Dan: 9. prosinca 2021.

Originalan naslov: The Jane Austen Society
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Chawton, Hampshire, Engleska 1940-tih godina selo u kojem svatko svakoga poznaje, i koje savršeno zrcali svijet koji je Jane Austen, i sama nekad njegova mještanka, prikazivala u svojim romanima.

Sada, stotinjak godina kasnije, ono je mozaik sastavljen od osebujnih stanovnika od kojih svaki, na svoj način, pati, a koje spaja zajednička ljubav prema djelima književnice po kojoj je selo poznato.

Njen dom, s više od 3.000 vrijednih knjiga i naslijeđa Janeine obitelji uskoro će, smrću posljednjeg nasljednika imanja, biti izgubljen, što potiče osmero mještana da osnuju „Društvo ljubitelja Jane Austen“ i pokušaju spasiti što se spasiti može.

Tu su mlada udovica, ujedno i bivša učiteljica, farmer, seoski liječnik, sobarica, Janeina rođakinja, hollywoodska glumica, odvjetnik i aukcionar poznate londonske kuće. Svaki od njih je privržen ostavštini poznate književnice i učinit će sve što je moguće da onemogući prodaju imanja…

Kako sam i sama popriličan ljubitelj djela Jane Austen, jedva sam čekala nabaviti ovaj roman i baciti se na njegovo čitanje…

Sada, nakon završetka, mogu reći da je najveća vrijednost ovog romana upravo atmosfera i sama razrada likova koji su – zahvaljujući detaljnom prikazu njihovih života, ljubavi, izgubljenih prilika i nada – kao izašli iz kojeg od romana same Austen.

Oni čeznu za neuzvraćenom ljubavlju, stojički podnose podređenost tiranskom članu obitelji koja ih košta ljubavi, prisiljeni su napustiti školu i zaposliti kako bi uzdržavali obitelj, a uz to čitavo vrijeme citiraju i raspravljaju o likovima i djelima Jane Austen, što će bez sumnje, oduševiti svakog obožavatelja ove književnice.

Svaki od njih posjeduje određeni šarm, dolazi iz posve različite sfere života, i s obzirom na njihovo porijeklo, vjerojatno nebi došli u doticaj jedni s drugima da nije njihove ljubavi prema pisanoj riječi Jane Austen. Što je zapravo i poanta ovakvih društava i književnih klubova…

Česta usporedba s kultnom “Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja” Mary Ann Shaffer i Annie Barrows nije bez razloga, iako je meni osobno ova knjiga ipak nije uspjela skinut s trona jedne od najdražih. No, bez obzira na to, doista sam uživala u njenom čitanju.

Šarmantna i utješna, ovo je knjiga uz koju ćete barem na nekoliko sati postati dijelom društva likova Jane Austen te se izgubiti atmosferi jednog posve drugačijeg vremena…

Originalan naslov: The Deep End (Diary of a Wimpy Kid #15)
Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

Nakon katastrofe koja im je uništila kuću (za detalje vidi prethodni nastavak serijala), Greg i njegova obitelj žive u bakinom podrumu. Za popravak kuće potreban im je novac – koji nemaju – tako da obitelj čini sve što može kako bi što više uštedjela.

To znači i da nemaju novaca za odmor na kakav bi inače otišli, a koji bi bio i više nego dobrodošao, posebice jer i baki ponestaje strpljenja s njima…

No, kada Gregov ujak ostavi svoj kombi za kampiranje, obitelji se čini da je to odgovor na njihove molive. Jednostavno će se ukrcati u kombi, krenuti na put i – doživjeti avanturu života!

Ali, ono što je obitelj Heffley zaboravila činjenica je da kampiranje znači da ste u stalnoj blizini ljudi s kojima putujete, a to često zna biti iscrpljujuće, posebice kada stvari ne idu onako kako ste planirali, i kada vam zapravo treba godišnji odmor od vašeg odmora…

S više od 200 milijuna prodanih primjeraka svojih knjiga, kao i brojnih internetskih igrica, Jeffa Kinneya je Time Magazin s razlogom 2009. godine proglasio jednim od 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu.

“Gregovi dnevnici” su, od strane časopisa New York Times, USA Today, Wall Street Journal i Publishers Weekly, više od 500 tjedana proglašavani najprodavanijim naslovima diljem svijeta, te prevedeni na više od 64 jezika.

Sam serijal „Gregov dnevnik“ osvojio je i brojne nagrade. Čak 2010., 2011., 2012., 2014., 2015. i 2016. godine osvojio je nagradu Nickelodeon Kids Choice Award za najbolju dječju knjigu.

Hrvatsko izdanje petnaestog dijela serijala, prevedeno od strane Ozrena Doležala, a u izdanju Mozaik knjige, zabavan je, kreativan i zanimljiv roman u kojem će uživati mladi (predviđen je za one starosti 8 – 12 godina), ali i oni nešto stariji čitatelji.

Ispričane u maniri dnevnika, te popraćene duhovitim crtežima, Gregove avanture I ludorije osiguravaju užitak u čitanju, te garantiraju neispuštanje knjige do posljednje stranice. Jer, tko želi slušati kako se netko dobro zabavljao na praznicima?!? 

“Tražim gospođu za milovanje mojih leđa. Isključivo leđa.
Sigurnost, diskrecija i dobra zarada zajamčeni.”

Teško da bi se itko od nas javio na ovakav oglas, no upravo su ove rečenice, objavljene kao u ‘Večernjem listu’, ono što će spojiti dvoje usamljenih ljudi i naposljetku im u potpunosti promijeniti živote…

Naime, Florijan Bauer, asocijalni udovac provodi dane po točno definiranom redoslijedu, ne druži se ni s kim, a jedinu potrebu za drugim ljudskim bićem osjeća kada je u pitanju milovanje leđa. Po njemu, to je čisto pitanje anatomije. Naime, otkako mu je supruga preminula, njegova leđa žude za milovanjem, lišenim bilo kakve seksualne aluzije, i upravo se iz tog razloga odlučuje dati oglas u novine, te dobro platiti osobu koja će znati udovoljiti njegovim zahtjevima.

Na oglas će se javiti Veronika Vinter, bankarska službenica s kreditom u „švicarcima” i skrivenim slikarskim ambicijama kojoj prijeti isključenje struje. Njihovih će prvih nekoliko susreta proći u službenom tonu, s pozitivnim dojmovima s obje strane, no tada će Veronika Florijanu pokloniti sliku inspiriranu njegovim leđima, što će u potpunosti promijeniti, ne samo njihov odnos, već i njihove živote…

Još nisam pročitala knjigu Marine Vujčić, a koja me nije oduševila. Ova priča o usamljenosti, prepuna suptilne ironije, donosi nam dvoje junaka koji bi mogli biti naši susjedi ili rođaci, a sve opisano s neopisivom lakoćom zahvaljujući kojoj sam ovu knjigu pročitala u jednoj večeri.

Naravno, leđa u ovoj priči nisu samo “leđa”, već predstavljaju ono “nedodirljivo” u svakom od nas, potrebu da imamo još nekoga u svom životu, da pripadamo nekoj zajednici, a ova priča poruku da život ipak nije beznadan, te da je ponekad i najmanja, rizična stvar dovoljna da bi se sve preokrenulo na bolje.

S moje strane velika preporuka!