Originalan naslov: Lessons in Chemistry
Prijevod: Mirjana Valent
Izdavač: Znanje, 2022.
Broj stranica: 428
Amerika 1960-tih godina.
Elizabeth Zott sve je – samo ne – prosječna žena.
Ona je televizijska kuharica koja pet puta tjedno, u vrijeme kada rijetko tko gleda TV, nakon što je iz tv studija izbacila kičaste dekoracije, odbila čitati upute s blesimetra, za sponzorske gotove juhe otvoreno rekla da su prepune otrova, te umjesto savjeta kako oduševiti muža i obitelj nedjeljnim ručkom, ženama daje – lekcije iz kemije.
Ona nosi hlače, ne vjeruje u Boga, odbila se udati – štoviše, neudana je i samohrana majka, i naumila je ostvariti karijeru znanstvenice – kemičarke. Elizabeth uopće nije ni kuharica. Kuhati je naučila iz nužde, ali nije ni dovršila školovanje pošto su je izbacili sa sveučilišta nakon što je u samoobrani – pri pokušaju silovanja – svog mentora probola olovkom.
Zaposlivši se na prestižnom Istraživačkom institutu Hastings, nadala se da će joj se ipak ostvariti snovi, no nakon što je upoznala Calvina Evansa, talentiranog kemičara, tri puta nominiranog za Nobelovu naradu, sve je pošlo po zlu. Ne s njime – Calvin je bio ljubav njenog života – no, spletom okolnosti završila je sama, nezaposlena, trudna i ružnim psom imena Šest-trideset.
Nakon što je saznala da Amanda, djevojčica iz škole, krade ručak njene kćeri, Elizabeth odlazi održati bukvicu njenom ocu – televizijskom producentu Walteru Pineu – i završava na televiziji.
Njezin, blago rečeno, nekonvencionalan pristup kuhanju pokazuje se kao revolucionaran. Ali, kako raste broj njezinih obožavatelja, raste i broj onih koji bi je rado uklonili sa scene. Jer, kako će se pokazati, Elizabeth Zott ne uči žene samo kuhati – ona ih poziva da promijene status quo.
“Lekcije iz kemije” Bonnie Garmus su Guardian, New York Times i Newsweek proglasili knjigom godine – i to nikako bez razloga. Barem tako smatra 330.395 čitatelja na Goodreadsu koji su priči o Elizabeth Zott dali prosječnu ocjenu 4.37.
Život žena tog vremena nije bio lak – uvriježeno je vjerovanje da je ženama mjesto prvenstveno u kuhinji, a za one koje se ipak odluče na posao svijet je to u kojem muškarci dominiraju, kontroliraju, iskorištavaju, ponižavaju, patroniziraju i ušutkavaju žene, seksualno uznemiravajući, lažući, varajući i kradući njihova istraživanja i objavljujući ih kao svoje radove.
Elizabeth je ta koja plaća cijenu seksualnog napada, prisiljena je otići sa sveučilišta, ne može završiti doktorat, a policija očekuje da će “požaliti” zbog svog ponašanja i upravo su to društvene norme i stavovi koji izazivaju bijes.
Izazovi s kojima se suočava, poput otpuštanja zbog trudnoće i loših financijskih okolnosti, doveli su je do toga da postane neobična televizijska zvijezda, odjevena u laboratorijsku kutu, fokusirajući se na kemiju sastojaka i recepata, pritom potičući žene širom zemlje da preispitaju uvriježena ograničenja postavljenih njihovim životima. Baš poput junakinje iz nekog stripa.
Bez sladunjave ljubavne priče, ali i forsiranog feminističkog aktivizma, ovo je knjiga prepuna i originalnih sporednih likova – genijalne Elizabethine djevojčice Mad koja već s tri godine nauči čitati, svećenika Wakelyja, 55-godišnje susjede Harriet koja nikada nije bila zaljubljena, no uvijek je spremna ponuditi savjet iz ženskog časopisa, ali i bivšeg policijskog psa Šest-trideset koji nas često vodi kroz radnju kao pripovjedač i komentator likova kojima je okružen.
Poprilično nerealan, s pomalo previše toga, no posve originalne glavne junakinje i priče koja progovara i o teškim temama, ‘Lekcije iz kemije” roman je od kojeg sam, upravo zahvaljujući najavama i pohvalama očekivala više. Da iza svakog ugla nisu iskakali hvalospjevi, možda bi me oduševila, no ovako, s moje strane ocjena ☆☆☆☆/5
From.Cover.To.Cover 