Autor: from.cover.to.cover

Originalan naslov: Rules of Civility
Prijevod: Vesna Valenčić
Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.
Broj stranica: 404

1966. je godina, a Katey na izložbi fotografa Walera Evansa, među portretima koje je snimao skrivenom kamerom putujući njujorškom podzemnom željeznicom, prepoznaje i one Tinkera Greya, mladića koji je bio glavni protagonist njene 1938. godine, čime započinje ova priča…

New York 30-tih godina prošlog stoljeća grad je bezvremenske elegancije i nepokolebljive živosti. Biti mlad i imati čitav život pred sobom, kao što to ima Katey, djevojka iz radničke klase koja se slučajnim susretom vine u društvo njujorške elite, znači i iskoristiti svaku priliku za uspjeh, istovremeno sakupljajući iskustva koja će je na kraju oblikovati u ono što je danas.

Njena najbolja prijateljica, Eve Ross, doputovavši iz Indiane, jedna je od onih djevojaka koje će se dobro zabaviti bilo da su u jazz klubu ili na putu za sprovod. Kada jedna zabava završi, druga počinje. Njena je energija beskonačna. Katey, s druge strane, uvijek je suzdržanija, spremnija promatrati i razmišljati o događajima, umjesto da se izgubi u trenutku.

Kada na dočeku nove 1938. godine u Greenwich Vilalgeu na vrata uđe privlačan i bogat bankar Tinker Grey i privuče stolicu da sjedne s mladim ženama, niz događaja učinit će tu godinu kao nijednom drugom. Navikla biti na drugom mjestu u odnosu na Eve, nijedna od njih nije spremna na to da, koliko god Tinker voli Evinu energiju, on se zaljubljuje upravo u Katey.

Ipak, jedna prometna nesreća, kao i otkriće da Tinker nije ono za što se predstavlja, promijenit će živote svih njih…

Smjestivši radnju u grad koji nikada ne spava i koji se konstantno mijenja, autor je vješto iskoristio njegovu atmosferu i duh prikazavši kako se životni put svakog od likova, a posebice Katey, mijenja – na različite i složene načine – kojima se ona uvijek, kao prava Njujorčanka – prilagođava. Krenuti vlastitim putem, zaljubiti se, naučiti da postoji mnogo više od osobe nego što se na prvi put čini – samo su dio njenog osobnog rasta.

Knjiga o manirima, pravilima uljudnosti čija radnja leži upravo u sukobu između individualnih ambicija i želja te prihvatljivih društvenih pravila ponašanja između klasa, postavlja i pitanja – Koliko kontrole imamo nad vlastitom sudbinom? Koliko naizgled nevažna odluka utječe na naš daljnji životni put?

Ovo mi je druga knjiga ovog autora, i – bilo zatvorena unutar zidina hotela u srcu Moskve, ili lutajući ulicama blještavog New Yorka – kad je on u pitanju – u odličnim sam rukama. 

Originalan naslov: С неба упали три яблока
Prijevod: Tatjana Radmilo
Izdavač: HENA COM – knjige koje se pamte, 2023.
Broj stranica: 264

Tri jabuke.
Jedna za one koji su vidjeli, jedna za one koji su pričali, jedna za one koji su slušali i vjerovali u dobro.

Sa svojih pedeset i osam godina, Anatolia Sevoyants je najmlađa stanovnica Marana, sela na obronku planine Manish-kar, u Armeniji.

Nekada napučeno mjesto, sa više od pet stotina obitelji, mnogim farmama i popularnim subotnjim bazarom, danas se Maran, nakon razornog potresa i gladi, smanjio na jedva dvadeset i tri naseljene kuće, u kojima žive muškarci i žene u svojim šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama.

Preživjevši gubitak obitelji, ali i nasilan brak, Anatolia – uvjerena da boluje od smrtonosne bolesti – vadi i priprema „grobnu odjeću“ iščekujući svoj kraj.

No, iako je ona namjeravala umrijeti, život s njom još nije završio.

Štoviše, poslao joj je prosca – seoskog kovača Vasilyja Kudamantsa, a ona – još uvijek vjerujući da umire, prihvaća njegov prijedlog kako ne bi povrijedila njegove osjećaje…

Opisi njihova udvaranja isprekidani su pričama iz njihove prošlosti – Anatolijinog tragičnog djetinjstva, njezinog nesretnog braka s okrutnim muškarcem i neočekivanog užitka koji joj je pružao rad kao gradska knjižničarka; Vasilijev komplicirani odnos s bratom, prerana smrt njegova dva sina kao i način na koji se nepismeni kovač godinama izdaleka divio Anatolijinoj književnoj vještini.

Tijekom razvoja Anatolijinog i Vasilijevog odnosa koji služi kao primarna priča romana, uvodi se više likova u obliku obitelji i prijatelja, a svi oni dobivaju sažete pozadinske priče.

Svi su oni isprepleteni opisima života u Maranu – idilične tržnice subotom ujutro, zajedničkog slavlja vjenčanja i duha zajednice koji, čini se, dijeli svaki stanovnik grada uvjeren da je “na kraju nebo uvijek identično plavo i vjetar puše potpuno isti gdje god ste imali sreće da ste rođeni. ”

Ovo remek djelo armenske književnosti, priča je o međusobnoj povezanosti života koja briše granice između prošlosti i sadašnjosti, a sama je i autorica priznala da je na nju velik utjecaj imao roman „Sto godina samoće“ Gabriela Garcie Marqueza, što je i vidljivo kroz elemente magičnog realizma (povoljnih paunova, tumačenje snova, te proricatelje koji doživljavaju vizije smrti), no ne i završetkom priče.

Za razliku od Marqueza koji je sklon melankoličnim završecima, Abgaryan je željela „napisati priču koja završava notom nade”.

U jednom od intervjua je izjavila: “Čovječanstvu su prijeko potrebni nada, dobre priče.”
Istina.
Danas, više no ikad. 😊

Originalan naslov: Wir Kinder Vom Banhof Zoo
Prijevod: Patricija Horvat
Izdavač: Znanje, 2023.
Broj stranica: 336

Kada je knjiga prvi puta objavljena, sada već davne 1978. godine, priča o životu 13-godišnje narkomanke i prostitutke, šokirala je čitavu naciju koja je dotad uspješno okretala glavu nekim od svojih najranjivijih članova društva.

Autori – novinari Kai Hermann i Horst Rieck – pratili su suđenje berlinskom poduzetniku optuženom za plaćanje seksualnih usluga maloljetnicama, a razgovor sa jednom od svjedokinja (Christianom Felscherinow) pretvorio je ono što je zamišljeno kao dvosatni razgovor u dvomjesečni projekt, isprva objavljen kao članak u Sternu, a zatim kao samostalna knjiga koja je postala najpopularnije publicističko djelo još od Drugog svjetskog rata, prodana u više od 3 milijuna primjeraka.

Sirova i brutalna ispovijest o djevojčici koja preseljenjem u Berlin, tražeći utjehu od nasilja kod kuće, završava u društvu u kojem isprva eksperimentira travom i alkoholom, ali ubrzo prelazi na heroin, te završava kao prostitutka na zloglasnoj željezničkoj stanici „Zoo“ kako bi nastavila održavati svoju ovisnost, šokira prikazom scene koja je često nepoznata, gotovo romantizirana i kojoj se, posebice mladi, često dive.

Njeno svjedočanstvo iskreno i bez ikakvog uljepšavanja opisuje put prepun laži i samozavaravanja, pretvaranja da je cool i da ima najbolju ekipu, sve dok je svakodnevna potreba za heroinom ne strmoglavi na samo dno – u svijet dječje prostitucije, prljavih stanova, užasa apstinencije i gubitka sebe.

Danas je ona još uvijek zapanjujuće štivo koje nije izgubilo na svojoj snazi, a jeziv i detaljan opis izgubljene mladosti, ljubavi, smrti, nade i očaja i dalje budi emocije u svakom od čitatelja.
Čita se sa mješavinom fascinacije i horora, a zahvaljujući opisima osjećaja mladenačke izgubljenosti, borbe s vlastitim demonima, uz vječnu narkomansku mantru „Imam sve pod kontrolom“, doista je naslov koji bi svaki školarac morao pročitati.

Originalan naslov: The Christmas Castle in Scotland
Prijevod: Barbara Kružić
Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2023.
Broj stranica: 332

Izzy McBride se ostvario san – od praujaka Billa naslijedila je obiteljski dvorac u škotskom visočju. Istina, riječ je o poprilično zapuštenom posjedu kojem treba mnogo ljubavi i pažnje, no Izzy je čvrsto odlučila pretvoriti ga u boutique hotel.

U tome joj pomaže, ali i poprilično odmaže, njena ekscentrična majka koja je iznajmila jednu od soba tajanstvenom piscu Rossu, ali i popriličan broj njih bogatoj obitelji koja će u dvorcu provesti Božić očekujući vrhunsku uslugu.

Utrkujući se s vremenom da sve bude spremno za goste, pritom balansirajući između preuređenja, planiranja obroka i poklona, ali i nepredviđenih situacija i gostiju, Izzy otkriva vrijednost obitelji, prijatelja i – ljubavi…

Knjige Julie Caplin ne treba posebno predstavljati, posebice onima koji vole čitajući otputovati – bilo u Irsku, Island ili kao u ovom romanu – u Škotsku.

Njene su knjige predivno predvidljive – svaka je spoj putopisa i romanse, savršeno doziranog spoja toplih ljudskih priča, zadivljujućih pejzaža, ali i neodoljivih okusa lokalne i tradicionalne kuhinje. “Čarobni dvorac u Škotskoj” nije iznimka.

Savršen izbor za zimske dane, ovo je još jedna knjiga s kojom nećete pogriješiti tražite li laganu, opuštajuću, toplu priču. 😊

Izdavač: Oceanmore, 2023.
Broj stranica: 280

„Pravda se tiče svakoga, ili nije pravda.
Ako se slučaj pogibelji pravednoga tiče samo njega, s njim umire i pravda sama.“

Mladi policijski službenik pronađen je mrtav na stražnjem sjedištu svog automobila. Slučaj je, usprkos nizu neobičnih okolnosti i činjenici da nije obavljena obdukcija, proglašen samoubojstvom, u što sumnja njegova obitelj i dobar dio javnosti. Posebice jer se otkriva da je na njega vršen pritisak – upravo od strane policijskih kolega – nezadovoljnih činjenicom da se ne ponaša poput njih, odnosno, suprotno običajima – kažnjava lokalne moćnike i njihove članove obitelji, inače zaštićenih od prometnih i sličnih kazni. Mladi Nenad Fegeš maksimalno poštuje svoj posao, ne želi nikome gledati kroz prste i pogodovati, pa ubrzo u svojoj postaji stječe status crne ovce i izložen je raznim oblicima mobbinga. Nakon njegove smrti, na starijeg brata, pripadnika specijalne policije, obitelj vrši pritisak da sazna istinu, i kazni odgovorne.

Istodobno, mlada ambiciozna profesorica priprema dramsku grupu srednjoškolaca za uprizorenje „Antigone“, pri čemu se referira na tragičan događaj i zbog kojeg dolazi u sukob s jednom od učenica. Pokušavajući objasniti svoje viđenje situacije, ali i sačuvati svoje dostojanstvo i radno mjesto od uvrijeđenih, dobrostojećih roditelja (pripadnika lokalne elite), gubi dio po dio svog dotad sretnog obiteljskog i profesionalnog života, ali pronalazi odvažnost koje nije bila ni svjesna…

Na prvu svojevrstan kriminalistički roman, no prije svega, oštra kritika policijskog sustava, ali i društva uopće – jer svi mi često okrećemo glavu od sličnih stvari smatrajući da nije na nama da se miješamo i vodimo tuđe bitke – ovaj je roman još jedna uspješnica, s uporištem u stvarnim zbivanjima, hvaljenog i nagrađivanog Kristiana Novaka.

Njegovo pisanje je nepretenciozno, razumljivo (usprkos lokalnom dijalektu koji ne bih razumjela da ne radim u Međimurju, a za koji mi je iznimno drago da se našao na našoj ‘suvremenoj’ književnoj sceni), te do dna secira još jednu crnu priču – nažalost, stvarnost sviju nas.

Savršeno dočaravši osjećaj bespomoćnosti, besmislenosti i tjeskobnosti pojedinca pred današnjim sustavom, ovo je priča s kojom se svatko od nas – bilo u Međimurju, Zagorju, Slavoniji ili Dalmaciji – može poistovjetiti. Vrlo jasno, direktno i konkretno Novak postavlja pitanje – Smije li u Hrvatskoj uopće čovjek svoj posao raditi kako treba, bez zamjeranja i pogodovanja bilo kome?

»Mi bi svi, sigurno nas 90 posto, potpisali da u ovoj državi konačno svi počnu cinkati svoje kvarne kolege i nadređene, jer je sve toliko zagrezlo u korupciju da iz živog blata nemremo van. Ali čim netko krene tim putom, ostane sam. Istina ne dođe kao nekakav pobjedonosni trenutak. Kad ispliva, cijeli svijet se sruši na onoga tko ju je izgovorio«.

Spajajući poprilično dva neuobičajena načina pripovijedanja, lokalni dijalekt, kao i ostavljajući samu okosnicu romana (ubojstvo) bez klasičnog raspleta (poprilično nedovršenu), Novak u potpunosti opravdava činjenicu da je prvo izdanje romana rasprodano, da za naslov u knjižnicama postoje liste čekanja, ali i da je predstava – odavno rasprodana – zaživjela na kazališnim daskama.

Ovaj provokativan i inteligentan roman – kritika pokvarenosti i slabosti društva, ali i prikaz nemoći pojedinca da išta u njemu promijeni – jedan je od onih koji bi svatko od nas trebao pročitati.

Vjerujte mi, uživat ćete. 👌

Originalan naslov: Crave
Prijevod: Romana Čačija
Izdavač: Egmont, 2023.
Broj stranica: 568

Kada je Stephanie Meyer 2005. izdala prvu knjigu iz „Sumrak“ sage i sama je priznala da je bila svjesna da će njena priča o djevojci u koju se zaljubi vampir polučiti veliki uspjeh. Dokaz tome je bila i njihova ekranizacija s Kristen Stewart i Robertom Pattinsonom u glavnim ulogama koja je pomela kino dvorane zaradivši 5,28 milijardi dolara diljem svijeta.

Serijal je posebno bio popularan među teenagerima, a u svijetu je prodano više od 160 milijuna primjeraka, i to s prijevodima na 37 jezika. Knjige su bile najprodavaniji romani 2008. godine na listi najprodavanijih knjiga USA Today.

Tih je dana bilo „Kud svi Turci, tud i mali Mujo“ tako da sam i ja pročitala sva četiri nastavka. Da sam bila oduševljena – nisam. No, tek sada, s popriličnim odmakom shvaćam koliko je loša poruka koju priča šalje. Toksični odnosi – onaj Edwarda i Belle koji uključuje uhođenje, emocionalno zlostavljanje, suovisnost, kao i onaj između Jacoba i Renesmee i pojam romantičnog utiskivanja, a tada odgajanja djeteta s kojim ćeš provesti život. Sami likovi su razrađeni na način da bih danas čitajući ih toliko kolutala očima da bi postojala opasnost da mi ostanu prevrnute. Bella – tjeskobna, pretenciozna, plitkog karaktera. Edward – vampir sa krizom identiteta opsjednut djevojkom nekoliko stotina godina mlađom od njega. Jacob – o.k. lik do trenutka kada se „utisne“ na dijete koje će odgajati da se oženi njome.

Jednodimenzionalni sporedni likovi – Doktor. Modna savjetnica. Kučka. Smiješni brat. Tajanstveni brat. Pojavljuju se samo kada treba potaknuti Edwardovu i Bellinu priču ili kada Bella treba zaštitu, potvrdu, savjet ili lijepu haljinu. Otac koji bi se trebao zapitati što mu se događa sa kćeri – kuda nestaje, zbog čega ne stari i zbog čega je trudnoća ubija – jednostavno to ne čini jer bi se s tim bilo teško nositi.

Slična je priča sa najnovijom „vampirskom“ senzacijom – knjigom „Žeđ“ Tracy Wolff – YA fikcijom koja spaja elemente klasične srednjoškolske drame, smrtne opasnosti potaknute vampirima, vješticama i zmajevima, i seksa.

Znate onaj glas u svojoj glavi koji vam govori „nemoj to učiniti“?

E, pa ja sam ga veselo ignorirala i krenula s čitanjem…

Smještena u prestižnu akademiju, impozantan dvorac u snježnoj divljini Aljaske, priča prati 17-godišnju Grace Foster koja se, nakon smrti roditelja, iz sunčanog San Diega seli u udaljenu školu koju vodi njen ujak. Nesretna „smrtnica među bogovima“ i trenutna „nova djevojka“ Grace privlači više pažnje no što je očekivala, većinom nepoželjnu. Sve dok ne sretne tajanstvenog i mrgudnog Jaxona Vegu. On je visok, seksi, mrzovoljan i – stotine godina star vampir. A Grace se ne može držati podalje. Usprkos njegovim upozorenjima da se drži dalje od njega, ona je sigurna da je on ljubav njenog života, te da je upravo ona ta koja će iscijeliti njegovu izmučenu dušu.

I to sve u nekoliko tjedana radnje.

Bez omaložavanja svih koji su – i uživat će – u ovom serijalu, za mene je ovo bilo izrazito predvidljivo i nemaštovito štivo. A o poruci koju šalje da ne pričam. Kao da je autorica sumirala sve što ne valja u ovakvom tipu literature. Romantiziranje nasilja. Glavna junakinja koja donosi previše impulzivnih, nepromišljenih odluka, uz totalno podređivanje muškom glavnom liku i razvijanje ovisnosti o njemu. Neumjereno puno vremena da se razjasni paranormalna priroda Katmereinih učenika, iako naslovnica i uvodni tekst knjige otkrivaju tajnu unaprijed. Erotska scena s krvopijom za koju vjerojatno postoji neki naziv u porno svijetu.

Zaključak:

Ovaj bi se serijal mogao svidjeti svima koji vole paranormalne ljubavne romane za mlade s elementima fantastike i intrige. One poput „Sumraka“, samo bez vampira koji svjetlucaju.

Ja sam definitivno prestara za ovako nešto. 🤷‍♀️

Originalni naslov: Little Secrets
Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.
Prijevod: Nada Kujunđić
Broj stranica: 352

Marin Machado ima savršen život: udana je za ljubav iz studentskih dana i vlasnica je lanca otmjenih, uspješnih frizerskih salona, dok je njezin suprug Derek na čelu vlastite tvrtke. No, sve se promijenilo onog dana kad je nestao njihov sin Sebastian.

Bilo je dovoljno dvjesto četrdeset sekundi da ga muškarac obučen kao Djed Božićnjak na prevaru odvede. Marin i Derek odmah su u potragu uključili FBI i medije, no uzalud. Sebastian je nestao.

Godinu poslije, Marin je sjena osobe koja je nekoć bila. Istraga FBI-a zamrla je, kao i zanimanje medija. Ona i suprug gotovo i ne razgovaraju. Jedino što je pokreće odbijanje je prihvaćanja da nikada neće pronaći svog sina. Kada joj privatna istražiteljica koju je unajmila otkrije da je Derek u izvanbračnoj vezi s mlađom ženom, upravo je to otkriće ono što Marin vraća u život.

Izgubila je sina i nema namjeru izgubiti i muža. McKenzie je neprijatelj s licem, problem koji Marin može riješiti.

I to trajno.

Kako nastaviti dalje nakon što vam se život razbije na komadiće? Grčevito se držati svake uspomene ili potražiti zaborav i pokušati nastaviti sa životom?

U psihološkom trileru u kojem ništa nije kao što se na prvi pogled čini, nijedan od likova nije u potpunosti pozitivan, odnosno negativan – svaki od njih skriva tajne, a životne okolnosti u kojima se nalaze otkrivaju koliko su daleko spremni ići kako bi ostvarili svoje želje. Požuda, zavist, opsjednutost, laž i izdaja samo su dio ove priče koja se čita u jednom dahu, a koju pratimo iz dvije perspektive – Marinine i McKenzijine.

Koja će pobijediti u ovoj igri – ona koja se bori da vrati i zadrži ono što joj je ostalo od obitelji, ili ona koja se prije svega vodi materijalnom dobiti, ne prežući gotovo od ničega? Supruga ili ljubavnica? I, koliko je daleko koja od njih spremna ići da to ostvari?

Sam rasplet nije neočekivan, možda ćete ga pogoditi poput mene negdje na sredini knjige, no vjerujte mi, to neće utjecati na uživanje u ovom napetom, prepunom obrata romanu.

S moje strane: ☆☆☆☆☆/5

Originalni naslov: Listopád
Prijevod: Sanja Milićević Armada
Izdavač: HENA COM – knjige koje se pamte, 2023.
Broj stranica: 256

U studenom 1989. godine stotine tisuća ljudi diljem tadašnje Čehoslovačke sudjelovalo je na prosvjedima koji su danas poznati kao Baršunasta revolucija – razdoblje koje mnogi pamte kao najvažnije u novijoj povijesti istočne i srednje Europe – kada je srušen komunistički režim na vlasti još od 1948. godine.

Bila je to godina kada su u Poljskoj održani izbori i izabrana prva nekomunistička vlada, u Mađarskoj je komunistički režim predvođen reformski orijentiranim političarima počeo s provođenjem liberalizacije, a 9. studenog pao je i Berlinski zid. Samo dan kasnije u Bugarskoj je smijenjen najdugovječniji komunistički vođa u Europi – Todor Živkov.

Netaknut je još bio režim Nicolaea Ceausescua u Rumunjskoj, koji će biti oboren u krvavoj revoluciji u prosincu, a promjenama je odolijevao i režim u Čehoslovačkoj.

Prosvjedi koji su organizirani gušeni su represijom, no ključan je bio 17. studeni kada je u Pragu, kao spomen čin povodom 50.-te godišnjice pogubljenja devetorice studenata koji su 1939. organizirali protunacističke demonstracije, okupljanje 15.000 ljudi preraslo u obračun s policijom koja je nasrnula na goloruke studente. Isto je za posljedicu imalo generalni štrajk i prosvjed više od 800.000 ljudi. Komunistička je vlada odstupila, a jedan od najrigidnijih i najtotalitarnijih režima – srušen je.

No, to nije smjer priče kojim Alena Mornštajnová u romanu „Studeni“ ide. U njemu, u zimsko svitanje 1989. godine mladi bračni par, Marie i Joska, kao i stotine tisuće drugih, uhićen je zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv režima. Njihovo dvoje djece ostaje bez roditelja – Joska nestaje bez traga, a Marie je osuđena na dvadesetogodišnju robiju.

Zemlja zapada, pod budnim nadzorom vojske, u totalitarni režim. Cijelo je gospodarstvo u rukama partije, u svim se sferama provodi komunistička indoktrinacija, a samo podobni građani mogu studirati ono što ih ih zanima, i nakon studija baviti se svojom strukom. Tajni policijski aparat, kao i izrazito potican princip prijavljivanja svih koji na bilo koji način ne odgovaraju zamišljenom kalupu vladajućih, prisilan ateizam uz rušenje crkava, cenzura, čitavo gospodarstvo u rukama partije, u potpunosti likvidiran privatni sektor, nemogućnost putovanja u inozemstvo, prisilan rad… sada su njihova svakodnevica.

S druge strane, djevojčica Magdalena, završava u domu za djecu, strogoj ustanovi zatvorenog tipa u kojoj se odgaja novi stup društva, državna elita, novi komunistički kadrovi. Od ranog im se djetinjstva usađuju komunističke ideje, način života i provođenje istog. Odgajani u hermetički zatvorenoj kutiji, poput strašnog eksperimenta, ispiranog mozga, odrastaju u potpunoj izolaciji od zapadnog, ali i većine svakodnevnog života van doma.

Jednoga se dana sudbine ove dvije žene ukrštaju, ali na potpuno drugačiji način od onog koji su obje zamišljale i priželjkivale…

„Studeni“ A. Mornštajnove roman je zbog kojeg ćete grozničavo okretati stranicu za stranicom, u nemogućnosti da prestanete s čitanjem do samog kraja. Napeta distropijska priča o obitelji razorenoj diktaturom i komunističkim totalitarizmom duboko uznemirava, posebice činjenicom da je izrazito blizu stvarnosti, odnosno, takvo što događa se i danas (Kina i Sjeverna Koreja), ali istovremeno i tjera čitatelja da postavlja pitanja poput – Što bi bilo da se revolucija nije dogodila? Kakve bi bile sudbine stotina tisuća ljudi da komunizam nije završio i da su ostali iza željezne zavjese koja ih je dijelila od svijeta i jedne od drugih? I u našem slučaju – Što bi bilo s Hrvatskom da se nije osamostalila, te da je – poput Čehoslovačke u ovom romanu – vojska preuzela vlast i krvavo ugušila svaki pokušaj pobune?

Ova alternativna stvarnost u kojoj je svaka iskra nade u slobodu izražavanja, osobnog razvoja, slobodu putovanja i političkog sudjelovanja ugušena u svim slojevima društva, dramatična je i zastrašujuća priča koju bi svatko trebao pročitati.

S moje strane – velika preporuka. 👌
GR: ☆☆☆☆☆/5

Originalan naslov: Björnstad
Prijevod: Antonija Magaš
Izdavač: FOKUS na hit, 2018.
Broj stranica: 444

ISTINA je u malim sredinama uglavnom nepoželjna.

A Medvedgrad je mala sredina, gradić koji je izgubio na svim poljima, baš poput mnogih malih gradova širom svijeta. Pad industrije i turizma uništio je gospodarstvo ovog malog grada, vežući nadu i snove cijele zajednice za uspjeh u onome što im je još preostalo – hokeju.

Juniorska je ekipa korak do naslova državnog prvaka, a upravo je to za Medvedgrad pitanje opstanka. Svaka osoba, svaka obitelj prikovala je svoje srce uz mladu ekipu. Ako pobijede, ostatak zemlje sjetit će se tog gradića s ruba šume, doći će sponzori i veliki igrači.

Zvijezda momčadi je 17-godišnji Kevin Erdahl, čiji je talent toliko izvanredan da je cijela juniorska momčad izgrađena oko njega od njegove sedme godine. Pridruživši ekipi mladog Amata, još jedan fenomenalan talenat, Medvedgrad pobjeđuje u polufinalu.

Njihove igrače tretiraju poput zvijezda i težina svijeta je na njihovim ramenima. Roditelji, poslovni sponzori, kao i stanovnici mjesta doprinose pritisku koji osjećaju. Moral i pravda su u pozadini potrebe koju sanjaju. Ništa nije važnije od hokeja.

No, na proslavi koja slijedi događa se zločin koji šokira i dijeli zajednicu.

Je li grad u ime hokeja i višeg cilja u stanju okrenuti glavu od pravde?

I mogu li oni društvu ‘važniji’ nekažnjeno raditi što ih je volja?

„Medvedgrad“ je moj prvi susret s pisanjem Fredrika Backmana, ona s kojom je sve počelo.

Knjiga je to koja u potpunosti zaokuplja, svojom pričom slama na tisuću komadića, provlačivši čitatelja kroz pravi emocionalni tobogan i zahtijevajući da preispita svoje vrijednosti i uvjerenja. Slijepo ideoliziranje, pritisak vršnjaka, homofobija, silovanje… samo su neke od tema kojima nas Backman tjera da sagledamo probleme koji muče svako društvo.

Nijedan put kroz priču nije lak, i nijedno rješenje nije očito. Pozadina priče svakog lika savršeno je razvijena i važna nit fine tapiserije koju je Backman istkao. Uz izuzetan stil pisanja, on pred nama kreira svijet kakav on uistinu i jest, bez imalo uljepšavanja.

A, Medvedgrad je izrazito mračan, gorak, nasilan, bijesan. No, dopustite li mu, zauvijek će vas osvojiti. ❤️

Originalni naslov: A Christmas Carol
Prijevod: Mate Maras
Izdavač: Znanje, 2023.
Broj stranica: 136

O priči koju su svi čuli, čitali ili gledali koju od ekranizacija, nema se mnogo novog za reći, bez da se ne ponavljaš s drugim preporukama.

Izvorno objavljena davne 1843., vrlo je brzo postala britanski, ali i svjetski klasik. Priča o starom, neugodnom i čangrizavom škrtcu Scroogeu kojeg posjećuju tri duha ostavljajući za sobom preobraćenog čovjeka, donijela je i neke nove izraze – upravo onaj ‘Scrooge’ za opis izrazito škrte osobe, ali i pozdrav ‘Merry Christmas’ koji se proširio svijetom.

Brojni prijevodi i više od 15 ekranizacija najbolji su pokazatelj uspješnosti priče koja je nastala u vrijeme kada su se u Engleskoj tek počele pjevati božićne pjesme, a Božići slaviti zabavama. Naime, 1838. godine kraljica Viktorija započela je svoju vladavinu, a 1840. udala se za princa Alberta. Princ Albert je u Englesku donio njemački običaj slavljenja Božića, što je dovelo do toga da je božićni ugođaj i veselje po prvi put posve zavladao Londonom. Uvedeni su novi običaji, poput pisanja božićnih čestitki i kićenja bora.

Charles Dickens svojom pričom nije htio samo potaknuti prihvaćanje tih običaja, već i navesti ljude da u to vrijeme budu darežljivi i da tu darežljivost nose u srcu cijele godine. U vrijeme kada je blagdanu koji je pomalo pao u nemilost zbog surovosti i turobne atmosfere doba industrijske revolucije i dugih sati nereguliranog rada bilo potrebno udahnuti novi život, upravo je ova priča vratila milost, optimizam i duh Božića kakav je nekad bio.

Dickens možda nije izmislio Božić, ali ga je svakako oživio. 😊