Dan: 22. prosinca 2020.

Originalan naslov: Skipping Christmas

Izdavač: Algoritam, 2001.

Približavanjem božićnih blagdana svi smo svjesni da je pred nama najljepše, ali i najskuplje doba godine. Pokloni, ukrasi, odjeća za domjenke, kolači, ostala hrana i piće… Sve to svake godine košta novaca i novaca.

No, jeste li ikad sve troškove stavili na papir i izračunali koliko vas zapravo koštaju ovi blagdani?

Ne?

E, pa Luther Krank – je.

I zamalo je ostao šlagiran, jer riječ je o iznosu kojim bi mogao platiti krstarenje Karibima. Upravo ono za koje nikad nema novaca.

A ova je godina idealna za to – njegova i Norina je kćer otputovala van zemlje i neće se vratiti za blagdane. I zato su njih dvoje, nakon što je nagovorio i nju, krenuli u bojkotiranje Božića.

Ove godine neće slati čestitke, kupovati darove ljudima oko sebe (naglasili su da ne žele ni da se njima kupuju), neće organizirati tradicionalan domjenak na koji su dolazili svi prijatelji, a ni okititi kuću ili božićnu jelku.

I u teoriji, pa čak i ispočetka, ova odluka funkcionira. No, kako vrijeme prolazi, a blagdanska se groznica zahuktava, sve im je teže odupirati se pritisku okoline i biti Grinchevima koji ne sudjeluju u božićnoj atmosferi…

John Grisham sinonim je za moderne pravničke trilere, a sam Grisham ima iza sebe 225 milijuna prodanih knjiga, prevedenih na 29 svjetskih jezika. Čak devet njegovih romana je ekranizirano, a većina knjiga je postala internacionalnim bestselerima.

Meni osobno je ovaj roman bio djelomično razočaravajuć’ jer – osim što sam od pisca koji ima status poput Johna Grishama, a po čijim su knjigama snimljeni filmovi poput “Tvrtka”, “Klijent” i “Slučaj Pelikan” očekivala više od pomalo površne priče ispričane na razini osnovnoškolske lektire, nadala sam se i toplijoj božićnoj priči, a to mi je ovdje jednostavno izostalo.

Autor nam je donio priču koja savršeno dočarava naš, sve više konzumeristički način proslave Božića, no duhovitost koju većina ljudi navodi kada se spominje ova priča, ja nisam doživjela.

Plus, ja spadam u team Božić, odnosno među one koji jedva čekaju da okite kuću, ispeku kolače, okite bor i puštaju blagdanske pjesme, pa je možda i to razlog što me ovaj sad već kultni, božićni klasik o bojkotiranju Božića ipak nije previše oduševio

Izdavač: v.b.z., 2015.

Katarina Bauković naizgled je sasvim obična, prosječna žena, prosječnih godina, koja živi u prosječnoj zagrebačkoj zgradi van centra, s prosječnim zanimanjem u državnoj službi i prosječnim željama i nadama.

No, njenim zaljubljivanjem u susjeda kojeg svakog jutra sreće na stubištu, a s kojim nikad nije progovorila više od konvencionalnog „Dobro jutro“, na vidjelo izlazi da je ona sve samo ne prosječna, obična žena…

S tom ljubavnom pričom, koja se odvija samo u njenoj glavi, Katarina će iskoračit iz svoje prosječnosti i preobraziti se u potpuno drugačiju osobu, a zbivanja u romanu pretvorit će se u napetu, na momente poprilično duhovitu, psihološku dramu.

Iako je kraj pomalo klišeiziran, čitava je priča odlično razrađena i opisana. Način pripovijedanja, iako je u prvom licu, ni na trenutak nije suhoparan ili nezanimljiv, te se knjiga vrlo brzo i lako čita.

Ono što ovu priču čini pomalo i zastrašujućom jest to što se, barem na tren, možemo prepoznati u Katarininim mislima i djelima: dijeti s kojom odlučno započinjemo od ponedeljka, pa opet nakon dočeka Nove godine, a nakon prve situacije koja nas pokušava skrenuti s tog puta – odustajemo od nje, u zamišljanju razgovora s osobom koja nam se sviđa, planiranju obroka i dnevne rutine, ali i žaljenju nakon razočaranja…

“Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.”

Pročitana u jednom popodnevu, ovo je svakako jedna od najboljih knjiga pročitanih u posljednje vrijeme, a sama se autorica, Marina Vujčić, njome ugodno smjestila na polici književnika čije knjige s veseljem i rado biram.