Maja Brekalo, MOJA SRETNA HRANA

Moja sretna hrana

Izdavač: Planetopija, 2020.

Uvez: meki

Broj stranica: 168


Ukoliko ste pobornik zdravog načina života, prehrane i zdravog kuhanja, ime Maja Brekalo, odnosno Delicious and Healthy by Maya vam nije nepoznanica. Naime, Maja Brekalo je autorica navedenog bloga i Instagram profila, a svojim – kako receptima, tako i fotografijama kulinarskih avantura – već godinama oduševljava tisuće pratitelja, među kojima se mogu pronaći i kulinarske i druge zvijezde.


Ove je godine, u izdanju “Planetopije” izašla njena prva kuharica – zbirka recepata pod nazivom “Moja sretna hrana”. Kao pobornica cjelovite biljne prehrane, ali i čitavog koncepta zdravog i održivog života, autorica nam predstavlja važnost pronalaska prehrane koja svakome od nas najviše odgovara, čime svatko od nas može uspostaviti ravnotežu u organizmu na potpuno prirodan način, uz pomoć hrane.


Za one koji smatraju ili se boje da je cjelovita prehrana preskupa, važno je shvatiti da zapravo, i nije, posebice ako se sastoji od sezonskog povrća, žitarica i mahunarki, uz dodatak sezonskog voća te male količine orašastih plodova i sjemenki. Ukoliko jedemo hranu koju nam priroda pruža u različitim sezonama, u obliku koji je najbliži onome u prirodi (koja zna što je za nas dobro), ono što jedemo nam se dugoročno i vraća – u vidu zdravlja i vitalnosti.


“Hrana može biti lijek i ono što će nas činiti zdravim, vitalnim i lijepim ili ono što će nas trovati i pomalo uništavati naš organizam, te ga tako dovesti do stanja kroničnih bolesti i ozbiljnih problema.”

msh2

Cjelovita prehrana, na temelju koje se baziraju recepti iz ove kuharice, prema nekim istraživanjima smanjuje rizik obolijevanja od srčanih bolesti, određenih oblika karcinoma, bolesti neurološkog sustava, reumatoidnog artritisa te, naravno, alergija.


No, uz važnost toga što jedemo, važno je i kako se odnosimo prema sebi, i svom tijelu. Autorica se osvrće i na važnost fizičke aktivnosti, ali daje i konkretne savjete o tome što bi bio „start paket“ smoćnice odlučimo li se za ovaj tip prehrane, kao i savjete kako koristiti začine i pojedine sastojke, a da bismo dobili najviše od njih.


Grupirajući recepte koje nam predstavlja u poglavljima: fini i hranjivi doručak, na žlicu, nešto jednostavno za ručak, kad dolaze gosti, nadahnuto dalekim istokom, bezgrešni deserti, ali i osnovni recepti, autorica nam omogućava da brzo i lako pronađemo ideju za obrok koji planiramo napraviti. Recepti su jasno objašnjeni, tako da su prikladni i za početnike u kuhanju.


One sklone eksperimentiranju svakako će potaknuti na isprobavanje novih kombinacija, posebice jer za većinu postoje i prijedlozi s drugim namirnicama tj. okusima.


Dakle, “Moja sretna hrana”, osim što je zbirka zaista zanimljivih recepata – pronaći ćete svašta, od raznolikih slanih i slatkih doručaka, brzih ručkova, do primamljivih deserata – na neki je način i uvod, svojevrstan prvi korak u bolji i kvalitetniji život 😊

Sofia Lundberg, CRVENI ADRESAR

111111111

Izvorni naslov: Den roda adressboken
Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.


„Jesi li dovoljno voljela u životu? Tako mnogo imena čovjek susretne tijekom života. Jesi li ikad razmišljala o tome, Jenny? Mnogo imena, koja dolaze i odlaze. Koja ti kidaju srce i diraju te do suza. Koja postaju ljubljenima ili neprijateljima. Katkad listam svoj adresar. To je zemljovid mojeg života. Malo ću ti pripovijedati o tome. Tako ćeš ti, jedina koja će me se sjećati, sjećati i mog života. Nešto poput svjedočanstva. Ostavljam ti svoje uspomene. To je najvrednije što posjedujem.“


96-godišnja Doris, nakon što je život proživjela u raznim gradovima svijeta, sada jedva pokretna, i ovisna o tuđoj pomoći, živi u rodnom Stockholmu. Nema obitelji osim pranećakinje Jenny koja živi u San Fransciscu i s kojom komunicira putem Skypea.



Doris je svjesna da se njeno životno putovanje bliži kraju, i iza sebe želi ostaviti uspomene – ono najvrednije što ima. I dok njena sjećanja putuju kroz vrijeme, ona lutajući stranicama crvenog adresara, priča svoju priču – priču o ljubavi dvoje ljudi koje ni vrijeme nije uspjelo izbrisati…



Odrasla u skromnim uvjetima u Stockholmu 20-tih godina prošlog stoljeća, za deseti rođendan od oca dobiva doista poseban dar – crveni adresar u koji će upisivati imena ljudi koje je susretala kroz život i koji su ostavili trag u njemu. Otac nakon toga ubrzo umire, a majka je prisiljena pronaći joj posao sluškinje, pošto se nije mogla brinuti o obje kćeri.



Gotovo prisilno odvedena kao sluškinja u Pariz, ubrzo biva zamijećena od strane modnog agenta koji je uvodi u glamurozni svijet Chanela, Diora i ostalih modnih velikana. Dramatične godine drugog svjetskog rata odvode je do New Yorka, Engleske, te napokon, natrag do Švedske – u potrazi za čovjekom kojeg je davno izgubila, ali nikad nije zaboravila…
33333333333
Autorica, Sofia Lundberg, švedska je novinarka koja je svojim romanom prvijencem – „Crvenim adresarom“ postigla ogroman uspjeh. S moje strane – opravdano.



„Crveni adresar“ je priča koji sam pročitala u jednom dahu. Melankolično pisan, ovo je roman o ljudskom životu i tragovima koje svatko od nas ostavlja iza sebe. Opisujući svoj životni put, Doris nas odvodi na putovanje kroz vrijeme i prostor, putovanje nabijeno emocijama – ljubavlju, tugom, pogrešnim odlukama i propuštenim prilikama.



U više sam navrata pročitala da knjigu preporučuju fanovima pisanja F. Backmana. Na neki način, njen stil pisanja sadrži njegove osobine – posebice sposobnost prikazivanja sirove ljudske emocije i realnih izbora koje ljudi donose, a koji mogu dramatično utjecati na naši, ali i na živote ljudi koji nas okružuju.



“Ispod svakog nadgrobnog spomenika počiva ljubav. Tako mnogo ljubavi. Treptaj koji cijeli život preokrene naopačke. Isprepletene ruke na klupi u parku. Prijateljstvo toliko jako da mu nije potrebna strast. Dva tijela koja se neprestano stapaju u jedno. Ljubav. To je samo riječ. Ali ona krije toliko toga. Ljubav je na kraju jedino što vrijedi.“



Sama knjiga sadrži popriličan broj citata koje sam zapisala jer su jednostavno prekrasni i puni životne mudrosti, te recenziju završavam najdražim od njih:

2222222222