Originalan naslov: Wild Embers
Izdavač: Stilus, 2020.
Društveni su mediji danas nezaobilazan dio – kako svakodnevnog života, tako i same kulture. Posljednjih se mjeseci i većina toga, u stvarnom životu ograničena restrikcijama, prebacila na online verzije – bilo shoppinga, posjeta muzejima i izložbama, pristupa filmovima, glazbi, literaturi, ali i samog školovanja… Sve u svrhu omogućavanja barem nekog privida “normalnog” života.
Pojam ‘instapjesništva’ nije nastao kao posljedica pandemije i “novog normalnog”, no savršeno se uklopio u njega. Isti označava novu generaciju pjesnika koji svoja djela – poeziju, najčešće kratkog oblika – objavljuju na društvenim medijima, prvenstveno Instagramu. Brzo i lako dostupno velikom broju publike.
Nikita Gill je autorica šest zbirki poezije koje objavljuje i promovira putem Instagram profila na kojem ima više od 559.000 pratitelja čime ujedno i zauzima jedno od vodećih mjesta predstavnika tzv. instapjesništva.
“Stilus” je ove godine objavio prijevod njene zbirke objava pod nazivom “Divlje iskre – pjesme pobune, vatre i ljepote” kojima je pokušao približiti djela ove autorice hrvatskoj publici.
Predstavljena je u skladu s njenim radovima, kao “iskrena i moćna zbirka, eksplozija ženstvenosti, snage i osobnoga rasta.” Najavljuje se “veličanstvena energija iz kakve se rađaju otpor i revolucija” što velikim djelom zvuči dramatično i pretenciozno. Većina objava i jest takva. Feminizam, grčki mitovi i bajke.
Meni ovo nije prvi susret s pjesmama/objavama Nikite Gill, no iste preferiram i čitam na engleskom. Po meni, poezija i treba biti čitana na jeziku na kojem je i pisana jer se prijevodom, koliko god dobar bio, gubi čarolija pisanog.
Pojedine objave su doista divne i usprkos kratkoći (ili možda upravo zato) – snažne. Jedna od meni najdražih je upravo njena ‘A Dangerous Collection’ – pjesma koja u samo nekoliko stihova opisuje sve.
Sam dojam pjesama iz ove zbirke prepuštam svakom od vas osobno, jer to i jest poanta poezije – osobni doživljaj autorovih emocija. 
From.Cover.To.Cover 