Mjesec: Veljača 2024.

Originalan naslov: The Song of Achilles
Prijevod: Maja Šoljan
Izdavač: Profil, 2022.
Broj stranica: 328
GR ocjena: ☆☆☆☆☆/5

Grčka, doba junaka.

Kralj Pelej na svoj dvor prihvaća prognanog kraljevića Patrokla, koji uskoro postaje prijatelj Ahileju, sinu Peleja i morske nimfe Tetide. Odrastajući, njihovo prijateljstvo, usprkos negodovanju Tetide koja prezire smrtnike, postaje mnogo više od toga…

Kada kraljevski dvor sazna da je Helena – najljepša žena na svijetu – oteta, Ahilej se, zahvaljujući očevom obećanju, pridružuje sviti od tisuću brodova, slijedi svoju sudbinu i odlazi ratovati u Troju, a Patroklo ga, rastrgan između straha od proročanstva i ljubavi, slijedi u tragični kraj…

Prva ‘ozbiljnija’ knjiga koju sam pročitala zbirka je priča Laure Orvieto ‘Zlatna jabuka s planine ide’ koja me upoznala s antičkom mitologijom i zbog koje se rodila ljubav prema grčkim junacima. U njoj su detaljno opisani odnosi između bogova, posebice grčkih boginja čija je taština i uzrokovala Trojanski rat nakon što je mladi Paris, prilikom odabira između Here, Artemide i – Afrodite, nakon njenog obećanja da će dobiti najljepšu ženu na svijetu, upravo njoj – poklonio zlatnu jabuku s natpisom ‘Najljepšoj…’.

Radnja ‘Ahilejeve pjesme’ se ne razlikuje od Orvietinih priča, štoviše, one su pružile odličnu podlogu i pozadinu priči o najvećem grčkom junaku, vjerno prativši i radnju Homerove Ilijade.

Ovaj je put glavni pripovjedač Patroklo, koji se iz neželjenog i pomalo nespretnog dječaka preobražava u heroja – u dobroti i želji da zaštiti i pomogne slabijima – čak i većeg od samog Ahileja.

I lik samog Ahileja je odlično i realistično prikazan – zlatni dječak koji je oduvijek znao za proročanstvo koje ga prati, kao i sudbinu da će poginuti kao najveći grčki ratnik, a koji usprkos svemu što mu je nadohvat ruke – jedino što želi je živjeti glazbu i voljeti Patrokla. Kroz prve godine rata on se, iz dječaka koji se nikada nije susreo sa smrću, uz obožavanje vojnika i bitke u kojima pobjeđuje, svakim danom postajući sve svjesniji svog statusa poluboga, preobražava u junaka čije će ime živjeti vječno.

Njihova je ljubav prekrasno opisana, posebice kraj koji su oboje – zahvaljujući proročanstvu – očekivali, a povijesne činjenice i mitovi isprepleteni su na način da će knjiga rijetko koga ostaviti ravnodušnim.

I, zbog toga, ukoliko je još uvijek niste pročitali – ne oklijevajte – dopustite da i vas očara jednom od najljepših priča o prijateljstvu, odanosti i – epskoj ljubavnoj priči. 😊

Originalni naslov: The Fall of the House of Usher
Prijevod: Ivana Ostojčić
Izdavač: PULS – Čitaj najbolje, 2024.
Broj stranica: 228

Edgar Allan Poe, američki pisac, urednik i književni kritičar, najpoznatiji je po svojim pjesmama i kratkim pričama kojima je postao nesumnjivo centralna figura američkog mračnog romantizma, ali i jedan od pionira kratke priče u Sjedinjenim Državama. Danas ga se smatra začetnikom detektivskog i kriminalističkog žanra, a ističe se i njegov doprinos tada još uvijek mladom žanru znanstvene fantastike.

Na mračan stil njegovih djela utjecao je uvelike njegov privatni život – rano je ostao bez roditelja, bio udomljen, ali ostao i bez te obitelji zbog kockarskih dugova. Lagao je o svojim godinama i prijavio se u vojsku, no karijera na West Pointu je ubrzo propala, pa se odlučio za onu spisateljsku. Bilo mu je 27 godina kada se oženio svojom trinaestogodišnjom rođakinjom, čija ga je smrt inspirirala za njegovo vjerojatno najpoznatije djelo – „Gavran“.

Svojim je djelima utjecao na američku i svjetsku književnost, ali i na specijalizirana područja poput kozmologije ili kriptografije. I danas se često pojavljuje u popularnoj kulturi, književnosti, glazbi i filmu, a nagrada „Edgar“ udruge „Mystery Writers of America“ se na godišnjoj razini, dodjeljuje za posebna ostvarenja u kriminalističkom žanru.

„Ubojstva u Ulici Morgue“ prva je ikad napisana detektivska priča, „Zagonetka Marie Rogêt“ preteča je true crime koncepta, „Izdajničko srce“ smatra se jednom od najboljih kratkih priča svih vremena, u „Padu kuće Usher“ pojavljuje se najslavnija ukleta kuća američke književnosti, a „Crni mačak“ je prema anketama jedna od rijetkih školskih lektira koju učenici rado čitaju. Osim ovih, u zbirci se nalaze i druge, ništa manje začudne i virtuozne priče.

Svim pričama zajednička su načela koja je Poe smatrao da priča mora sadržavati bi djelo bilo kvalitetno: ono mora biti kratko i fokusirano na jedan specifičan efekt. Njegove najčešće teme su smrt, raspadanje tijela, reanimacija mrtvih i žalovanje. Posebno su ga zanimali svjesno, predsvjesno i nesvjesno, te psihologija zločinaca i ljudi koji se ne bi mogli nazvati razumnima.

Kriminalističku novelu „Umorstva u Rue Morgue“ objavljuje 1841., a i neke druge pripovijesti imaju tu karakteristiku. „Crni mačak“ govori o zločinu čovjeka koji ima osobine sadista i mazohista; „Pad kuće Usher“ o nekome tko je svjedočio bolesnim stanjima prijatelja previše izoštrenih osjetila, i neobičnim obredima koji na kraju tog prijatelja odvode u ludilo; „Jama i njihalo“ o načinima inkvizitora da muče svoje zatvorenike; „Maska Crvene Smrti“ o pokušaju manje skupine ljudi da pobjegne od kuge tako što će se izolirati u jednome dvorcu od ostaloga svijeta i prepustiti se slavljima i užitcima…

Smatra se začetnikom kriminalističke (detektivske) novele i začetnikom priča strave. Ove su kratke priče svakako na listi knjiga koje treba pročitati pripadate li ljubiteljima ovog žanra. Meni su na momente, iskreno, bile previše… 🤷‍♀️

Originalan naslov: Trois
Prijevod: Maja Ručević
Izdavač: Sonatina naklada, 2023.
Broj stranica: 592
GR: ☆☆☆☆/5

1986. je godina, školsko dvorište La Comella, gradića u Francuskoj.
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin, spojeni zbog početnih slova svojih prezimena, postaju nerazdvojni, a upravo će njihovo prijateljstvo zauvijek definirati njihove, ali i živote ljudi oko njih.

Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, snimiti album i nikada se ne razdvajati. Na školskom dvorištu Nina Beau uhvatila je za ruke Étiennea Beaulieua i Adriena Bobina i čvrsto ih držala idućih osam godina, koliko je prijateljstvo trajalo.

Jer, trideset godina kasnije, nisu u kontaktu, a pronalazak olupine automobila i tijela u njemu o kojem izvještava Virginie, lokalna novinarka, pokreće splet događaja koji će razotkriti brojne tajne i isprepletenost sudbina troje prijatelja…

Nakon što je 2018. romanom „Svježa voda za cvijeće“ osvojila književnu scenu, francuska se spisateljica našla pred zahtjevnim zadatkom potvrđivanja ostvarenog uspjeha. Izazovu je odgovorila romanom „Troje“ koji ne budi emocije u mjeri njene prethodnice, no privlači pažnju zbog odabrane, poprilično kontraverzne, teme.

Emocionalna i psihološka analiza svakog od likova, kako glavnih, tako i onih sporednih, izuzetno je detaljno razrađena, a linija kronološkog pripovijedanja razlomljena kako bi neizvjesnost kod čitatelja trajala što duže.
I u ovom je romanu temeljni pokretač i osnova priče ljubav, a samo djelo hrabro progovara o prijateljstvu, odrastanju, boli i gubitku.

Za razliku od „Svježe vode“, ovaj je roman mračan, pomalo sirov i beskompromisan u prikazu ljudskih slabosti. Sudbinu ove trojke samo naizgled određuje prvo slovo prezimena – svo troje su na neki način u potrazi za ljubavlju i sigurnim mjestom. Ninu je majka napustila kao bebu, za oca nitko ne zna tko je, a odgaja je djed poštar. Adrien, mršav i izuzetno sramežljiv, živi samo sa majkom – otac ima drugu obitelj u Parizu, a Étienne naoko ima sve: i oca, i majku, mlađu sestru i starijeg brata, no za oca je nevidljiv i oduvijek – nedovoljan.

Trideset godina kasnije – Nina radi u azilu za životinje, Étienne je postao policijski inspektor, a Adrien uspješni pariški dramatičar i slavni pisac pod pseudonimom – njegov roman “Španjolska bijela” prodan je u pola milijuna primjeraka.

No, nijedno od njih ne može reći da je sretno, ili prestati gledati na dane djetinjstva kao na najbolje dane svog života. Ono što se činilo neraskidivim, sada se čini razlomljenim na komadiće… No, je li doista tako?

Prijatelji su obitelj koju smo sami odabrali, a Nina, Étienne i Adrien od prvog su trenutka, bez obzira na sve, to i bili…

Originalan naslov: The Hot Shot
Prijevod: Tereza Milić
Izdavač: Naklada Neptun, 2023.
Broj stranica: 320
Moja GR ocjena: ☆☆☆☆/5

Finn Mannus jedna je od najvećih NFL zvijezda. Novac, slava, nevjerojatan izgled… Finn ima sve.

S druge strane, Chester Cooper, zvana Chess, fotografkinja je angažirana da snimi tradicionalni dobrotvorni kalendar ekipe i ne može biti drugačija od tipa žena koje ga inače privlače.

Ipak – kemija koju od prvog trena osjete jedno prema drugom nijedno od njih ne može zanijekati. Ne pomaže ni činjenica da se pri njihovom prvom susretu Finn skinuo do gola… 😉

No, Chess traži ozbiljnu vezu, a Finn nije s nijednom ženom bio dulje od jedne noći. Izgleda da im je suđeno da budu samo prijatelji, pa kad sudbina ostavi Chess bez doma, Finn je taj koji joj ponudi svoj.

Sad su cimeri.
Prijatelji bez povlastica.
No, sve im je teže držati ruke podalje jedno od drugoga. I što dulje žive zajedno, to više uviđaju da žele više od toga…

Četvrti dio serijala, vruća je i duhovita sportska romansa o suprotnostima koje se privlače. Savršen izbor za odmor između ‘ozbiljnijih’ naslova. S moje strane, volite li ovaj tip štiva, preporuka 😊

Originalan naslov: Fourth Wing
Prijevod: Anja Franjić
Izdavač: FOKUS na hit, 2023.
Broj stranica: 548
GR ocjena: ☆☆☆☆☆/5

Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva.

Sve što dvadesetogodišnja Violet Sorrengail želi je pohađati Kvadrant pisara, poput svog oca, i živjeti mirnim životom okružena knjigama.

Međutim, njezina majka, stroga i nemilosrdna generalica zbora, naređuje Violet da krene stopama nje i svoje sestre i pridruži se stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva.

A kad si – poput Violet – sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… Jer, zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.

Uz gušenje pobune koju je vodila upravo njena majka, a koja je odnijela mnoge živote, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta preživjelim potomcima smaknutih jahača zmajeva.

Xaden Riorson, njihov vođa, potomak obitelji koja prezire njenu majku, ujedno je i prokleto privlačan momak, a kemija između njega i Violet svakim je danom sve jača.

Prijatelji, neprijatelji, ljubavnici.
Svi u Vojnom učilištu Basgiath imaju vlastiti cilj.

Jer, jednom kad si unutra, postoje samo dva izlaza: diploma ili smrt.

Najpopularniji naslov 2023., knjiga koja je oduševila – kako čitatelje, tako i kritiku – jedna je od onih koje se čitaju u jednom dahu i uz koju ćete, poput mene, probdijeti noć, gutajući stranicu za stranicom.

U pravilu nisam ljubitelj ovog žanra, i dosad jedina koja me u ovoj mjeri oduševila je “Iz krvi i pepela” Jennifer Armentrout, s kojom vidim brojne sličnosti. Uz magijski realizam, elemente tzv. mračne akademije, tu je i neodoljiv spoj romanse, pustolovine i mašte.

Jednom kada polovite detalje, i sama radnja postaje brža i dinamičnija, donoseći novo iznenađenje sa gotovo svakom novom stranicom.

Tražite li naslov kojim ćete dati šansu fantasy žanru, ili samo potvrditi svoju ljubav prema njemu, provjerite zbog čega je upravo “Četvrto krilo” naslov koji je oduševio milijune čitatelja i zahvaljujući glasovima njih 1.231.567 platforme Goodreads drži visoku ocjenu od 4,61, ali i naslov najboljeg Romantasy romana 2023. godine.

Originalan naslov: Rules of Civility
Prijevod: Vesna Valenčić
Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.
Broj stranica: 404

1966. je godina, a Katey na izložbi fotografa Walera Evansa, među portretima koje je snimao skrivenom kamerom putujući njujorškom podzemnom željeznicom, prepoznaje i one Tinkera Greya, mladića koji je bio glavni protagonist njene 1938. godine, čime započinje ova priča…

New York 30-tih godina prošlog stoljeća grad je bezvremenske elegancije i nepokolebljive živosti. Biti mlad i imati čitav život pred sobom, kao što to ima Katey, djevojka iz radničke klase koja se slučajnim susretom vine u društvo njujorške elite, znači i iskoristiti svaku priliku za uspjeh, istovremeno sakupljajući iskustva koja će je na kraju oblikovati u ono što je danas.

Njena najbolja prijateljica, Eve Ross, doputovavši iz Indiane, jedna je od onih djevojaka koje će se dobro zabaviti bilo da su u jazz klubu ili na putu za sprovod. Kada jedna zabava završi, druga počinje. Njena je energija beskonačna. Katey, s druge strane, uvijek je suzdržanija, spremnija promatrati i razmišljati o događajima, umjesto da se izgubi u trenutku.

Kada na dočeku nove 1938. godine u Greenwich Vilalgeu na vrata uđe privlačan i bogat bankar Tinker Grey i privuče stolicu da sjedne s mladim ženama, niz događaja učinit će tu godinu kao nijednom drugom. Navikla biti na drugom mjestu u odnosu na Eve, nijedna od njih nije spremna na to da, koliko god Tinker voli Evinu energiju, on se zaljubljuje upravo u Katey.

Ipak, jedna prometna nesreća, kao i otkriće da Tinker nije ono za što se predstavlja, promijenit će živote svih njih…

Smjestivši radnju u grad koji nikada ne spava i koji se konstantno mijenja, autor je vješto iskoristio njegovu atmosferu i duh prikazavši kako se životni put svakog od likova, a posebice Katey, mijenja – na različite i složene načine – kojima se ona uvijek, kao prava Njujorčanka – prilagođava. Krenuti vlastitim putem, zaljubiti se, naučiti da postoji mnogo više od osobe nego što se na prvi put čini – samo su dio njenog osobnog rasta.

Knjiga o manirima, pravilima uljudnosti čija radnja leži upravo u sukobu između individualnih ambicija i želja te prihvatljivih društvenih pravila ponašanja između klasa, postavlja i pitanja – Koliko kontrole imamo nad vlastitom sudbinom? Koliko naizgled nevažna odluka utječe na naš daljnji životni put?

Ovo mi je druga knjiga ovog autora, i – bilo zatvorena unutar zidina hotela u srcu Moskve, ili lutajući ulicama blještavog New Yorka – kad je on u pitanju – u odličnim sam rukama. 

Originalan naslov: С неба упали три яблока
Prijevod: Tatjana Radmilo
Izdavač: HENA COM – knjige koje se pamte, 2023.
Broj stranica: 264

Tri jabuke.
Jedna za one koji su vidjeli, jedna za one koji su pričali, jedna za one koji su slušali i vjerovali u dobro.

Sa svojih pedeset i osam godina, Anatolia Sevoyants je najmlađa stanovnica Marana, sela na obronku planine Manish-kar, u Armeniji.

Nekada napučeno mjesto, sa više od pet stotina obitelji, mnogim farmama i popularnim subotnjim bazarom, danas se Maran, nakon razornog potresa i gladi, smanjio na jedva dvadeset i tri naseljene kuće, u kojima žive muškarci i žene u svojim šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama.

Preživjevši gubitak obitelji, ali i nasilan brak, Anatolia – uvjerena da boluje od smrtonosne bolesti – vadi i priprema „grobnu odjeću“ iščekujući svoj kraj.

No, iako je ona namjeravala umrijeti, život s njom još nije završio.

Štoviše, poslao joj je prosca – seoskog kovača Vasilyja Kudamantsa, a ona – još uvijek vjerujući da umire, prihvaća njegov prijedlog kako ne bi povrijedila njegove osjećaje…

Opisi njihova udvaranja isprekidani su pričama iz njihove prošlosti – Anatolijinog tragičnog djetinjstva, njezinog nesretnog braka s okrutnim muškarcem i neočekivanog užitka koji joj je pružao rad kao gradska knjižničarka; Vasilijev komplicirani odnos s bratom, prerana smrt njegova dva sina kao i način na koji se nepismeni kovač godinama izdaleka divio Anatolijinoj književnoj vještini.

Tijekom razvoja Anatolijinog i Vasilijevog odnosa koji služi kao primarna priča romana, uvodi se više likova u obliku obitelji i prijatelja, a svi oni dobivaju sažete pozadinske priče.

Svi su oni isprepleteni opisima života u Maranu – idilične tržnice subotom ujutro, zajedničkog slavlja vjenčanja i duha zajednice koji, čini se, dijeli svaki stanovnik grada uvjeren da je “na kraju nebo uvijek identično plavo i vjetar puše potpuno isti gdje god ste imali sreće da ste rođeni. ”

Ovo remek djelo armenske književnosti, priča je o međusobnoj povezanosti života koja briše granice između prošlosti i sadašnjosti, a sama je i autorica priznala da je na nju velik utjecaj imao roman „Sto godina samoće“ Gabriela Garcie Marqueza, što je i vidljivo kroz elemente magičnog realizma (povoljnih paunova, tumačenje snova, te proricatelje koji doživljavaju vizije smrti), no ne i završetkom priče.

Za razliku od Marqueza koji je sklon melankoličnim završecima, Abgaryan je željela „napisati priču koja završava notom nade”.

U jednom od intervjua je izjavila: “Čovječanstvu su prijeko potrebni nada, dobre priče.”
Istina.
Danas, više no ikad. 😊

Originalan naslov: Wir Kinder Vom Banhof Zoo
Prijevod: Patricija Horvat
Izdavač: Znanje, 2023.
Broj stranica: 336

Kada je knjiga prvi puta objavljena, sada već davne 1978. godine, priča o životu 13-godišnje narkomanke i prostitutke, šokirala je čitavu naciju koja je dotad uspješno okretala glavu nekim od svojih najranjivijih članova društva.

Autori – novinari Kai Hermann i Horst Rieck – pratili su suđenje berlinskom poduzetniku optuženom za plaćanje seksualnih usluga maloljetnicama, a razgovor sa jednom od svjedokinja (Christianom Felscherinow) pretvorio je ono što je zamišljeno kao dvosatni razgovor u dvomjesečni projekt, isprva objavljen kao članak u Sternu, a zatim kao samostalna knjiga koja je postala najpopularnije publicističko djelo još od Drugog svjetskog rata, prodana u više od 3 milijuna primjeraka.

Sirova i brutalna ispovijest o djevojčici koja preseljenjem u Berlin, tražeći utjehu od nasilja kod kuće, završava u društvu u kojem isprva eksperimentira travom i alkoholom, ali ubrzo prelazi na heroin, te završava kao prostitutka na zloglasnoj željezničkoj stanici „Zoo“ kako bi nastavila održavati svoju ovisnost, šokira prikazom scene koja je često nepoznata, gotovo romantizirana i kojoj se, posebice mladi, često dive.

Njeno svjedočanstvo iskreno i bez ikakvog uljepšavanja opisuje put prepun laži i samozavaravanja, pretvaranja da je cool i da ima najbolju ekipu, sve dok je svakodnevna potreba za heroinom ne strmoglavi na samo dno – u svijet dječje prostitucije, prljavih stanova, užasa apstinencije i gubitka sebe.

Danas je ona još uvijek zapanjujuće štivo koje nije izgubilo na svojoj snazi, a jeziv i detaljan opis izgubljene mladosti, ljubavi, smrti, nade i očaja i dalje budi emocije u svakom od čitatelja.
Čita se sa mješavinom fascinacije i horora, a zahvaljujući opisima osjećaja mladenačke izgubljenosti, borbe s vlastitim demonima, uz vječnu narkomansku mantru „Imam sve pod kontrolom“, doista je naslov koji bi svaki školarac morao pročitati.