Dot Hutchison, VRT LEPTIRA

IMG_20200205_201316_736

Originalni naslov: The Butterfly Garden
Izdavač: Stilus, 2019.


„Vrt leptira“, prvi dio serijala „Kolekcionari“ je psihološki triler koji je odmah po izlasku zasjeo na vrhove svih top lista čitanja. Posve očekivano jer je riječ o jednoj od najneobičnijih, najmračnijih i najbizarnijih priča izdanih posljednjih godina…


Kao pravi psihološki triler, najviše je usredotočen na psihološku komponentu, odnosno prikaz zločina kroz pripovijest žrtve i što opisane grozote mogu učiniti čovjeku. Autorica pričom često prelazi iz prošlosti u sadašnjost, i natrag, te postepeno otkriva sav užas događaja u Vrtu.


Sama priča započinje kada dvojica FBI agenata započinju otkrivanje istine iza scene mjesta zločina koje su upravo otkrili. Riječ je o jednom od najtežih i najmučnijih slučajeva u njihovoj karijeri. Znaju da su pronašli tajni vrt u kojem je psihopat koji se nazivao „Vrtlar“ držao otete mlade djevojke u starosti između šesnaest i dvadeset jedne godine. Nazvao ih je leptirima, tetovirao im krila na leđa prije no što im bi davao novo ime, redovito silovao i puštao svog poremećenog sina da ih brutalno zlostavlja. Čitav tim je šokiran veličinom i grozotama zločina koji se odvijao posljednjih trideset godina, koliko Vrt postoji.


No, prave im strahote tek otkriva jedna od preživjelih „leptirica“, od Vrtlara nazvana Maya. Ona je u Vrtu provela dovoljno vremena da im u detalje ispriča što se zapravo događalo iza betonskih zidova kojima ih je psihopat ogradio… Horori koji su se dogodili. Istinu što se događa s djevojkama kada koja od njih navrši dvadeset i jednu godinu, ili ostane trudna. Uvjerenje Vrtlara da su voljene i štićene. Njegova želja da ih gleda zauvijek.


Ipak, prateći njenu ispovijest, agenti se ne mogu oteti dojmu da Maya zna više no što im otkriva…


Dot Hutchison je autorica mnogih bestselera o kojoj nisam uspjela previše toga naći na internetu, osim da samu sebe opisuje kao pisca, bibliofila i općenito otkačenu osobu. Trilogiju „Kolekcionari“ je završila 2018. godine, a sastoji se od romana „Vrt leptira“ (2016.), „Ruže svibnja“ (2017.) te „Ljetna djeca“ (2018.).


Najava ovog trilera, da je riječ o prekrasno ispričanoj, zastrašujućoj priči, odnosno, savršenom omjeru ružnog i ljepote, u potpunosti je opravdana. Isto tako, važno je napomenuti da ova priča neće biti za svakog jer se dotiče gotovo svake moguće tabu teme.


Ići u detalje nema smisla, jer bi to pokvarilo dojam budućim čitateljima, no ova knjiga, usprkos kraju koji me (malo) razočarao i pojedinim pitanjima koja se nameću, pošto neke stvari, želim li biti baš sitničava, nisu posve logične – svakako ima moje preporuke. Jer, zbrojimo li i oduzmemo sve, ovo je zaista mračna, uznemirujuća i jeziva priča, koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.


Dokaz tome je činjenica da sam je pročitala u jednoj večeri, u jednom dahu, i već sad sam sigurna da će se naći među TOP 5 knjiga pročitanih ove godine…

Elisabet Benavent, U VALERIJINOJ KOŽI

ValerijaOriginalan naslov: En los zapatos de Valeria
Izdavač: Fokus na hit, 2020.


“U Valerijinoj koži” je prvi dio hit-serijala koji je osvojio Španjolke, i, po meni, najbolje se može opisati kao “Seks i Grad” 21. stoljeća. Ova se usporedba nameće sama od sebe, već nakon prvih tridesetak stranica. I sasvim je opravdana.


Glavna junakinja i pripovjedačica priče, Valeria, mlada je i uspješna spisateljica koja se nakon velikog uspjeha svog prvog romana odlučila u potpunosti posvetiti pisanju. Dala je otkaz na dotadašnjem poslu, no sada se, sjedeći u svom malom stančiću, bori s kreativnom blokadom pisanja idućeg romana.


Kao da stres zbog očekivanja izdavača i nemogućnosti pisanja suvisle stranice priče nije dovoljan, svakim je danom sve više zabrinuta i za svoj brak. Između nje i Adriana, nakon godina zajedničkog života, svakim je danom sve veći jaz koji, čini se, ničim ne može premostiti, ma koliko se trudila.


Jedina svjetla točka su joj prijateljice – Nerea, Carmen i Lola. Mlade, samouvjerene, uspješne i seksi, njih četiri bezuvjetna su potpora jedna drugoj, bez obzira radi li se o problemima ljubavne ili poslovne tematike. Njihova su druženja uvijek popraćena pićem, zabavom i razgovorima o njima najdražim temama – muškarcima i seksu.


Kako vrijeme napreduje, Valeria, usprkos svojim pokušajima, ne vidi poboljšanje u svom odnosu s Adrianom, no i dalje je uvjerena da će ljubav pobijediti i da će sve završiti dobro za njih dvoje…


Barem dok upozna Victora.
I muževu sexy asistenticu Alex…


Elisabet Benavent je mlada nada španjolske literarne scene koja je svojim serijalima postigla iznimne uspjehe, kako kod kritike, tako i kod čitatelja. Iako je magistrirala audiovizualne komunikacije, pisanje navodi kao svoju najveću strast.


Roman ‘Na Valerijinom mjestu’ samostalno je objavila na Amazonu, a nakon što je on zauzeo vrh liste najprodavanijih romana, nastavci su ubrzo objavljeni u izdanju gotovo svih većih izdavačkih kuća širom Europe.


Što zbog tematike, što zbog samog stila pisanja, posve je razumljivo zbog čega je Elisabet postigla toliki uspjeh ovim romanom/serijalom.


S jedne strane donoseći emotivnu ljubavnu priču o borbi žene koja se suočava s otuđenjem i zahladnjenjem odnosa u braku s muškarcem kojeg još uvijek voli, a s druge strane vrlo zabavnu chick-lit pripovijest o svakodnevnom životu grupe mladih žena, punu sočnih scena, duhovitih i ironičnih dijaloga, autorica je uspjela napisati roman o ljubavi, prijateljstvu, iskušenju, izdaji, ali i nadi, te ostvarenju snova.


Usprkos ljubavnim trokutima, nedaćama i dramama s kojima se junakinje susreću, ovo je ipak prije svega roman o prijateljstvu, tako sa ako ste uživali u dogodovštinama Carrie i ekipe, ovaj roman, a vjerujem i nastavke koji slijede, nikako nemojte propustiti. Sigurno ćete uživati.

Eloisa James, POVRATAK VOJVODE

vojvoda

Originalan naslov: When The Duke Returns
Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.


Isidore je jedna od najljepših (i najbogatijih) članica britanskog plemstva, štoviše, vojvotkinja. Dobro, na neki način…


I, dosta joj je čekanja da se njezin muž vrati u Englesku. Jer, napokon, koje je pristojno vrijeme čekanja da napokon upoznaš vlastitog supruga?!?


Naime, prema ustaljenom običaju, nju i mladog vojvodu, roditelji su oženili preko bračnog posrednika prije dvanaest godina. Oni se nikada nisu sreli, a čini se da se to neće dogoditi ni u skoroj budućnosti pošto on ne pokazuje namjeru povratka kući…


Isidore je toga dosta. Umorna je od balova, udvaranja i pokušaja zavođenja od strane plemića širom zemlje, i sve što želi je miran bračni život uz muža i djecu. Kakav god taj muž bio.


I, zbog toga, zajedno s prijateljicama, razrađuje plan kojim bi prisilila svog otuđenog vojvodu da se vrati u Englesku. Sigurna u svoje čari i šarm, i ne sumnja da će osvojiti svog supruga. Štoviše, očekuje da će joj pasti pod noge, očaran ženom u koju je odrasla. Dobit će obitelj koju želi, jer koji bi joj muškarac odolio?!? Dakle, posve jednostavan plan. Što bi moglo poći po krivu?!?


Simeon se vratio u Englesku da preuzme svoje dužnosti kao vojvoda. Suzdržavajući se od svih vrsta iskušenja, pa tako i onih tjelesnih, s godinama je preuzeo i usavršio filozofiju ‘srednjeg puta’ koja zastupa život bez gubitka kontrole, bilo u vidu srdžbe, požude ili straha.


Svoj budući bračni život namjerava započeti nakon upoznavanja svoje supruge, bez ikakve žurbe ili nepotrebnih emocija. Majka ga je kroz godine obaviještavala o njenom karakteru, i siguran je da se mila, mirna i krotka djevojka kakva je Isidore, neće buniti…


No, već nakon prvog pogleda na svoju suprugu, shvaća da dio s izbjegavanjem požude pada u vodu, a nakon još nekoliko susreta, i svi ostali. Isidore je sve samo ne mirna i krotka, i svaka sekunda koju provodi u njenoj blizini, dovodi Simeonovu samokontrolu do točke pucanja… Toliko da joj predlaže poništenje braka.


No, nije računao na to da se Isidore, svakim se danom sve više zaljubljujući u svog muža, s tim neće složiti, te da će učiniti sve da ga osvoji…


Ova je romansa, prepuna zabavnih dijaloga i vrućih scena, velikim dijelom nastavljajući se na prethodne knjige serijala “Očajne vojvotkinje”, odličan izbor za svakog ljubitelja ovog žanra. Kao i sa prethodnim naslovima ove autorice, ako ste ljubitelj povijesnih romansi, nećete pogriješiti.

Riley Sager, ZADNJE ŠTO SAM VAM LAGALA

Zadnje

Originalni naslov: The Last Time I Lied
Izdavač: FOKUS na HIT, 2019.


Prije petnaest godina, četiri su djevojčice dijelile kolibu u elitnom kampu za mlade – Camp Nightingale. Jedne noći, tri od njih su nestale bez traga, i nikada nisu pronađene.


Danas, četvrta iz ekipe, ujedno i najmlađa, Emma – poznata slikarica – vraća se u taj isti, ponovo otvoreni kamp, kako bi djevojčice u njemu podučavala slikanju. No, to nije jedini razlog njezinog povratka. Mučena traumama i priviđenjima, ona se nada rješavanju misterija nestanka, a samim time i okretanju nove stranice u životu.


Osim ponovnog susreta sa ljudima koji su svjedočili njezinoj nekadašnjoj noćnoj mori, mora se suočiti i s obitelji u čijem je vlasništvu kamp. Jer, upravo je njihovog sina prije petnaest godina Emma optužila kao odgovornog za nestanak djevojčica, i time pokrenula događaje koji su uvelike utjecali na tu obitelj.


Kada nestanu nove tri djevojčice, sve ukazuje da je glavni krivac za njihov nestanak upravo Emma. Saplićući se u vlastite tajne i laži vezane za to ljeto, ona ima sve manje vremena da dokaže svoj zdravi razum i nevinost…


Riley Sager je pseudonim bivšeg novinara, urednika i grafičkog dizajnera čiji je prvi roman, „Preživjele“, vrlo brzo postao internacionalni bestseller. Prava za prijevod prodana su u više od dvadesetak zemalja, a „Universal Pictures“ radi na filmskoj verziji. Roman „Zadnje što sam vam lagala“ je inspiriran tjednom koji je proveo u ljetnom kampu kada je imao deset godina.


Riječ je o psihološkom trileru, s radnjom koja često skače između događaja u sadašnjosti i onoga što se dogodilo prije petnaest godina, taložeći sloj tajni i laži, jedan na drugi. Svu radnju pratimo iz Emmine perspektive, ovu iz sadašnjosti, te sjećanja na događaje iz prošlosti, čime dobivamo i detaljniji uvid u njezin karakter. Osjećaji koje ona proživljava, halucinacije koje se vrate s ponavljanjem prošlošću, samo su dio slika koje nam autor prikazuje, a koje kao da pripadaju filmu koji nam se odvija pred očima. Ova bi knjiga bila, s obzirom na radnju, ali i sam ugođaj, idealna za ekranizaciju…


Sagerov način pisanja se poprilično razlikuje od autora trilera koje sam čitala u posljednje vrijeme. Njegovi su likovi lagano uznemirujući, i za nijednog čitatelj nije siguran govori li istinu, nema novog zapleta svakih nekoliko stranica, radnja je spora i tjeskobna, smještena u depresivnu atmosferu, uz brojne tragove, koji čitatelja (pogrešno) navode na pomisao da je (napokon) otkrio krivca, da bi nam se tek na kraju ponudio posve neočekivani rasplet. Zapravo, njih dvoje.


Želite li pročitati nešto drugačije od većine trilera koji nam se danas nude, ovo je pravi izbor za vas.

David Walliams, LEDENO ČUDOVIŠTE

ledeno čudovište

Izvorni naziv: The Ice Monster
Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.


Godina je 1899. i nalazimo se u viktorijanskom Londonu.


Vrijeme je industrijske revolucije, političkih reformi i društvenih promjena, koje za posljedicu imaju nagli porast broja stanovika, snažnu urbanizaciju i sve istaknutije socijalne nejednakosti.


Velika je Britanija, pod kraljicom Viktorijom, na vrhuncu moći – vladaju četvrtinom svjetskog stanovništva i petinom svjetske kopnene površine.


Čini se da je Englezima čitav svijet pod nogama… No, ne i Elsie, desetogodišnjoj djevojčici koja bježi iz sirotišta ne mogavši više trpjeti okrutnost voditeljice doma za nezbrinutu djecu.


Kao i tisućama beskućnika tog doba, ulica joj je dom, ali i izvor informacija. Kada čuje najave o otkriću ‘ledenog čudovišta’ pronađenog na Sjevernom polu, odluči istražiti o čemu je riječ.


Našavši se licem u lice s nepoznatim stvorenjem, za Elsie i novostečene prijatelje, čitavu galeriju osobujnih likova, započinje avantura života kada odluče pomoći ‘Vunici’ da se vrati kući…


David Walliams, uz prodanih više od 32 milijuna primjeraka knjiga, uz prijevode na više od 53 svjetska jezika, jedan je od najpoznatijih autora literature za djecu i mladež.


Njegove su knjige zabavne, duhovite, ali uvijek sa poučnom pričom i emocijama koje nikog ne ostavljaju ravnodušnima. Ni ova knjiga nije izuzetak.


Pripovijedajući o neustrašivoj Elsie, spremnoj za borbu kada je u pitanju ono u što vjeruje, čak i po cijenu vlastitog života, autor nam poručuje da svatko od nas, bez obzira na spol, dob ili društveni status može biti nečiji junak. ‘Jer, junaci mogu biti svih oblika i veličina, a ljubav i prijateljstvo su najviše što itko od nas može tražiti od života.’


Bilo da se radi o malim čitateljima, ili onima koji su mladi u srcu, svaki od njih će bez daha pratiti Elsie, Dotty, Limu i Vunicu u njihovim avanturama, kao i uživati u odličnom humoru kojim knjiga obiluje, uz dodatni začin u vidu prekrasnih ilustracija svjetski poznatog Tonyja Rossa kojem je ovo deveta suradnja s ovim autorom.

Frédéric Martel‏, SODOMA: U ORMARU VATIKANA

sodomaOriginalni naslov: Sodoma: Enquête au coeur du Vatican
Izdavač: Fokus, 2019.


Bazirajući se na stotinama intervjua sa članovima svećenstva, uključujući 41 kardinala i gotovo stotinu biskupa, monsinjora i svećenika, ova je knjiga svjedočanstvo neumoljive potrage i razotkrivanja truleži unutar Katoličke crkve modernog doba.


Autor, Frédéric Martel, francuski je pisac, istraživač i novinar koji svojim posljednjim djelom nazvanim “Sodoma: U ormaru Vatikana”, rezultatom četverogodišnjeg istraživanja, kao što i sama najava kaže – razotkriva laži o celibatu svećenstva, prikrivanju seksualnog zlostavljanja, odstupanju pape Benedikta XVI., mizoginiji među klerom, zavjerama protiv aktualnog pape Franje…


On tu trulež unutar crkve naziva Sodomom, kako zbog velikog broja homoseksualaca koji se samo naizgled pridržavaju celibata, dok s druge strane prakticiraju seksualnu aktivnost koju sama Crkva naziva izopačenom, tako i rasprostranjenje pedofilije, koju ostatak Crkve štiti, ne iz simpatije prema činu, već u svrhu prikrivanja vlastitih grijeha.
Iako su temelj knjige stotine svjedočanstava, moramo biti svjesni da je autor morao ‘zagrepsti’ poprilično duboko, jer je Crkva okruženje koje je izrazito netransparentno i sklono prikrivanju onoga što se događa iza zatvorenih vrata. I upravo je zato ono što saznajemo – šokantno.


Svećenici koji su razgovarali s njime pričaju o korupciji kardinala, o trošenju milijuna za obnovu stanova koje zauzimaju na ilegalan način, patroniziranju prostitucije na ulicama Rima, seksulanim zlostavljanjima maloljetnika na Kubi, razotkrivajući čitavu mrežu zločina i laži koja se bazira na principu “znamo da znate da znamo” i osigurava međusobno prikrivanje krivičnih djela s obje strane.


Martel piše i o borbi sadašnjeg pape protiv pedofilije unutar Crkve, no upitno je koliko jedan čovjek (ili manja grupa okružena oko njega) može utjecati na, očito, tako rasprostranjenu mrežu bolesnika. U svakom slučaju, na njegova ramena pala je težina najveće krize s kojom se Crkva suočila od vremena reformacije.


Postavlja se pitanje postoji li, i kako je ta problematika riješena u ostalim modelima kršćanstva, odnosno, čini se da u istočnom, i ostalima koje ga prakticiraju, mogućnost osnivanja obitelji od strane svećenika – funkcionira, i rješava dio problema.


Ono o čemu je Martel, po meni, mogao detaljnije pisati, i što svakako zaslužuje detaljniju razradu, je tema povezanosti ovog, većinom i prvenstveno, muškog svijeta sa prisutnošću i ulogom žene u Crkvi, kao i (očite) mizoginije. Možda u kojoj od idućih knjiga?!?


Osim što iznosi i argumentira da je homoseksualnost dio ljudske prirode, te kao takva sastavni dio većine muško-dominantnih organizacija, uključujući i Vatikan, autor naglašava licimjernost koja ih, s obzirom na osuđivanje i borbu protiv te iste homoseksualnosti, prati, te tako Vatikan, pošto je i sam homoseksualac, prikazuje kao svojeg najvećeg neprijatelja.


U svakom slučaju, za pisanje, i objavu ove knjige je trebalo hrabrosti, a sama je obrađena tematika svrstava u red s knjigama koje je potrebno pročitati u svrhu osobne kulture. Posebice zato jer se komotno može shvatiti kao važan iskorak u razotkrivanju postojećeg, ugodno ukorijenjenog svetog trojstva Crkve: Moći, Homoseksualnosti i Licimjerja.

Sharon Bolton, U SJENI ZLA

knjiga

Originalni naslov: The Craftsman
Izdavač: Znanje, 2019.


Glavna junakinja kao ženski pripadnik policije u vremenu kada je taj svijet bio rezerviran za muškarce, ubojica koji ne preza ni pred čime i tajanstveno ozračje oko samog grada, bili su i više no dovoljni razlozi da triler „U sjeni zla“ uvrstim na svoju listu za čitanje. A kada se tome doda i onaj da je riječ o romanu Sharon Bolton, garancija da ću uživati u romanu je trebala biti zajamčena…


Uz napetu radnju koja starta na najtopliji dan kolovoza 1999., upoznajemo Florence Lovelady, detektivku koja prisustvuje sprovodu Larryja Glassbrooka, osuđenog ubojice koji je iskorištavao svoje zanimanje izrađivača lijesova, te u njih žive zakapao svoje žrtve.


Vraćajući se 30 godina unatrag, u davnu 1969., kada se policija malog gradića susreće s nestankom trinaestogodišnje Patsy Wood, susrećemo mladu Florence, svježu pripadnicu engleskih pripadnika reda i mira, okoline prepune predrasuda i seksizma. Uz praćenje nevjerojatnog traga da su dva dječaka igrajući se na groblju začula krikove upomoć iz samog groba, dobivamo uvid i u njene probleme vezane za radnu okolinu koja ju ne prihvaća i od nje, usprkos njenom školovanju i sposobnosti, očekuje da im – kuha čaj i drži jezik za zubima.


Nakon zaista napete priče, autorica nas radnom ponovo vraća u 1999. godinu, i čitajući daljnji rasplet lako stječemo dojam da se na sprovodu najomraženijeg stanovnika tog gradića nešto dotad uspavano probudilo, i da je sama Florence namamljena u grad iz kojeg je jedva čekala pobjeći.


Iako se nadala da će Larrjevom smrću i sama dobiti završetak koji joj je potreban, kada u njegovoj kući pronalađe glinenu lutku koja neodoljivo podsjeća na nju samu, detalj koji javnost nije znala, a koji je bio pratitelj svih zločina, shvaća da je slučaj itekako još uvijek aktualan, kao i da postoji mogućnost da je prije 30 godina na doživotno izdržavanje zatvora poslala pogrešnog čovjeka…


Kao što sam na samom početku rekla, ovaj je triler imao sve predispozicije da bude s moje strane ocijenjen kao odličan, no ipak ga ne mogu takvim okarakterizirati. Možda je riječ u tome da nisam fan tema vezanih za vještice i okultno, i ovim putem neću previše otkrivati da ne pokvarim dojam onima koji još nisu čitali ovu knjigu, no meni je osobno kraj nekako ispao isforsiran.


Šteta, jer mi se i ideja romana, opis radnje koji se odvija u 1969., kao i sama razrada likova – dopali. Florence je puna kontrasta – pametna, hrabra i usredotočena na potragu za istinom, no baš kad pomislite da je nepobjediva, Sharon nam je prikazuje kao mladu ženu željnu da se uklopi i bude prihvaćena od strane kolega.


Stavljajući njen lik u kontekst kraja 60-tih, prikaz svega što su žene tog vremena morale prolaziti da se izbore za poštivanje svog rada u vidu stereotipa, omaložavanja i maltretiranja, čini ovu knjigu većom od još samo jednog trilera. Upravo zbog toga, bez obzira na moj krajnji dojam knjige, bili fan Sharon Bolton ili ne, ovo je roman koji vrijedi pročitati…

Lori Nelson Spielman, SVE ŠTO SAM ŽELJELA

Sve što sam željela

Originalni naslov: The Life List
Izdavač: Fokus, 2016.


„Sve što sam željela“, debitantski je roman autorice Lore Nelson Spielman i, prije svega, topla ljubavna priča, ali isto tako i pripovijest o potrazi za srećom, odlukama koje donosimo kroz život, te o onome što je, na kraju krajeva, doista važno.


Glavni lik, Brett Bohlinger, naizgled ima savršen život – fenomenalan posao, stan u elitnom dijelu grada, prekrasnog, uspješnog dečka… Odnosno, tako se čini, sve do trenutka kada joj se, majčinom smrću, taj svijet ne sruši.


Na čitanju oporuke, umjesto da postane majčina nasljednica i preuzme obiteljsku kozmetičku tvrtku, Brett saznaje da je majka njeno nasljedstvo uvjetovala ispunjavanjem liste želja koje je ona sama napisala, još kao četrnaestogodišnjakinja. I što je najgore – ima samo godinu dana za to.


Duboko povrijeđena, nikako ne može shvatiti majčine razloge tome – njezini snovi iz djetinjstva ni izdaleka ne nalikuju današnjim ambicijama. Neki se, kao primjerice onaj da se pomiri s ocem (koji je umro prije sedam godina), čine i nemogućima. Drugi pak – postati nastavnica, i/ili imati jedno ili dvoje djece – zahtijevaju promjenu njenog dosadašnjeg života iz temelja.


U trenu, prema majčinim uputama, ostaje bez dosadašnjeg posla, nakon toga i dečka jer on ne želi djecu, a ni Brett ako ona nije bogata nasljednica. Ostaje bez krova nad glavom, ali i tla pod nogama otkrivajući dugo skrivane obiteljske tajne…


Ipak, nakon što počinje s ispunjavanjem stavki s popisa, uviđa da nedobivanje onoga što je mislila da želi (kao npr. radno mjesto direktorice), zapravo može biti i najbolje što joj se dogodilo. Njezin se život mijenja iz temelja, a ona lagano ponovo postaje ona djevojka koja je pisala listu želja.


Shvaća da joj je majka svojom oporukom ostavila najveći dar koji je mogla – mapu puta s kojeg je ona u međuvremenu skrenula, a koja vodi do života ispunjenog onime što donosi sreću. Lekcija koju Brett savladava je lekcija koja joj pokazuje kako da slijedi svoje snove i ne zadovoljava se onim što je ne usrećuje.


Osim lagane ljubavne priče, autorica nam prenosi poruku kako nikada nije kasno za odluku o promjeni životnog puta, suočavanju sa strahovima koji nas koče, te pronalaženje onoga što nas usrećuje. Život ispunjen ljubavlju i strašću prema onome kako živimo i što radimo, je i život koji svatko od nas zaslužuje.


Volite li romane Jojo Moyes i Cecelie Ahern, voljet ćete i ovaj roman o unutarnjem putovanju i otkrivanju samog sebe, ljubavi, te onoj posebnoj vezi između majke i kćeri…

John Marrs, ONAJ PRAVI

onaj pravi

Originalni naslov: The One
Izdavač: FOKUS na hit, 2019.


“Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje.” rekao je, još davno, francuski filozof, matematičar i fizičar, Blaise Pascal. I, doista je tako.


Većina nas bira i odlučuje srcem, bez obzira što se volimo nazivati racionalnim bićima. Ipak, svima nam je u prirodi doza znatiželje i potrebe da znamo i ono što možda ne bismo trebali znati i da “gurnemo nos gdje mu nije mjesto”, opekli se pritom, ili ne.


Pogotovo u današnjem svijetu koji se izuzetno brzo mijenja, u kojem ljudi sve više tonu u apatiju i neosjetljivost jedni prema drugima, a druge strane od strane okoline i medija se prema svakome od nas, posebice ženama, nameću raznorazni klišeji i standardi, između ostalog i onaj da ne vrijedimo ako nismo u vezi, odnosno braku.


Mnogi osjećaju pritisak okoline i vrlo se često okreću raznoraznim sredstvima, i zadovoljavaju se lošijim no što zaslužuju, samo da ispune očekivanja, što okoline, što samih sebe u vidu potvrde da su ih pravovremeno uspjeli ispuniti.


Onda opet, s druge strane, svi mi, priznali to ili ne, i sanjarimo o nekome tko će nas razumijeti i prihvatiti takve kakvi jesmo, tko će nas voljeti usprkos, ali i zahvaljujući našim manama.


I zato je izuzetno zanimljivo razmišljanje kako bismo reagirali da saznamo da postoji mogućnost da nas se spoji upravo s tom jednom osobom, našom drugom polovicom? I što, ako bi sve potrebno da je pronađemo bilo plaćanje jednostavne DNA analize? Godine traženja onog pravog, loši izlasci, prolivene suze – sve izbjegnuto jednim klikom – zamislite samo!


John Marrs nam u ovom romanu donosi izuzetno zanimljivu pripovijest, s notama znanstvene fantastike, trilera i ljubavne priče, u kojoj pratimo živote pet pojedinaca – Mandy, Christophera, Jade, Nicka i Ellie – koji pronalaze svoju pravu ljubav putem znanstveno dokazane metode poznate kao “Match your DNA”.


Milijuni ljudi su je već isprobali, jer svatko je želio, bez obzira na dosadašnji život, pronaći sreću uz onu pravu osobu. Muškarci i žene ostavili su dosadašnje bračne partnere kako bi pronašli svoj savršen par. Obitelji su uništene, no dugoročno će se sve isplatiti jer će svatko od njih biti sretan uz onu pravu osobu. Na kraju krajeva, analiza je 99,9% točna. Ili?


Mi pratimo Mandy koja je u potrazi za svojom (pravom) srodnom dušom jer je upravo zbog testa ostala bez svega što je uvijek željela. Saznavši da ona ipak nije njegova srodna duša, njezin je muž otišao za svojom, a ona upravo kad se ponada da je korak do cilja, shvaća da stvari i nisu tako jednostavne kako je isprva mislila…


Nick je, s druge strane, u sretnom braku i nikada nije ni pomislio da njegova supruga nije ona prava za njega. Ipak, nakon zajedničke večere s prijateljima, odluče se, na njezin nagovor testirati, prije svega da smire onaj glasić u glavi i dobe potvrdu onoga u što su sigurni – svaki od njih već godinama živi sa svojom srodnom dušom. Hoće li njihov brak preživjeti rezultate analize?


Jade je sretna što je pronašla čovjeka svog života, no on se nalazi na posve drugom kraju svijeta. Koji će od njih dvoje žrtvovati sav dosadašnji život, obitelj i prijatelje kako bi započeli novi, zajednički? Hoće li rezultat testa doista biti dovoljan za kreiranje posve novog života?


Tu je i Christopher koji je, slobodno se može reći, priča za sebe. Iako je siguran da netko poput njega ne može imati srodnu dušu, iz znatiželje se testira jer, nikad se ne zna, zar ne? Ono što slijedi je pravo iznenađenje…


Ellie pak, je samostalna, emancipirana žena koja nikada nije ni pomislila da joj nešto nedostaje u životu… Sve do večeri kada joj stignu rezultati analize na koju se ipak odlučila, kao i podaci o čovjeku koji čeka baš, i samo, nju. Hoće li spustiti svoje zaštitne zidove, utišati glas sumnje u glavi, i prepustiti se?


Pričajući priču svakog od glavnih likova kao radnju posebnog poglavlja, autor je osigurao napetost i želju da saznamo što se dalje događa upravo s tim likom, ali i onim čije poglavlje slijedi. Likovi su zanimljivi i svaki od njih prolazi putovanje obilježeno ljubavlju, gubitkom i vjerom. Christopher je, barem meni, najzanimljviji od njih petero i njegova priča je lako mogla biti tema zasebnog romana.


Čitajući ovu knjigu ne možemo da se ne suočimo s pitanjima – Biste li biti spremni odbaciti čitav dosadašnji život kako biste bili s nekim tko vam, prema znanstvenoj analizi, predstavlja srodnu dušu? Je li ljubav na prvi pogled doista moguća? Što ako zapravo i niste zaljubljeni u osobu, već u samu ideju ljubavi? Što ako ne pronađete svoj savršen par? Jeste li osuđeni biti sami zauvijek? Je li to doista tako loše?


I ono najvažnije – Biste li doista željeli saznati tko je vaša srodna duša?


Kao mješavina trilera, znanstvene fantastike, romanse i drame, ova knjiga nudi potpun doživljaj onoga što, na kraju krajeva, i nije nerealna skora budućnost svih nas…

Evelyn Waugh, PREGRŠT PRAŠINE

7858

Izvorni naslov: A Handful of Dust
Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.


Seoski vlastelin Tony Last je više vezan za svoje ružno obiteljsko imanje, Hetton Abbey, nego za svoju privlačnu suprugu Brendu, koja se, očito, tamo dosađuje.


Kada se Brenda upusti u vanbračnu vezu sa društvenim parazitom Johnom Beaverom, ode čak tako daleko da unajmi stan u Londonu govoreći Tonyju da tamo studira ekonomiju.


Veza je poznata svima u društvu u kojem se kreću, osim Tonyju koji je i dalje idealizira sve dok se ne dogodi tragedija, i Brenda ga odluči napustiti…


Roman Evelyn Waughna, engleskog autora cijenjenog kao jednog od najvećih pisaca satiričkog romana 20. stoljeća, fokusiran je na visoko društvo u razdoblje između dva rata, prvenstveno kao njegova kritika i satira.


Opisujući ljude koji žive na imanjima, žive od prihoda banaka, ne moraju raditi, rođeni su s već rezerviranim doživotnim članstvom u londonskim klubovima, Waugh donosi oštru satiru balansirajući između komedije i tragedije, na momente ulazeći čak u domenu farse.


Glavni likovi su plitki, egoistični i nesimpatični, čak bih rekla, odvratni. Tony je većinu priče pasivan i mlačan, Brenda površna i manipulativna, a John Beaver i ostatak likova iz romana nemoralan i plitak, što je s autorove strane zamišljeno kao prikaz te povlaštene klase.


Osobno mi priča nije bila ni duhovita, niti mi se dopala. Ne u smislu da roman nije dobar, već sam način prikaza tog vremena, ljudi i njihovog ponašanja je tako mučan da sam jedva čekala dovršiti ga.


Ovo je doista vjerna kritika društva potonulog u nemoral i egoizam. Nažalost, poveznice sa današnjim društvom, su i više nego vidljive.