Dan: 23. veljače 2024.

Originalan naslov: The Song of Achilles
Prijevod: Maja Šoljan
Izdavač: Profil, 2022.
Broj stranica: 328
GR ocjena: ☆☆☆☆☆/5

Grčka, doba junaka.

Kralj Pelej na svoj dvor prihvaća prognanog kraljevića Patrokla, koji uskoro postaje prijatelj Ahileju, sinu Peleja i morske nimfe Tetide. Odrastajući, njihovo prijateljstvo, usprkos negodovanju Tetide koja prezire smrtnike, postaje mnogo više od toga…

Kada kraljevski dvor sazna da je Helena – najljepša žena na svijetu – oteta, Ahilej se, zahvaljujući očevom obećanju, pridružuje sviti od tisuću brodova, slijedi svoju sudbinu i odlazi ratovati u Troju, a Patroklo ga, rastrgan između straha od proročanstva i ljubavi, slijedi u tragični kraj…

Prva ‘ozbiljnija’ knjiga koju sam pročitala zbirka je priča Laure Orvieto ‘Zlatna jabuka s planine ide’ koja me upoznala s antičkom mitologijom i zbog koje se rodila ljubav prema grčkim junacima. U njoj su detaljno opisani odnosi između bogova, posebice grčkih boginja čija je taština i uzrokovala Trojanski rat nakon što je mladi Paris, prilikom odabira između Here, Artemide i – Afrodite, nakon njenog obećanja da će dobiti najljepšu ženu na svijetu, upravo njoj – poklonio zlatnu jabuku s natpisom ‘Najljepšoj…’.

Radnja ‘Ahilejeve pjesme’ se ne razlikuje od Orvietinih priča, štoviše, one su pružile odličnu podlogu i pozadinu priči o najvećem grčkom junaku, vjerno prativši i radnju Homerove Ilijade.

Ovaj je put glavni pripovjedač Patroklo, koji se iz neželjenog i pomalo nespretnog dječaka preobražava u heroja – u dobroti i želji da zaštiti i pomogne slabijima – čak i većeg od samog Ahileja.

I lik samog Ahileja je odlično i realistično prikazan – zlatni dječak koji je oduvijek znao za proročanstvo koje ga prati, kao i sudbinu da će poginuti kao najveći grčki ratnik, a koji usprkos svemu što mu je nadohvat ruke – jedino što želi je živjeti glazbu i voljeti Patrokla. Kroz prve godine rata on se, iz dječaka koji se nikada nije susreo sa smrću, uz obožavanje vojnika i bitke u kojima pobjeđuje, svakim danom postajući sve svjesniji svog statusa poluboga, preobražava u junaka čije će ime živjeti vječno.

Njihova je ljubav prekrasno opisana, posebice kraj koji su oboje – zahvaljujući proročanstvu – očekivali, a povijesne činjenice i mitovi isprepleteni su na način da će knjiga rijetko koga ostaviti ravnodušnim.

I, zbog toga, ukoliko je još uvijek niste pročitali – ne oklijevajte – dopustite da i vas očara jednom od najljepših priča o prijateljstvu, odanosti i – epskoj ljubavnoj priči. 😊

Originalni naslov: The Fall of the House of Usher
Prijevod: Ivana Ostojčić
Izdavač: PULS – Čitaj najbolje, 2024.
Broj stranica: 228

Edgar Allan Poe, američki pisac, urednik i književni kritičar, najpoznatiji je po svojim pjesmama i kratkim pričama kojima je postao nesumnjivo centralna figura američkog mračnog romantizma, ali i jedan od pionira kratke priče u Sjedinjenim Državama. Danas ga se smatra začetnikom detektivskog i kriminalističkog žanra, a ističe se i njegov doprinos tada još uvijek mladom žanru znanstvene fantastike.

Na mračan stil njegovih djela utjecao je uvelike njegov privatni život – rano je ostao bez roditelja, bio udomljen, ali ostao i bez te obitelji zbog kockarskih dugova. Lagao je o svojim godinama i prijavio se u vojsku, no karijera na West Pointu je ubrzo propala, pa se odlučio za onu spisateljsku. Bilo mu je 27 godina kada se oženio svojom trinaestogodišnjom rođakinjom, čija ga je smrt inspirirala za njegovo vjerojatno najpoznatije djelo – „Gavran“.

Svojim je djelima utjecao na američku i svjetsku književnost, ali i na specijalizirana područja poput kozmologije ili kriptografije. I danas se često pojavljuje u popularnoj kulturi, književnosti, glazbi i filmu, a nagrada „Edgar“ udruge „Mystery Writers of America“ se na godišnjoj razini, dodjeljuje za posebna ostvarenja u kriminalističkom žanru.

„Ubojstva u Ulici Morgue“ prva je ikad napisana detektivska priča, „Zagonetka Marie Rogêt“ preteča je true crime koncepta, „Izdajničko srce“ smatra se jednom od najboljih kratkih priča svih vremena, u „Padu kuće Usher“ pojavljuje se najslavnija ukleta kuća američke književnosti, a „Crni mačak“ je prema anketama jedna od rijetkih školskih lektira koju učenici rado čitaju. Osim ovih, u zbirci se nalaze i druge, ništa manje začudne i virtuozne priče.

Svim pričama zajednička su načela koja je Poe smatrao da priča mora sadržavati bi djelo bilo kvalitetno: ono mora biti kratko i fokusirano na jedan specifičan efekt. Njegove najčešće teme su smrt, raspadanje tijela, reanimacija mrtvih i žalovanje. Posebno su ga zanimali svjesno, predsvjesno i nesvjesno, te psihologija zločinaca i ljudi koji se ne bi mogli nazvati razumnima.

Kriminalističku novelu „Umorstva u Rue Morgue“ objavljuje 1841., a i neke druge pripovijesti imaju tu karakteristiku. „Crni mačak“ govori o zločinu čovjeka koji ima osobine sadista i mazohista; „Pad kuće Usher“ o nekome tko je svjedočio bolesnim stanjima prijatelja previše izoštrenih osjetila, i neobičnim obredima koji na kraju tog prijatelja odvode u ludilo; „Jama i njihalo“ o načinima inkvizitora da muče svoje zatvorenike; „Maska Crvene Smrti“ o pokušaju manje skupine ljudi da pobjegne od kuge tako što će se izolirati u jednome dvorcu od ostaloga svijeta i prepustiti se slavljima i užitcima…

Smatra se začetnikom kriminalističke (detektivske) novele i začetnikom priča strave. Ove su kratke priče svakako na listi knjiga koje treba pročitati pripadate li ljubiteljima ovog žanra. Meni su na momente, iskreno, bile previše… 🤷‍♀️

Originalan naslov: Trois
Prijevod: Maja Ručević
Izdavač: Sonatina naklada, 2023.
Broj stranica: 592
GR: ☆☆☆☆/5

1986. je godina, školsko dvorište La Comella, gradića u Francuskoj.
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin, spojeni zbog početnih slova svojih prezimena, postaju nerazdvojni, a upravo će njihovo prijateljstvo zauvijek definirati njihove, ali i živote ljudi oko njih.

Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, snimiti album i nikada se ne razdvajati. Na školskom dvorištu Nina Beau uhvatila je za ruke Étiennea Beaulieua i Adriena Bobina i čvrsto ih držala idućih osam godina, koliko je prijateljstvo trajalo.

Jer, trideset godina kasnije, nisu u kontaktu, a pronalazak olupine automobila i tijela u njemu o kojem izvještava Virginie, lokalna novinarka, pokreće splet događaja koji će razotkriti brojne tajne i isprepletenost sudbina troje prijatelja…

Nakon što je 2018. romanom „Svježa voda za cvijeće“ osvojila književnu scenu, francuska se spisateljica našla pred zahtjevnim zadatkom potvrđivanja ostvarenog uspjeha. Izazovu je odgovorila romanom „Troje“ koji ne budi emocije u mjeri njene prethodnice, no privlači pažnju zbog odabrane, poprilično kontraverzne, teme.

Emocionalna i psihološka analiza svakog od likova, kako glavnih, tako i onih sporednih, izuzetno je detaljno razrađena, a linija kronološkog pripovijedanja razlomljena kako bi neizvjesnost kod čitatelja trajala što duže.
I u ovom je romanu temeljni pokretač i osnova priče ljubav, a samo djelo hrabro progovara o prijateljstvu, odrastanju, boli i gubitku.

Za razliku od „Svježe vode“, ovaj je roman mračan, pomalo sirov i beskompromisan u prikazu ljudskih slabosti. Sudbinu ove trojke samo naizgled određuje prvo slovo prezimena – svo troje su na neki način u potrazi za ljubavlju i sigurnim mjestom. Ninu je majka napustila kao bebu, za oca nitko ne zna tko je, a odgaja je djed poštar. Adrien, mršav i izuzetno sramežljiv, živi samo sa majkom – otac ima drugu obitelj u Parizu, a Étienne naoko ima sve: i oca, i majku, mlađu sestru i starijeg brata, no za oca je nevidljiv i oduvijek – nedovoljan.

Trideset godina kasnije – Nina radi u azilu za životinje, Étienne je postao policijski inspektor, a Adrien uspješni pariški dramatičar i slavni pisac pod pseudonimom – njegov roman “Španjolska bijela” prodan je u pola milijuna primjeraka.

No, nijedno od njih ne može reći da je sretno, ili prestati gledati na dane djetinjstva kao na najbolje dane svog života. Ono što se činilo neraskidivim, sada se čini razlomljenim na komadiće… No, je li doista tako?

Prijatelji su obitelj koju smo sami odabrali, a Nina, Étienne i Adrien od prvog su trenutka, bez obzira na sve, to i bili…

Originalan naslov: The Hot Shot
Prijevod: Tereza Milić
Izdavač: Naklada Neptun, 2023.
Broj stranica: 320
Moja GR ocjena: ☆☆☆☆/5

Finn Mannus jedna je od najvećih NFL zvijezda. Novac, slava, nevjerojatan izgled… Finn ima sve.

S druge strane, Chester Cooper, zvana Chess, fotografkinja je angažirana da snimi tradicionalni dobrotvorni kalendar ekipe i ne može biti drugačija od tipa žena koje ga inače privlače.

Ipak – kemija koju od prvog trena osjete jedno prema drugom nijedno od njih ne može zanijekati. Ne pomaže ni činjenica da se pri njihovom prvom susretu Finn skinuo do gola… 😉

No, Chess traži ozbiljnu vezu, a Finn nije s nijednom ženom bio dulje od jedne noći. Izgleda da im je suđeno da budu samo prijatelji, pa kad sudbina ostavi Chess bez doma, Finn je taj koji joj ponudi svoj.

Sad su cimeri.
Prijatelji bez povlastica.
No, sve im je teže držati ruke podalje jedno od drugoga. I što dulje žive zajedno, to više uviđaju da žele više od toga…

Četvrti dio serijala, vruća je i duhovita sportska romansa o suprotnostima koje se privlače. Savršen izbor za odmor između ‘ozbiljnijih’ naslova. S moje strane, volite li ovaj tip štiva, preporuka 😊