Autor: from.cover.to.cover

Originalan naslov: The Boy Who dreamed of Dragons
Izdavač: PULS – Čitaj najbolje, 2022.

“Snivamo zmajeve.
Zmajevi paraju nebo, riču, rigaju vatru.
Dok smo ušuškani u krevet, obasjavaju nam snove.
Iskre, blistaju, plamte.

No, snovi su tek početak. jedne daleko veće pripovijesti.

Prava istina glasi da nas zmajevi ne posjećuju samo u snovima.”

Jedanaestogodišnji Tomas ima tajnog prijatelja kakvog nema niko drugi: Titravog, zmaja čije ljuske svjetlucaju u rasponu od narančaste do grimiznocrvene.

Njihova su druženja avanture kakve nije mogao ni sanjati, pa tako kada Titravi ode kući na ledeni Sjever, a prijatelji najave selidbu na drugi kraj zemlje, Tomas se počinje osjećati usamljeno.

No, avantura za njega nikada nije daleko – iz zmajskog se voća izlegao novi zmaj, potpuno drugačiji od Titravog koji je odabrao upravo Tomasa, a u školu dolazi nova djevojčica – Aura, samoprozvana stručnjakinja za zmajeve…

Četvrti dio serijala o dječaku koji uzgaja, leti i živi sa zmajevima, jedna je od onih knjiga koja će oduševiti čitatelje kojima je namjenjena – onima uzrasta 7-9 godina, ali i starije.

Maštovita i šarmantna, ovo je priča o pronalaženju čarolije na najneobičnijim mjestima, priča o obitelji i prijateljstvu, svojevrsni početak nove serije koja pršti energijom i humorom.

Prava pustolovina za sve čitatelje koji uživaju u magičnim avanturama. 

Originalan naslov: Mahrem
Izdavač: Hena.com, 2022.

Elif Shafak turska je – i to jedna od najpopularnijih, ali i najkontroverznijih – autorica koja je nakon objave romana „Kopile Istanbula“ osuđena zbog „uvrede turskosti“, a zahvaljujući posljednjem – „10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu“ osuđena na žestoke napade zbog ‚opscenosti‘.

Članica je Svjetskog ekonomskog foruma i jedna od utemeljiteljica Europskog vijeća za međunarodne odnose, a kao braniteljica ženskih prava, prava LGBT zajednice i prava za slobodu govora, Shafak je inspirativna javna govornica, ali i osoba koja je proglašena jednom od 12 ljudi koji čine svijet boljim mjestom.

U svojim djelima piše o rodnom nasilju, seksualnom nasilju i zlostavljanju djece, sa namjerom da se skrene pozornost i ukaže na hitnu potrebu djelovanja na rješavanju ovih problema, otvaranju utočišta za zlostavljane žene i djecu, te na hitnom uvođenju Istanbulske konvencije.

Za svoje radove kaže da će kao središte uvijek imati fikciju, maštu, pripovijedanje i priče, a upravo manjine i marginalizirani članovi društva pritom imaju važnu ulogu. To je posebice vidljivo u njenoj definitivno najneobičnijoj knjizi, objavljenoj još 1999. godine, nazvanoj „Pogled“, u kojoj se bavi gledanjem i viđenim, promatračem i promatranim, ali i našim poimanjem ljepote i ružnoće, emocionalnom gladi i traumom, te pogledima svake namjere i izgledima svake vrste.

I dok je ukupna poruka priče – da se svakome, barem donekle, sudi po vanjskom izgledu, te da svatko, čak i najotvorenija osoba, ima iskru predrasuda u sebi, čak i ako to ne shvaća – pohvalna, ne mogu reći da me ova knjiga oduševila kao sve njene dosad pročitane.

Suvremena priča smještena u Istanbul, o životu pretile žene i njenog partnera patuljastog rasta, izmjenjuje se sa zbirkom od tri povijesne priče smještene u Sibir, Peru i Francusku, a sve se zapravo bave različitim aspektima ocjenjivanja prema nečijem vanjskom izgledu, i donose bolan podsjetnik na štetu koji nanosi naš pogled kroz duboko ukorijenjene predrasude, drugim ljudima.

Isprepletene priče i natuknica iz rječnika koji sastavlja jedan od glavnih likova, izmjenjujući javnost i fikciju, ova će priča svakog od čitatelja podsjetiti kako je važno imati na umu da djela govore više od riječi, i da samo jedan pogled može biti dovoljan da nekoga izuzetno – namjerno ili ne – povrijedimo.

Originalan naziv: The Last House on Needless Street
Izdavač: Sonatina naklada, 2022.

“Ovo je priča o ubojici.
O otetom djetetu.
O osveti.
Ovo je priča o Tedu koji sa svojom kćeri Lauren i mačkom Olivijom živi u jednoj običnoj kući na kraju jedne obične ulice.

Sve to je istina.
A opet, nešto je i laž.

Ovu obitelj povezuje neizreciva tajna, a kad se preko puta doseli nova susjeda, istina bi ih sve mogla uništiti.

Jer, nešto leži zakopano u mračnoj šumi na kraju Nepotrebne ulice. No, nije ono što mislite…”

‘Šokantno, mračno i neugodno’ bio bi najtočniji opis najnovijeg romana iz pera višestruko nagrađivane autorice Catrione Ward. I nekoliko tjedana nakon čitanja, dojmovi se nisu u potpunosti slegli, ili barem ne toliko da mogu sa sigurnošću napisati je li mi se ova knjiga – koja uspješno balansira na granici između izuzetno mračnog trilera i horor romana – svidjela ili ne.

Ne mislim to na način da knjiga nije kvalitetno ili zanimljivo napisana, više je riječ o osjećaju u kojem me ostavila nakon završetka čitanja.
Sama najava pritom ne pomaže previše, jer u ovoj priči ništa nije kao što se čini, a od prve do posljednje stranice čitatelj je prisiljen nagađati i mijenjati svoje pretpostavke nakon svakog novog otkrića. A njih je mnogo.

Na portalima i u recenzijama je opisana kao izvanredna priča ushićuje i dira, kao nevjerojatno maštovito djelo koje svojom ljepotom i tugom slama srce…

S moje strane mogu reći da je, bez sumnje, riječ o zanimljivoj priči, ispričanoj iz viđenja različitih protagonista, koja nudi duboko uznemirujuć uvid u um teško psihički rastrojene osobe.

U svakom je slučaju riječ nezaboravnom naslovu, a odlučite li se na čitanje – nemojte preskočiti pogovor koji dodaje novu dimenziju priči. 

Originalan naslov: The Switch
Izdavač: Znanje, 2022.

Nakon što zbog napada panike upropasti važnu poslovnu prezentaciju, Leena Cotton se nađe na prisilnom, plaćenom dvomjesečnom odmoru, koji odluči iskoristiti kako bi posjetila majku i baku u Hamleigh-in-Harksdaleu u Yorkshireu.

Njena baka, Eileen Cotton na pragu je osamdesetih, odnedavno sama, i žudi za novom prilikom za ljubav. No, u selu u kojem živi, kandidata koji bi došli u obzir baš i nema.

I zbog toga joj se, kada joj unuka predloži da na dva mjeseca zamijeni mjesto sa njom, i iskuša sreću u Londonu, Eileen to učini ispunjenjem dugo sanjanog sna. Leena će za to vrijeme preuzeti njene obaveze u ruralnom Yorkshireu – od šetnje susjedovog psa, do sudjelovanja u organizaciji seoskih proslava.

Ali, okružena susjedima koji nadgledaju svaki korak, teškom obiteljskom situacijom, modernim londonskim cimerima, kao i online spojevima, zamjena se čini i ne tako dobro idejom…

Leena saznaje da veza na daljinu i nije tako romantična (a ni uspješna) kao što se nadala da će biti, a tu je i nevjerojatno savršen školski učitelj koji uporno sabotira njene ideje kojima bi zadivila lokalne mještane, a ujedno je i nevjerojatno dekoncentrira.

S druge strane, Eileen je u Londonu veliki hit među svojim novim cimerima i susjedima, no je li njen savršen par bliži domu no što je mogla i zamisliti?

Nakon „Slučajnih cimera“, Beth O’Leary svojim drugim romanom definitivno potvrđuje da uspjeh njenog prvijenca nije bio slučajan. Duhovit i šarmantan, roman „Zamjena“ savršen je izbor tražite li odmor i opuštanje uz knjigu.

Prepuna savršeno balansiranih emotivnih i duhovitih dijelova, ovo je priča o obitelji, prijateljstvu, samootkrivanju, nošenju s gubitkom bliske osobe, obiteljskim odnosima, ali i važnosti zajednice u kojoj živimo.

Vjerujem da je svakoga tko ju je čitao oduševila sedamdesetdevetogodišnja Eileen koja je, mogli bismo reći, duša ove priče. Uz mrzovoljnog Arnolda, zajedljive Nicole, oštre Betsy, šašavog Jacksonovog psa, ali i londonske ekipe – Bee, Marthe i Fitza, autorica je stvorila doista zavidnu plejadu osebujnih, no simpatičnih likova.

Osim gore navedenih tema, O’Leary je savršeno dočarala težinu samoće i usamljenosti, posebice za stariju generaciju, kada im kuća ponekad postaje više zatvor nego utočište, ali i tugu i ljutnju zbog gubitka voljene osobe, uz otuđenje od obitelji.

Prepuna odlično razrađenih likova, opisa šarmantnog seoskog života, duhovitih šala i dobre priče, „Zamjena“ je knjiga koja me očarala od samog početka.

Veselim se idućem romanu ove autorice, ali i ponovnom čitanju ove divne priče 😊

Originalan naslov: Het vogelhuis
Izdavač: Knjižara Ljevak, 2022.

Gwendolen Howard bila je žena dviju velikih strasti – ptica i glazbe.

Najpoznatija je po svojim jedinstvenim studijama o pticama koje su se pojavile u britanskim prirodoslovnim časopisima i dvije knjige, obje objavljene pod njenim pseudonimom Len Howard.

Svoju je glazbenu karijeru provela u Londonu gdje je svirala u orkestru pod vodstvom Malcoma Sargenta, usput držeći satove glazbe, te organizirajući koncerte za djecu siromašnih.

1938., u dobi od četrdeset godina, se preselila u okolicu sela Ditchling, u kuću koju je nazvala „Kuća za ptice” i u kojoj je razvila intiman i neobičan odnos s divljim pticama tog područja, osiguravajući hranu (uključujući vlastite ratne obroke), tjerajući grabežljivce, brinući se za oštećena gnijezda te dopuštajući pticama da lete i borave po cijelom njenom domu…

“Život ove glazbenice i naturalistice zagonetka je i pedeset godina nakon njezine smrti, intrigirajući čitatelje odlukom da prkosi društvenim očekivanjima crpeći radost iz svojeg nesvakidašnjeg odnosa prema svijetu prirode i podsjećajući nas koliko je bitno vjerovati u ono što radimo i u tome uživati, bez obzira na pretpostavljene društvene konvencije”.

U ovoj šarmantnoj, fikcionalnoj biografiji, ispripovijedanoj u prvom licu, Eva Meijer nam je dočarala prikaz života ove hvaljene prirodoslovke i glazbenice – od djetinjstva provedena s obitelji u kući na engleskom ladanju, u lagodnom okruženju ispunjenom neobaveznim druženjima koje organizira njezin otac pjesnik i dramatičar, a koji na ta druženja dovodi umjetnike, pjesnike, glazbenike i slikare – odlaska na konzervatorij u Londonu, sviranja u hvaljenom orkestru pod jednim od najboljih britanskih dirigenata, Malcoma Sargenta – do prekida karijere 1938., kada nakon očeve smrti ostavštinom kupuje maleno imanje na osami gdje se konačno posvećuje svojoj najvećoj strasti – proučavanju ptica.

Tijekom godina napisala je brojne članke za časopise o prirodi, kao i dvije knjige: “Ptice kao pojedinci”, te “Živjeti s pticama”. Nažalost, budući da nije imala formalno školovanje, i da se prvenstveno usredotočila na ponašanje i odnose između ptica, a ne na mjerljiva, kvantitativna opažanja, ugledni znanstveni časopisi su je uredno zaobilazili. Međutim, upravo zahvaljujući njoj podignuta je svijest javnosti o važnosti ptica i staništa koja su im potrebna za život.

Narativna struktura knjige prožeta je njenim tankoćutnim opažanjima o svemu što se odvija oko nje, ali i unutar nje same – od opisa obiteljskih i prijateljskih odnosa, prve i nikad ostvarene ljubavi prema mladom pjesniku Paulu – do prekrasnih opisa glazbe i prirode u kojima ptice same po sebi postaju likovi.

Jednostavan, izuzetno lako čitljiv, na momente često lirički bolno lijepe proze, ovo je roman koji će svakom čitatelju pružiti priliku za barem kratak bijeg od ubrzanog svijeta u kojem živimo, i priliku za uživanje u jednom posve drugačijem, danas rijetkom, šarmantnom i divnom svijetu.

Poezija u prozi. 😊

Originalan naslov: The Other People
Izdavač: Znanje, 2021.

Gabe je iscrpljen, gotovo raspadnut čovjek koji neumorno putuje kamperom, prolazeći kroz servisne postaje, ostavljajući letke o svojoj nestaloj kćeri. Policija i ostatak obitelji smataju da je Izzy mrtva, no on odbija prihvatiti tu činjenicu. Uporno putuje istim cestama, noć za noći – tražeći nešto, bilo što – što će ga dovesti do njegove djevojčice.

Na cesti su često i Fran i njezina kći Alice. No, ne u potrazi, nego u bijegu. Trude se ostati korak ispred onih koji im žele zlo. Jer, Fran zna što se dogodilo Izzy.

Katie radi kao konobarica u jadnom restoranu gdje Gabe svraća svaki tjedan, sama odgaja svoju djecu, te skuplja komadiće koji su se raspali nakon što joj je otac ubijen prilikom provale u njihovu kuću. Ona jako dobro zna kako je izgubiti nekoga i patiti od tuge koja te čitavog prožme. Ali, ona također poznaje osobu koja je otela Gabeovu kćer.

A kada se u jezeru pojavi automobil, s tijelom u prtljažniku, Gabe je primoran suočiti se s nestankom kćeri, ali i nečim zakopanim dublje u njegovoj prošlosti.

Potraga ga vodi do skupine zvane „Drugi ljudi“.

Ako ste izgubili nekog voljenog, Drugi ljudi žele vam pomoći. Jer oni znaju što je gubitak. Znaju što je bol. Znaju što je smrt. Postoji samo jedan problem… oni žele da i drugi to saznaju.

Biblijski poznata „Oko za oko, zub za zub“ u ovom je romanu dobila sasvim novu razinu, i koliko se taj koncept katkad čini primamljivim, osobito onima koji su izgubili voljenu osobu, autorica je savršeno dočarala kako stvarnost može postati zamka iz koje je nemoguće pobjeći.

C. J. Tudor me oduševila svojim „Čovjekom od krede“, a sada je isto ponovila „Drugim ljudima“. Još je jednom napisala roman koji te od prve stranice zaokupi i onemogućava ti da ga odložiš dok ne dođeš do samog kraja u kojem se sve tri, naizgled zasebne priče, spajaju u maestralan završetak.

Neodoljivo napeto, jezivo i mračno.
Triler u njegovom najboljem izdanju. 👌

Originalan naslov: Good Girl, Bad Girl
Izdavač: Znanje, 2022.

Evie Cormac je misterij.

Nema rodnog lista.

Nitko ne zna njeno pravo ime.

Pronađena je kao dijete, sakrivena u tajnoj sobi, izgladnjela i seksualno zlostavljana, nekoliko koraka od muškarca koji je bio brutalno mučen. Ne želi otkriti svoj identitet, datum rođenja ili dob, što otežava odobrenje njenog zahtjeva za emancipaciju.

Vodeći policijski psiholog, Cyrus Haven, zamoljen je da napravi njenu psihoanalizu, dok istovremeno radi na slučaju umorstva na prvi pogled savršene djevojke iz susjedstva, petnaestogodišnje Jodie Sheehan.

Premda policija poprilično brzo pronalazi vjerojatnog krivca, čini se da bi, nakon što se otkrije da je Jodie imala tajni život, nešto veće moglo biti u igri…

O knjigama Michaela Robothama sam dugo vremena slušala samo pohvale, tako da kada mi se pružila prilika da pročitam koju od njih, istu sam objeručke prihvatila. I drago mi je što jesam jer je riječ o napetom i inteligentnom trileru koji se izuzetno brzo i lako čita.

Glavni su likovi detaljno razrađeni i njihov odnos, koji kroz samu knjigu evoluira, odlično je prikazan. Oboje su višedimenzionalno opisani, sa fascinantnim pozadinama, i veliki dio misterija leži upravo u njihovom otkrivanju.

Sama radnja, opisana kroz dvije točke gledišta – one Cyrusa i Evie, na momente je uznemirujuća (otmica, ubojstvo, silovanje, incest…), no svakako vrijedna čitanja, a na mom će godišnjem popisu pročitanih trilera “Dobra djevojka, loša djevojka” sasvim sigurno biti na samom vrhu. 👌👌👌

Originalan naslov: О теле души
Izdavač: Fraktura – najbolja literatura, 2022.

Lyudmila Evgenyevna Ulitskaya međunarodno je priznata moderna ruska književnica i autorica kratkih priča koja je 2014. godine za svoj opus nagrađena prestižnom austrijskom državnom nagradom za europsku književnost.

Ova, trenutno najprevođenija ruska književnica, u najužem izboru za Nobelovu nagradu za književnost, prve je priče objavila još krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, preispitujući pitanja vjerske i etničke tolerancije, pišući o problemima inteligencije u sovjetskoj kulturi, rodnim i obiteljskim problemima, ali i prikazujući svakodnevni život, često se pritom koristeći ženskom perspektivom.

Njena najnovija knjiga – zbirka priča – prvenstveno se fokusira na teme ljubavi, života, prolaznosti i smrti, sve povezane okvirom prijateljstva. Podijeljejena u dva dijela, od kojih oba sadrže kratke priče, ova nam zbirka savršeno dočarava Uliskayine junakinje – žene koje se susreću sa, i svjedoče trenucima kada se život nepovratno mijenja, a samim time i one same.

U prvom dijelu zbirke priče uglavnom govore o životnim izborima i slučajnostima koje se isprepliću kroz život junakinja, a u drugom dijelu glavnu tematiku preuzimaju priče koje govore o smrti koja nadopunjuje proživljeni život.

Njene junakinje, bez obzira na situaciju, prihvaćaju svoju sudbinu, mireći se i sa samom smrću koja se time čini kao samo još jedna postaja životnog puta. Junaci ovih priča (Zafira i Musja, Salih i Ljila) često su postavljeni u naizgled nespojive parove, te tijekom ovozemaljskog života uspostavljaju složene odnose, a smrt je, koliko kraj, toliko i novi početak.

Svaka je od priča protkana suptilnim humorom i toplinom, a zahvaljujući autoričinoj naraciji i atmosferi koju je stvorila, nekako se posebno čine – ruskima. Prekrasne priče o životu, duši i tijelu zapravo su autoričine metafore o povezanosti duhovnog i materijalnog, zemaljskog i onostranog, ljudskog i božanskog.

“O tijelu znamo mnogo više nego o duši. Nitko ne može nacrtati atlas duše. Tek ponekad mogu se naslutiti njegove granice. Ondje, blizu njih, kako im se približavate, osjetit ćete snažne vibracije i otkriti detalje toliko fine da ih se teško može opisati našim lijepim, ali ograničenim jezikom. Rizično je, pa čak i opasno približiti se duši. Ali taj prostor mami i što dulje živiš, privlačnost postaje sve jača.”

Lyudmila Ulitskaya je svakako autorica kod koje neću stati samo na ovoj zbirci priča. 😊

Originalan naslov: The more beautiful world our hearts know is possible
Izdavač: Planetopija, 2022.

Charles Eisenstein jedan je od pisaca „novog doba“, koji je, usprkos diplomi iz matematike i filozofije sveučilišta Yale, svoju karijeru usmjerio prema temama civilizacije, svijesti, novca i kulturne evolucije ljudi.

U svojoj najnovijoj knjizi nudi protulijek prevladavajućem cinizmu, očaju i frustraciji, podsjećajući nas na elementarnu istinu: svi smo povezani, a naši osobni izbori, koliko god nam se činili nebitnima, imaju transformacijsku moć, te mogu pozitivno utjecati na svijet.

Donoseći niz primjera iz stvarnog života koji dokazuju da mali i osobni činovi hrabrosti, ljubaznosti i vjere u sebe mogu utjecati i promijeniti našu okolinu, šalje poruku da smo kao pojedinci osuđeni na beskonačno nadmetanje i borbu za vlastite interese, dok danas, u vrijeme socijalne i klimatske krize, kada se čini da se svijet koji poznajemo polako urušava – imamo priliku za stvaranje priče koja će se temeljiti na međusobnoj povezanosti, povjerenju ozdravljenju, kako za nas, tako i za buduće naraštaje.

U vrijeme kada se ne urušavaju samo sustavi i institucije, kada u krizi nisu samo političke stranke, društveni obrasci i ekonomske institucije, već smo, na jednoj dubljoj razini suočeni i s krizom razuma, smisla i identiteta, te kada sve više gubimo povjerenje u autoritete kojima smo nekoć vjerovali, počeli smo sumnjati i u dosadašnja mjerila prema kojima smo razlučivali istinu od laži.

Doslovce, više ne znamo u što da vjerujemo, te što je stvarno.

Eisenstein ovu situaciju, kada su i naši pojmovi o napretku i naša vjera u budućnost uzdrmani, smatra dobrom. Staro normalno ionako nije napredovalo prema ljepšem svijetu. Sada kada mu je došao kraj, imamo priliku otvoriti put nečem potpuno novome. Na nama je da se za to izborimo.

Nema jamstva da ćemo doista odabrati ljepši svijet, ali ako ništa drugo, barem više nismo zaglavljeni u starim obrascima.

Kako to učiniti?

Snaga volje nije dovoljna. Potrebni su nam drugi ljudi koji dijele našu viziju, koji vide iste mogućnosti kao i mi. Ti nas ljudi podsjećaju da su odluke i predodžbe koje su se činile suludima u staroj priči, koje djeluju naivno, nepraktično ili neodgovorno, zapravo i razumne i potrebne.

Drugim riječima, do prosvjetljenja se dolazi zajednički.

Srcem, jer je ljepši svijet – moguć. 😊

Originalan naslov: Wild at Heart
Izdavač: FOKUS na hit, 2022.

Nakon što se, nakon očeve smrti, vratila kući u svoj zaštićeni život u Torontu, Calla shvaća da ni udobnost koja joj je nedostajala dok je bila na Aljasci, ni ponovni susret s majkom, očuhom i prijateljima, ne pomažu da zaboravi ljubav i muškarca kojeg je ostavila za sobom. Nasreću, i on osjeća isto, te dolazi u Kanadu, spreman učiniti sve što je potrebno kako bi bio s njom, čak i ako to znači da mora napustiti Aljasku.

Svjesna da je Jonah sretan samo kada leti, a unatoč njegovom prijedlogu, da je Aljaska jedini dom koji poznaje, Calla odlučuje živjeti s njim tamo, i osnovati tvrtku za čarter zrakoplove.

Njihova je ljubav intenzivna, no je li dovoljno jaka da preživi ne samo život na Sjeveru, već i vrijeme koje Calla mora provoditi sama, sumnje u njihovu vezu, ali i neizvjesnost je li to život za nju?

Zajednički kupuju imanje u divljini, i Calla daje sve od sebe da od njega napravi dom, no je li to dom koji želi?

Romansa koja je očarala čitatelje širom svijeta i odvela nas u svijet daleke, hladne i bijele Aljaske, napokon je dočekala hrvatski prijevod svog drugog dijela. I dok smo u “Čistoj divljini” upoznali dvoje glavnih junaka – Callu i Jonaha – i pratili razvoj prvo privlačnosti, a nakon toga i ljubavi koja se rodila među njima, u nastavku je naglasak priče upravo na daljnjem razvoju njihove romanse koja se suočava sa svakodnevnim situacijama i problemima s kojima se svatko od nas može poistovijetiti.

Autorica je savršeno prikazala Callino sazrijevanje i privikavanje na posve drugačiji način života, sve opisano uz šarm, humor i savršeno doziranu količinu neizvjesnosti. Posebno mi se svidio lik Royja i njegova priča koja otkriva zlatno srce iza lika mrguda. Pitanja koja autorica istražuje – sumnja, povjerenje, tuga, prijateljstva, samopoštovanje, komunikacija i strast, čine ovu priču većom od obične romanse, dok su opisi magično živopisnih krajolika Aljaske dodatan začin oduševljenju serijalom.

Veselim se prijevodu idućeg nastavka. 😊