Dan: 9. veljače 2024.

Originalan naslov: Fourth Wing
Prijevod: Anja Franjić
Izdavač: FOKUS na hit, 2023.
Broj stranica: 548
GR ocjena: ☆☆☆☆☆/5

Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva.

Sve što dvadesetogodišnja Violet Sorrengail želi je pohađati Kvadrant pisara, poput svog oca, i živjeti mirnim životom okružena knjigama.

Međutim, njezina majka, stroga i nemilosrdna generalica zbora, naređuje Violet da krene stopama nje i svoje sestre i pridruži se stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva.

A kad si – poput Violet – sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… Jer, zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.

Uz gušenje pobune koju je vodila upravo njena majka, a koja je odnijela mnoge živote, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta preživjelim potomcima smaknutih jahača zmajeva.

Xaden Riorson, njihov vođa, potomak obitelji koja prezire njenu majku, ujedno je i prokleto privlačan momak, a kemija između njega i Violet svakim je danom sve jača.

Prijatelji, neprijatelji, ljubavnici.
Svi u Vojnom učilištu Basgiath imaju vlastiti cilj.

Jer, jednom kad si unutra, postoje samo dva izlaza: diploma ili smrt.

Najpopularniji naslov 2023., knjiga koja je oduševila – kako čitatelje, tako i kritiku – jedna je od onih koje se čitaju u jednom dahu i uz koju ćete, poput mene, probdijeti noć, gutajući stranicu za stranicom.

U pravilu nisam ljubitelj ovog žanra, i dosad jedina koja me u ovoj mjeri oduševila je “Iz krvi i pepela” Jennifer Armentrout, s kojom vidim brojne sličnosti. Uz magijski realizam, elemente tzv. mračne akademije, tu je i neodoljiv spoj romanse, pustolovine i mašte.

Jednom kada polovite detalje, i sama radnja postaje brža i dinamičnija, donoseći novo iznenađenje sa gotovo svakom novom stranicom.

Tražite li naslov kojim ćete dati šansu fantasy žanru, ili samo potvrditi svoju ljubav prema njemu, provjerite zbog čega je upravo “Četvrto krilo” naslov koji je oduševio milijune čitatelja i zahvaljujući glasovima njih 1.231.567 platforme Goodreads drži visoku ocjenu od 4,61, ali i naslov najboljeg Romantasy romana 2023. godine.

Originalan naslov: Rules of Civility
Prijevod: Vesna Valenčić
Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.
Broj stranica: 404

1966. je godina, a Katey na izložbi fotografa Walera Evansa, među portretima koje je snimao skrivenom kamerom putujući njujorškom podzemnom željeznicom, prepoznaje i one Tinkera Greya, mladića koji je bio glavni protagonist njene 1938. godine, čime započinje ova priča…

New York 30-tih godina prošlog stoljeća grad je bezvremenske elegancije i nepokolebljive živosti. Biti mlad i imati čitav život pred sobom, kao što to ima Katey, djevojka iz radničke klase koja se slučajnim susretom vine u društvo njujorške elite, znači i iskoristiti svaku priliku za uspjeh, istovremeno sakupljajući iskustva koja će je na kraju oblikovati u ono što je danas.

Njena najbolja prijateljica, Eve Ross, doputovavši iz Indiane, jedna je od onih djevojaka koje će se dobro zabaviti bilo da su u jazz klubu ili na putu za sprovod. Kada jedna zabava završi, druga počinje. Njena je energija beskonačna. Katey, s druge strane, uvijek je suzdržanija, spremnija promatrati i razmišljati o događajima, umjesto da se izgubi u trenutku.

Kada na dočeku nove 1938. godine u Greenwich Vilalgeu na vrata uđe privlačan i bogat bankar Tinker Grey i privuče stolicu da sjedne s mladim ženama, niz događaja učinit će tu godinu kao nijednom drugom. Navikla biti na drugom mjestu u odnosu na Eve, nijedna od njih nije spremna na to da, koliko god Tinker voli Evinu energiju, on se zaljubljuje upravo u Katey.

Ipak, jedna prometna nesreća, kao i otkriće da Tinker nije ono za što se predstavlja, promijenit će živote svih njih…

Smjestivši radnju u grad koji nikada ne spava i koji se konstantno mijenja, autor je vješto iskoristio njegovu atmosferu i duh prikazavši kako se životni put svakog od likova, a posebice Katey, mijenja – na različite i složene načine – kojima se ona uvijek, kao prava Njujorčanka – prilagođava. Krenuti vlastitim putem, zaljubiti se, naučiti da postoji mnogo više od osobe nego što se na prvi put čini – samo su dio njenog osobnog rasta.

Knjiga o manirima, pravilima uljudnosti čija radnja leži upravo u sukobu između individualnih ambicija i želja te prihvatljivih društvenih pravila ponašanja između klasa, postavlja i pitanja – Koliko kontrole imamo nad vlastitom sudbinom? Koliko naizgled nevažna odluka utječe na naš daljnji životni put?

Ovo mi je druga knjiga ovog autora, i – bilo zatvorena unutar zidina hotela u srcu Moskve, ili lutajući ulicama blještavog New Yorka – kad je on u pitanju – u odličnim sam rukama. 

Originalan naslov: С неба упали три яблока
Prijevod: Tatjana Radmilo
Izdavač: HENA COM – knjige koje se pamte, 2023.
Broj stranica: 264

Tri jabuke.
Jedna za one koji su vidjeli, jedna za one koji su pričali, jedna za one koji su slušali i vjerovali u dobro.

Sa svojih pedeset i osam godina, Anatolia Sevoyants je najmlađa stanovnica Marana, sela na obronku planine Manish-kar, u Armeniji.

Nekada napučeno mjesto, sa više od pet stotina obitelji, mnogim farmama i popularnim subotnjim bazarom, danas se Maran, nakon razornog potresa i gladi, smanjio na jedva dvadeset i tri naseljene kuće, u kojima žive muškarci i žene u svojim šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama.

Preživjevši gubitak obitelji, ali i nasilan brak, Anatolia – uvjerena da boluje od smrtonosne bolesti – vadi i priprema „grobnu odjeću“ iščekujući svoj kraj.

No, iako je ona namjeravala umrijeti, život s njom još nije završio.

Štoviše, poslao joj je prosca – seoskog kovača Vasilyja Kudamantsa, a ona – još uvijek vjerujući da umire, prihvaća njegov prijedlog kako ne bi povrijedila njegove osjećaje…

Opisi njihova udvaranja isprekidani su pričama iz njihove prošlosti – Anatolijinog tragičnog djetinjstva, njezinog nesretnog braka s okrutnim muškarcem i neočekivanog užitka koji joj je pružao rad kao gradska knjižničarka; Vasilijev komplicirani odnos s bratom, prerana smrt njegova dva sina kao i način na koji se nepismeni kovač godinama izdaleka divio Anatolijinoj književnoj vještini.

Tijekom razvoja Anatolijinog i Vasilijevog odnosa koji služi kao primarna priča romana, uvodi se više likova u obliku obitelji i prijatelja, a svi oni dobivaju sažete pozadinske priče.

Svi su oni isprepleteni opisima života u Maranu – idilične tržnice subotom ujutro, zajedničkog slavlja vjenčanja i duha zajednice koji, čini se, dijeli svaki stanovnik grada uvjeren da je “na kraju nebo uvijek identično plavo i vjetar puše potpuno isti gdje god ste imali sreće da ste rođeni. ”

Ovo remek djelo armenske književnosti, priča je o međusobnoj povezanosti života koja briše granice između prošlosti i sadašnjosti, a sama je i autorica priznala da je na nju velik utjecaj imao roman „Sto godina samoće“ Gabriela Garcie Marqueza, što je i vidljivo kroz elemente magičnog realizma (povoljnih paunova, tumačenje snova, te proricatelje koji doživljavaju vizije smrti), no ne i završetkom priče.

Za razliku od Marqueza koji je sklon melankoličnim završecima, Abgaryan je željela „napisati priču koja završava notom nade”.

U jednom od intervjua je izjavila: “Čovječanstvu su prijeko potrebni nada, dobre priče.”
Istina.
Danas, više no ikad. 😊

Originalan naslov: Wir Kinder Vom Banhof Zoo
Prijevod: Patricija Horvat
Izdavač: Znanje, 2023.
Broj stranica: 336

Kada je knjiga prvi puta objavljena, sada već davne 1978. godine, priča o životu 13-godišnje narkomanke i prostitutke, šokirala je čitavu naciju koja je dotad uspješno okretala glavu nekim od svojih najranjivijih članova društva.

Autori – novinari Kai Hermann i Horst Rieck – pratili su suđenje berlinskom poduzetniku optuženom za plaćanje seksualnih usluga maloljetnicama, a razgovor sa jednom od svjedokinja (Christianom Felscherinow) pretvorio je ono što je zamišljeno kao dvosatni razgovor u dvomjesečni projekt, isprva objavljen kao članak u Sternu, a zatim kao samostalna knjiga koja je postala najpopularnije publicističko djelo još od Drugog svjetskog rata, prodana u više od 3 milijuna primjeraka.

Sirova i brutalna ispovijest o djevojčici koja preseljenjem u Berlin, tražeći utjehu od nasilja kod kuće, završava u društvu u kojem isprva eksperimentira travom i alkoholom, ali ubrzo prelazi na heroin, te završava kao prostitutka na zloglasnoj željezničkoj stanici „Zoo“ kako bi nastavila održavati svoju ovisnost, šokira prikazom scene koja je često nepoznata, gotovo romantizirana i kojoj se, posebice mladi, često dive.

Njeno svjedočanstvo iskreno i bez ikakvog uljepšavanja opisuje put prepun laži i samozavaravanja, pretvaranja da je cool i da ima najbolju ekipu, sve dok je svakodnevna potreba za heroinom ne strmoglavi na samo dno – u svijet dječje prostitucije, prljavih stanova, užasa apstinencije i gubitka sebe.

Danas je ona još uvijek zapanjujuće štivo koje nije izgubilo na svojoj snazi, a jeziv i detaljan opis izgubljene mladosti, ljubavi, smrti, nade i očaja i dalje budi emocije u svakom od čitatelja.
Čita se sa mješavinom fascinacije i horora, a zahvaljujući opisima osjećaja mladenačke izgubljenosti, borbe s vlastitim demonima, uz vječnu narkomansku mantru „Imam sve pod kontrolom“, doista je naslov koji bi svaki školarac morao pročitati.