinja koja čeka svog spasitelja, ne boji se ni sestričninog novog supruga, koji je istovremeno zastrašujuć i privlačan, ni njegova oca, koji je njome, čini se, fasciniran, pa ni same vile koja počinje ulaziti u Noemine snove vizijama krvi, pohote i propasti.

Njezin jedini saveznik u ovom negostoljubivom domu povučen je najmlađi član obitelji, Francis. Sve upućuje na to da joj želi pomoći, ali i da prešućuje poremećene priče o prošlosti svoje obitelji.
Jer, Kurija krije nebrojene tajne. Nekoć nemjerljivo bogatstvo štitilo je vilu od znatiželjnih pogleda, ali, kopajući dublje, Noemí na svjetlo dana izvlači morbidne priče o nasilju, incestu i ludilu…

Iako nisam fan horror romana i filmova, moram priznati da me ovaj priča držala budnom do kasno u noć. Prepun zastrašujućih opisa koji uključuju duhove, seksualne napade, mjesečarenje, nasilje, ubojstva, krvoprolića, i ekstremnu vulgarnost, ovo je roman koji će vas šokirati.

Prije svega atomosferski, vođen karakterima glavnih likova i spore radnje, “Meksički roman strave” zaokupit će vas do posljednje stranice. U njemu autorica uspješno spaja tradicionalne aspekte stare, oronule sablasne kuće i novi, neočekivani aspekt koji će vas sigurno iznenaditi.

S moje strane – svakako preporuka.

Originalan naslov: The Jane Austen Society
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Chawton, Hampshire, Engleska 1940-tih godina selo u kojem svatko svakoga poznaje, i koje savršeno zrcali svijet koji je Jane Austen, i sama nekad njegova mještanka, prikazivala u svojim romanima.

Sada, stotinjak godina kasnije, ono je mozaik sastavljen od osebujnih stanovnika od kojih svaki, na svoj način, pati, a koje spaja zajednička ljubav prema djelima književnice po kojoj je selo poznato.

Njen dom, s više od 3.000 vrijednih knjiga i naslijeđa Janeine obitelji uskoro će, smrću posljednjeg nasljednika imanja, biti izgubljen, što potiče osmero mještana da osnuju „Društvo ljubitelja Jane Austen“ i pokušaju spasiti što se spasiti može.

Tu su mlada udovica, ujedno i bivša učiteljica, farmer, seoski liječnik, sobarica, Janeina rođakinja, hollywoodska glumica, odvjetnik i aukcionar poznate londonske kuće. Svaki od njih je privržen ostavštini poznate književnice i učinit će sve što je moguće da onemogući prodaju imanja…

Kako sam i sama popriličan ljubitelj djela Jane Austen, jedva sam čekala nabaviti ovaj roman i baciti se na njegovo čitanje…

Sada, nakon završetka, mogu reći da je najveća vrijednost ovog romana upravo atmosfera i sama razrada likova koji su – zahvaljujući detaljnom prikazu njihovih života, ljubavi, izgubljenih prilika i nada – kao izašli iz kojeg od romana same Austen.

Oni čeznu za neuzvraćenom ljubavlju, stojički podnose podređenost tiranskom članu obitelji koja ih košta ljubavi, prisiljeni su napustiti školu i zaposliti kako bi uzdržavali obitelj, a uz to čitavo vrijeme citiraju i raspravljaju o likovima i djelima Jane Austen, što će bez sumnje, oduševiti svakog obožavatelja ove književnice.

Svaki od njih posjeduje određeni šarm, dolazi iz posve različite sfere života, i s obzirom na njihovo porijeklo, vjerojatno nebi došli u doticaj jedni s drugima da nije njihove ljubavi prema pisanoj riječi Jane Austen. Što je zapravo i poanta ovakvih društava i književnih klubova…

Česta usporedba s kultnom “Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja” Mary Ann Shaffer i Annie Barrows nije bez razloga, iako je meni osobno ova knjiga ipak nije uspjela skinut s trona jedne od najdražih. No, bez obzira na to, doista sam uživala u njenom čitanju.

Šarmantna i utješna, ovo je knjiga uz koju ćete barem na nekoliko sati postati dijelom društva likova Jane Austen te se izgubiti atmosferi jednog posve drugačijeg vremena…