Autor: from.cover.to.cover

Originalan naslov: A Good Marriage
Prijevod: Ivan Dominik
Izdavač: FOKUS na hit, 2023.
Broj stranica: 388

Lizzie Kitsakis imala je samo sedamnaest godina kada je odlučila postati odvjetnicom i posvetiti se borbi i ispravljanju nepravde i prevara.

No, danas, nakon poziva nekadašnjeg kolege sa studija, mora samoj sebi priznati da je njen život pošao upravo putem za koji se zaklinjala da je ne zanima. Zbog obiteljske financijske situacije morala je svoje mladenačke ideale staviti postrance i prihvatiti posao u elitnoj odvjetničkoj tvrtci “Young & Crane”.

Zack Grayson zove iz Rikersa, zloglasnog zatvora u kojem se nalazi zbog sumnje da je ubio svoju suprugu, i moli je za pomoć.

Isprva čvrsto odlučivši da se neće upuštati u taj slučaj, Lizzie mu na kraju ipak pristaje pomoći, te se – upustivši se u samostalno istraživanje – upliće u priču prepunu tajni, seksualnih skandala i ucjena u kojoj ništa – pa i njen vlastiti brak – nije kako se na prvi pogled čini…

Iako nešto sporijeg tempa prvih 50ak stranica, ovaj je roman, ispričan iz više vremenskih razdoblja, ali i perspektiva, zasigurno jedan od onih koji će oduševiti ljubitelje ovog žanra.

Amanda i Lizzie – likovi iz čijih perspektiva pratimo radnju – ali, i svi ostali (a ima ih poprilično), stvarno su odlično i detaljno razrađeni a uz pitanja što zapravo čini dobar brak, te za koliko brakova mislimo da su savršeni, samo da bi gledali njihov raspad, sve je odlično ukomponirano u prikaz svijeta u kojemu je ono što vidimo samo naizgled savršeno i u kojem je održavanje lažne slike jedino važno dok se iza zatvorenih vrata događa svašta.

S moje strane velika preporuka 🙂

Originalni naslov: Mayflies
Prijevod: Una Krizmanić Ožegović
Izdavač: HENA COM – knjige koje se pamte, 2023.
Broj stranica: 288

Glasgow u ljeto 1986., obojen rudarskim štrojkovima i bujanjem tačerizma, nije mjesto u kojem bi itko od nas rado živio – a isto vrijedi i za junake ovog romana.

James, zvan Noodles, uskoro maturant, više ne može reći ni da dolazi iz disfunkcionalne obitelji – jer ga je ista napustila. I otac i majka su krenuli svaki svojim putem, uvjereni da je njihov sin već dovoljno odrastao da se može sam snaći.

Njegov najbolji prijatelj – Tully Dawson – kao i njegova obitelj, pamti bolje dane. Zatvaranjem rudnika u kojem je otac radio, obitelj je bačena na koljena. Žive siromašno, no i takvi su za dvije godine mlađeg Noodlesa mjesto topline i sigurnosti.

Na korak od odlaska u vrlo različite budućnosti kreću put Manchestera na niz koncerata, nadajući se doživjeti noć vrijednu pamćenja.

“Kažu da nemaš pojma ni o čemu kad ti je osamnaest. No postoje i stvari koje znaš samo s osamnaest.”

Godinama kasnije, dva dečka s margine društva i s vrlo malim izgledima da uspiju, sada su u zrelim godinama i u oštrom kontrastu svojim mlađim verzijama kada su se osjećali nepobjedivi.

To posebice dođe na vidjelo viješću da Tully umire od raka, te svom najstarijem prijatelju upućuje posljednju molbu koja će do kraja ispitati njihovo prijateljstvo i njihovu hrabrost…

Svojevrstan hvalospjev bezbrižnoj mladosti, ovo je istovremeno i podsjetnik na prolaznost života, no prije svega dramatičan i nostalgičan roman o pravom, doživotnom prijateljstvu.

Savršeno spojivši dvije vrlo različite životne, ali i državne – Velike Britanije kakva je nekoć bila i kakva je danas – etape, autor donosi uzbudljiv prikaz mladosti u 80-tima, ali i smiraj srednjih godina prožet nostalgijom i čežnjom prema adolescenciji.

Originalan naslov: Les Choses humaines
Prijevod: Mirna Šimat
Izdavač: Znanje, 2023.
Broj stranica: 320

Oni su ono što bi naši političari nazvali „Creme de la Creme“ društva. Slavni, bogati i utjecajni. Sve im naoko polazi od ruke – političkom novinaru i tv licu Jeanu Farelu, majci Claude – esejistici koja zastupa feminizam, te sinu Alexadreu – uspješnom studentu prestižnog sveučilišta u Americi – do trenutka kada im na vrata luksuznog stana pokuca policija s nalogom za uhićenje i optužbom za silovanje.

Iako se na prvu tako ne čini, ova priča o skandalu, padu, te nemogućnosti pomirenja dvije percepcije istog događaja u detalje rasčlanjuje sivu zonu seksualnih odnosa i potiče razmišljanje i na brojne rasprave.

S jedne strane stoji optuženi, za kojega je spolni odnos o kojem je riječ bio gotovo nikakav događaj, u potpunosti nešto beznačajno, sporazumna razmjena koja mu nikada ne bi ni ostala u sjećanju da nije potakla pravosudan čin, te s druge strane žrtva – ona koja osuđuje taj događaj i živi u neprekinutom ciklusu patnje i traume.

U sudskom postupku oni oboje dobivaju istu pažnju, njihove priče su rasčlanjene do najsitnijih detalja, te se obje čine mogućima – autorica ne skriva ni najmanji detalj patnje žrtve, ali i ne pokazuje ništa što bi kod optuženika nedvojbeno dokazalo njegovu krivnju.

Kao čitatelji skloni smo stati na stranu žrtve, no ipak se ne možemo otresti sumnje – o čemu, zapravo govorimo? Tko je u pravu? Je li napadač doista bio nesvjestan što se dogodilo – i što se doista dogodilo? Čini li ga neshvaćanje da druga strana nije dala svoj pristanak većim ili manjim krivcem?

I upravo je u tome snaga ovog romana koji kreće polaganim tempom, detaljno analizirajući i opisujući sve likove da bi opisom njihovih karaktera, prošlosti i socijalnog statusa od nas tražila – izbor strane.

Hoćemo li odabrati stranu prosperitetnog, dobro obrazovanog mladića iz bogate obitelji kojem će se presudom upropastiti blistava budućnost, ili djevojke koja je, psihički nestabilna, sa jedva završenom srednjom školom, „sigurno“ u nekom trenutku isto sama tražila, s obzirom da se nije opirala ili vrištala?

Povezujući je sam pokretom „MeToo, terorističkim napadima u Francuskoj, novogodišnjim seksualnim napadima u Kolnu, ali i koristeći Stanfordsku aferu iz 2016. kao inspiraciju, autorica je savršeno dočarala, (nažalost sve više) i naše društvo i život u vrijeme kada je seksualno nasilje i dalje „siva zona“ pravosuđa i medija, ne samo kao uzrok socijalnih događanja, već i kao njihova posljedica.

Mediji i njihova krvožednost za ekskluzivom i prljavim detaljima, žrvovanje vlastitih uvjerenja kada se nađu u konfliktu sa ljubavlju prema vlastitom djetetu, zanemarivanje djeteta u korist vlastite komocije i uživanja što za posljedicu ima odrastanje u osobu koja nije sposobna za empatiju ili razumijevanje ičega što se kosi s njegovom željom i potrebama, društvo u kojem je slika koju smo kreirali za druge ono što je najvažnije i jedino relevantno, samo su neke od tema s kojima nas autorica suočava i potiče na razmišljanje uvijek iznova, tako da smatram da je ovo naslov idealan za čitateljske klubove kojima će osigurati pregršt mogućnosti za raspravu.

S moje strane – velika preporuka. 👌

Originalan naslov: Zuzanin dech
Prijevod: Emilio Nuić
Izdavač: HENA COM – knjige koje se pamte, 2022.
Broj stranica: 296

„Djevojčica dolazi na svijet okupana mirisom šećerne repe koja se iznad Holašovica uzdiže poput omare i podsjeća na miris nagorjela karamela.“

Zuzana je dugo željena kći tvorničara Abraháma Liebeskinda i njegove supruge Liliane i odrasta u blagostanju, štićena ljubavlju i bogatstvom roditelja. Obiteljski posao, proizvodnja šećera, cvate, a njeno djetinjstvo, uz dva nerazdvojna prijatelja – Jana i Hanuša, bezbrižno prolazi.

Šećerna glazura njenog života prvi će se put raspucati kada ostaje – prvo bez bake i djeda, a nakon toga – i majke. Sve se te nesreće, godinu po godinu nižu kao najave strahota koje tek – s dolaskom nacista i Hitlera na vlast – slijede…

Ono što je započelo kao – u šećernu vunu omotana – priča o bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi, svojevrsnom hedonizmu života, napretku – kako intelektualnom, tako i ekonomskom – postaje zastrašujući prikaz strave koja se osmišljavala, gradila i njegovala stoljećima, da bi kulminirala sredinom prošlog stoljeća.

Zuzana je izbačena iz hvaljenog internata a Abrahámu oduzeta imovina da bi ga se, već starijeg i narušenog zdravlja, prisiljavalo na radne akcije. Dio rata uspijevaju izdržati i u nama se rađa nada da će se izvući, no tada stižu pozivi za deportaciju…

Priča o bajkovitom Pragu i prosperitetnoj Češkoj između dva rata, razorena je dokumentarističkim prikazom čistog zla. Ljubavni trokut, rođen iz dugogodišnjeg prijateljstva troje mladih ljudi, razbijen je ljubomorom, slabošću, zloćom i izdajom.

Ovaj roman suvremene i višestruko nagrađivane češke spisateljice podijeljen je na tri dijela – Djetinjstvo, Odrastanje i Zrelost – i vješto iskorištava povijesne događaje i postepeno širenje nacizma Češkom stvarajući time kulisu za samu radnju u kojoj njeni likovi savršeno balansiraju, tvoreći priču o kojoj ćete još dugo, dugo razmišljati.

Velika preporuka s moje strane 

Originalan naslov: The Couple at Number 9
Prijevod: Valentina Markasović
Izdavač: PULS – Čitaj najbolje, 2023.
Broj stranica: 364

Mladi par, u iščekivanju prvog djeteta – Saffron i Tom – presretni su kada saznaju da im je njena majka Lorna, koja živi u Španjolskoj, poklonila kućicu u Cotswoldsu. Kućica je prethodno pripadala Lorninoj majci, Rose Gray, koja je zbog demencije otišla živjeti u starački dom, tako da ju je potrebno i obnoviti.

Tijekom pripremnih radova za proširenje, graditelji otkrivaju tijelo, a daljnja policijska istraga još jedno. Zločin je, prema zaključcima forenzičara, počinjen prije najmanje 30 godina, pa mladi par smatra da nema razloga za brigu. Odnosno, nema sve dok policija ne zatraži razgovor sa bivšom vlasnicom – Saffyinom bakom, Rose.

I dok se nad njima nadvio medijski cirkus, Lorna – koja nikada nije bila bliska sa svojom majkom – dolazi pomoći istražiti što se dogodilo u kolibi, a ono što otkrivaju dramatično će utjecati na sve tri generacije žena i ugroziti čitavu obitelj…

Ispričana iz više perspektiva i vremenskih razdoblja, ovo je napeta priča u čijem ćete čitanju doista uživati. Autorica se dotakla brojnih tema – obitelji, ljubavi, seksualnosti, Alzheimera, majčinstva, zlostavljanja, ubojstva – i sve ih odlično povezala u priču koja je – usprkos pomalo sporom tempu na početku – izrazito zanimljiva i prepuna neočekivanih obrata i šokantnih otkrića.

Iako me sam kraj nije iznenadio, ovo je definitivno jedan od boljih trilera pročitanih ove godine. 👌

Originalan naslov: Ten tiny breaths
Prijevod: Vjera Bogati
Izdavač: FOKUS na hit, 2023.
Broj stranica: 251

Za Kacey Cleary život kakav je poznavala je završio prije četiri godine nakon prometne nesreće u kojoj je izgubilla ljude koje je voljela.
Jedino što joj je preostalo briga je o mlađoj sestri Livie i neuspješno nošenje s bijesom koji bukti u njoj.

Nakon što tetin muž pokaže svoju mračnu stranu, Kacey i Livie bježe i započinju novi život u stambenom kompleksu u Miamiju, uz šaroliki spektar susjeda – mrzovoljnim stanodavcem, perverznjakom na katu i zabavnom susjedom s umjetničkim imenom koje savršeno odgovara njenom karakteru, ali i poslu kojim se bavi.

Nakon što se u zgradu useli i Trent Emerson, Kaceyjini se, brižno građeni zidovi, počinju urušavati i ona napokon počinje vjerovati da bi možda mogla ostaviti prošlost tamo gdje joj je mjesto i krenuti ispočetka. No, ona nije jedina koja je slomljena. Naizgled savršeni Trent ima svoje tajne – mračne i mučne, koje nakon što isplivaju na površinu, odnose sve pred sobom…

Kako sam se, zahvaljujući “Čistoj divljini”, zaljubila u pisanje K. A. Tucker, od ove sam knjige, izvorno objavljene još 2012. godine imala visoka očekivanja.

Nažalost, iako je riječ o modernoj bajci, onoj u kojoj princ i princeza spašavaju jedno drugo, prepunoj ozbiljnih tema kao što su posttraumatski poremećaj i nošenje s boli koju prouzrokuje gubitak voljenih, očito je Tucker serijalom o Aljasci, njenim ljepotama i ljubavnoj priči koju je tamo smjestila, visoko podigla ljestvicu očekivanja.

Jednostavno mi je svega bilo – previše. Autorica je poprilično vjerno opisala simptome i zamke posttraumatskog ponašanja i Kacyjine borbe nakon brojnih mjeseci fizikalne terapije i oporavka, alkohola, droge i beznačajnog seksa, kao i njenih pokušaja da se izvuče iz kaosa koji je ovaj tragični događaj prouzrokovao u njenom životu, no osobno se nisam mogla povezati s njom i njenim reakcijama i ponašanjem.

No, ne dopustite da vas moj dojam o ovoj knjizi posvećenoj drugim prilikama i snazi oprosta odvrati od njenog čitanja. Možda će baš ona biti ta uz koju ćete se zaljubiti u pisanje K. A. Tucker 😊

Originalan naslov: The Bullet That Missed
Prijevod: Tanja Jelinić
Izdavač: PULS – Čitaj najbolje, 2023.
Broj stranica: 324

Novi dan, novo ubojstvo za poznatu ekipu ‘Kluba istražitelja ubojstava četvrtkom’. Ovaj su put naši umirovljenici fokusirani na deset godina staro, neriješeno ubojstvo mlade TV novinarke Bethany Waites, tako da, korak po korak, pratimo kako Elizabeth, Joyce, Ibrahim i Ron istražuju poznate činjenice, otkrivaju nove tragove, upoznaju nove ljude, ali se ponovo susreću i sa starima, te se prije svega – trude držati daleko od nevolje.

Kao potpora, tu su i dalje policijski istražitelji Donna de Freitas i Chris Hudson, a priča se dodatno komplicira kada Elizabeth počne dobivati ucjenjivačke poruke i prijetnje. Bivša tajna agentica prisiljena je birati između ubojstva starog poznanika, nekadašnjeg KGB agenta, ili smrti jedne od najdražih prijateljica…

Ono što slijedi napeti je mozaik događaja koji uključuju brojne osumnjičenike, svijet televizijskog novinarstva, financijske prevare, otmicu, ucjenu i ubojstva. “Ljudi umiru, grobovi se kopaju, a za neke iz kluba ljubav (napokon) cvjeta.” Sve uz dozu finog britanskog humora. 😁

Ako ste zavoljeli Elizabeth, Joyce, Rona i Ibrahima kroz prve dvije knjige, ni ova vas neće razočarati. Šarmantna, duhovita i iznimno inteligentna, ovo je priča koja se, zahvaljujući kratkim i dinamičnim poglavljima, izuzetno brzo čita. Tako brzo da će vam biti žao što je (već) završila.

Richard Osman, sa sigurnošću to mogu reći, knjigu po knjigu, kreira jedan od ponajboljih kriminalističkih serijala. 👌

Originalni naslov: Enhet
Prijevod: Željka Černok
Izdavač: V.B. Z., 2022.
Broj stranica: 252

Dorrit – pripovjedačica ove priče – književnica je koja za sebe ne može reći da je posebno uspješna. Kroz godine je uspjela prikupiti novac za kuću iz snova, no nije je u mogućnosti održavati. Njezin dugogodišnji ljubavnik je oženjen i odbija napustiti ženu. Ona nikada nije imala djece, i jedino biće koje uzdržava njen je voljeni pas Jock.

S 50-tim rođendanom pred vratima, ona je utjelovljenje onoga što društvo smatra “nepotrebnom” osobom.

Svi oni – žene starije od pedeset i muškarci od šezdeset godina, samci, bez djece, zaposleni u neisplativim granama industrije – odlaze u zajednicu “nepotrebnih” stanovnika zvanu “Ustanova”.

Tamo dobivaju raskošne stanove smještene među prekrasnim vrtovima i imaju besplatan pristup najrazličitijim uslugama: hrane se gurmanskim jelima, odlaze na zabave, masaže i u saune.

To je naizgled idilično mjesto, no postoji uvjet: stanovnici – znani kao “nepotrebni” – moraju sudjelovati u različitim medicinskim eksperimentima i donirati svoje organe “potrebnima”, jedan po jedan, sve do završne donacije.

Ideja da čovjek mora biti „potreban da bi se računao, da bi ga se smatralo normalnim, da bi imao vrijednost u očima drugih ljudi i društvu”, koliko god se u ovom romanu smatrala distropijskim, toliko je i – u današnjem društvu – nažalost aktualna.

Da, danas se takvi ljudi (još uvijek) ne šalju u posebne ustanove u kojima se “održavaju” na životu do trenutka kada su potrebni za eksperimentalna testiranja ili transplantaciju organa, no pritisak društva u kojima se starije članove i žene u srednjim godinama tretira kao nevidljive te se njihova vrijednost određuje reproduktivnom sposobnošću, nažalost – postoji.

Bolna slika koju autorica oslikava – prikaz ljudi koji žive s osjećajem da nisu uspjeli jer nisu pronašli ljubav, koji su bili usamljeni, a sada su – nakon što su pronašli prijateljstvo, neki čak i ljubav – prisiljeni na gubitak ljudi zbog potreba „Ustanove“, ostaje dugo u mislima i potiče na razmišljanje o vrijednostima društva u kojem živimo.

Introspektivna radnja, istraživanje vrijednosti ljudskog života i načina njegovog vrednovanja, samo su neke od vrijednosti ovog romana.

S moje strane – velika preporuka.
GR: ☆☆☆☆/5

Originalan naslov: Greenlights
Prijevod: Vedran Pavlić
Izdavač: Školska knjiga, 2022.
Broj stranica: 304

Bestseler New York Timesa – memoari glumca nagrađenog Oscarom, prema najavi, knjiga je koja je promijenila živote i inspirirala milijune čitatelja nepokolebljivom iskrenošću, nekonvencionalnom mudrošću i lekcijama o životu s većim zadovoljstvom…
No, ja se, nažalost, s tom se najavom ne mogu složiti.

Moram priznati da je Matthew nadaren pripovjedač, i ovo je definitivno jedna od rijetkih hollywoodskih autobiografija koje sam pročitala, a koja sadrži popriličan broj osobnih priča, no za mene je to – sve.

Nije mi se svidio opis njegovih roditelja, posebice majke, i njeno poticanje (a kasnije i njegovo uvjerenje) da je laganje u potpunosti prihvatljivo, kao i krađa, odustajanje od obaveza i iskorištavanje drugih za vlastitu korist. On to naziva „odmetničkim“ pravilima, i uvjeren je da je isto u redu jer – nije uhvaćen, a na kraju krajeva, on ipak živi poštenim životom. 🙄

Kao glumac mi ostavlja dojam egoistične, samožive i arogantne osobe, a ova mi je knjiga samo potvrdila to mišljenje.

Kao što sam negdje pročitala – čitanje ove knjige je slično situaciji kada na zabavi ili spoju zapnete s nekim za koga ste mislili da će biti zabavno, a na kraju se samo pitate kada će prestati pričati… 🤷‍♀️

Originalan naslov: People we meet on Vacation
Prijevod: Tanja Jelinić
Izdavač: PULS – Čitaj najbolje, 2023.
Broj stranica: 400

Alex i Poppy naizgled nemaju ništa zajedničko. Ona je neobuzdana i neopterećena, s nepresušnom potrebom za putovanjima i upoznavanjem novih ljudi, a on mrzi japanke, nosi kaki boju i radije ostaje kod kuće uz dobru knjigu. A opet, otkako su prije dvanaest godina zajedno s fakulteta putovali u rodni Ohio, najbolji su prijatelji.

Iako većinu godine žive odvojeno – ona u New Yorku, a on u Ohiu – svakog ljeta nekoliko tjedana otputuju zajedno i ludo se zabave. Sve do prije dvije godine, kada su to veličanstveno upropastili. Otada ne razgovaraju.

Danas, iako je ostvarila sve o čemu je sanjala, Poppy i dalje nije sretna. Kada je krenula razmišljati o svojoj zasićenosti poslom koji obožava, shvatila je kako se posljednji put osjećala sretnom upravo na tom sudbonosnom odmoru u Hrvatskoj – s Alexom.

Stoga će progutati ponos i pokušati uvjeriti svog najboljeg prijatelja da ponovno zajedno ljetuju… Jer što bi, pristane li, moglo poći po krivu?

I, može li ih to što žele potpuno drugačije stvari u životu spriječiti da žele jedno drugo?

Emily Henry je – barem u mom slučaju – nakon “Jezera od riječi” i “Čitam te kao knjigu” siguran recept za duhovitu romansu koju ću pročitati u jednom sjedenju.

Iako “Ti i ja na odmoru” nije nadmašila “Čitam te kao knjigu”, riječ je o priči koju sam ‘morala’ uzeti ‘preko reda’ i u kojoj sam – doista uživala 😊

Uz duhovite glavne likove – potpune suprotnosti – nje – energčne, hiperaktivne, avanturistički nastrojene i u potpunosti nezainteresirane za to da se ‘jednog dana smiri’ i njega – sitničavog, pravog knjiškog moljca koji obožava svoju rutinu, život u malom rodnom gradu i san o obiteljskom životu, poprilično sam se često uhvatila kako se smijem njihovoj međusobnoj interakciji i šalama.

Jedina zamjerka koju imam je pomalo nepotrebna razvučenost radnje, odnosno nije mi jasno zbog čega bi netko – u takvoj situaciji – čekao dvije godine da porazgovara o vlastitim osjećajima i tome što se dogodilo?!? Posebice jer je riječ o tebi najbliskijoj osobi, jedinoj koja te u potpunosti razumije… A nije pomoglo ni za mene (pre)često spominjanje i opis ‘tužnog psećeg izraza lica’. 😬

Ipak, sigurna sam da ću je, kao i njenu, zasad nenadmašnu “Čitam te kao knjigu”, ponovo čitati ovo ljeto – na odmoru, plaži i uz koktel, kao što to prava (ljetna) romansa i zaslužuje 😊