Izdavač: Algoritam
Sada već kultni roman, “Vodoriga” Andrewa Davidsona, njegovo je debitantsko djelo za koje su nakladničke kuće vodile bespoštednu bitku i prije no što je objavljeno. Nakon izdavanja u više od dvadesetak zemalja, roman je pokrenuo lavine masovnih pohvala i oduševljenja priskrbivši si usporedbe s “Imenom ruže” Umberta Eca te “Engleskim pacijentom” Michaela Ondaatjea.
U svakom slučaju, riječ je o romanu koji ili voliš, ili ne podnosiš. O priči unutar priče, unutar priče. A sve započinje… Nesrećom. Silovitom i nenadanom. Baš kao i ljubav.
Odrastajući kao siroče, odgajan u posvojiteljskoj obitelji narkomana, usamljen, no od rane mladosti vrlo privlačan suprotnom spolu, glavni junak, neimenovani pripovjedač ove priče, postao je egocentričan ovisnik o drogi, porno glumac sa nikakvim sposobnostima emocionalnog vezivanja za bilo koga. Ne zanima ga ništa drugo no čisti život seksa, droge i akcije.
Kada, zahvaljujući halucinacijama izazvanih drogom, sleti s ceste i gotovo do smrti izgori u autu, osim dobrog izgleda, izgubi i sve što je dotad postigao. Oporavljajući se u bolnici, postaje ovisan o morfiju, i još više, o svom depresivnom pogledu na svijet, u detalje planirajući i razrađujući svoje samoubojstvo. Sve dok mu se u sobi ne pojavi Marianne Engel, kiparica kamenih vodoriga…
Ona je, bez ikakve sumnje, čudna, liječi se na psihijatrijskom odjelu bolnice, i boluje od manične depresije ili šizofrenije. Jer, ono što priča nikako ne može biti istinito…
Osim što mu priča ljubavne priče koje nas vode u srednji vijek, doba Vikinga i Japan, ona ga uvjerava i da njih dvoje dijele prošlost. Nekada davno, u srednjovjekovnoj Njemačkoj, bili su ljubavnici.
Iako siguran u njeno ludilo, glavni je junak uvučen u njene priče i s vremenom pronalazi novi razlog za život…
Odabrana kao prosinački naslov varaždinskog Hoću knjigu book cluba, ova je knjiga (napokon) dočekala ponovni silazak s mojih polica i čitanje. Ipak, ovo čitanje, gotovo 15 godina nakon prvog, išlo je sporije no što sam ispočetka očekivala.
Jedan od razloga je i jezik kojim je priča pisana, a koji me tjerao da se vraćam i ponovo čitam pojedine dijelove, kako bi još jednom uživala u njima. Mnogi dijelovi su označeni za ispis citata. Istina, pojedini dijelovi neće biti za svakoga, a u to uključujem detaljan opis prometne nesreće s početka knjige, kao i još detaljnjije opise medicinskih postupaka kroz koje glavni junak mora proći da bi se oporavio.
Sama je radnja na momente spora, no ipak, zahvaljujući originalnom glavnom junaku i njegovom ciničnom i sarkastičnom pogledu na svijet, dovoljno dinamična i uzbudljiva da zadrži čitatelja do samog kraja.
Isprepličući modernu priču o tragediji i romantizmu s poviješću i natruhom fantastike, žonglirajući između ljepote i ružnoće, ljubavi i mržnje, prikazujući nam ljude u svojem najgorem i najboljem izdanju, autor nam predstavlja fascinantnu ljubavnu priču koja prkosi stoljećima…
Jeste li je čitali? Kakvi su vaši dojmovi?
From.Cover.To.Cover 