Eva Meijer, KUĆA ZA PTICE

Originalan naslov: Het vogelhuis
Izdavač: Knjižara Ljevak, 2022.

Gwendolen Howard bila je žena dviju velikih strasti – ptica i glazbe.

Najpoznatija je po svojim jedinstvenim studijama o pticama koje su se pojavile u britanskim prirodoslovnim časopisima i dvije knjige, obje objavljene pod njenim pseudonimom Len Howard.

Svoju je glazbenu karijeru provela u Londonu gdje je svirala u orkestru pod vodstvom Malcoma Sargenta, usput držeći satove glazbe, te organizirajući koncerte za djecu siromašnih.

1938., u dobi od četrdeset godina, se preselila u okolicu sela Ditchling, u kuću koju je nazvala „Kuća za ptice” i u kojoj je razvila intiman i neobičan odnos s divljim pticama tog područja, osiguravajući hranu (uključujući vlastite ratne obroke), tjerajući grabežljivce, brinući se za oštećena gnijezda te dopuštajući pticama da lete i borave po cijelom njenom domu…

“Život ove glazbenice i naturalistice zagonetka je i pedeset godina nakon njezine smrti, intrigirajući čitatelje odlukom da prkosi društvenim očekivanjima crpeći radost iz svojeg nesvakidašnjeg odnosa prema svijetu prirode i podsjećajući nas koliko je bitno vjerovati u ono što radimo i u tome uživati, bez obzira na pretpostavljene društvene konvencije”.

U ovoj šarmantnoj, fikcionalnoj biografiji, ispripovijedanoj u prvom licu, Eva Meijer nam je dočarala prikaz života ove hvaljene prirodoslovke i glazbenice – od djetinjstva provedena s obitelji u kući na engleskom ladanju, u lagodnom okruženju ispunjenom neobaveznim druženjima koje organizira njezin otac pjesnik i dramatičar, a koji na ta druženja dovodi umjetnike, pjesnike, glazbenike i slikare – odlaska na konzervatorij u Londonu, sviranja u hvaljenom orkestru pod jednim od najboljih britanskih dirigenata, Malcoma Sargenta – do prekida karijere 1938., kada nakon očeve smrti ostavštinom kupuje maleno imanje na osami gdje se konačno posvećuje svojoj najvećoj strasti – proučavanju ptica.

Tijekom godina napisala je brojne članke za časopise o prirodi, kao i dvije knjige: “Ptice kao pojedinci”, te “Živjeti s pticama”. Nažalost, budući da nije imala formalno školovanje, i da se prvenstveno usredotočila na ponašanje i odnose između ptica, a ne na mjerljiva, kvantitativna opažanja, ugledni znanstveni časopisi su je uredno zaobilazili. Međutim, upravo zahvaljujući njoj podignuta je svijest javnosti o važnosti ptica i staništa koja su im potrebna za život.

Narativna struktura knjige prožeta je njenim tankoćutnim opažanjima o svemu što se odvija oko nje, ali i unutar nje same – od opisa obiteljskih i prijateljskih odnosa, prve i nikad ostvarene ljubavi prema mladom pjesniku Paulu – do prekrasnih opisa glazbe i prirode u kojima ptice same po sebi postaju likovi.

Jednostavan, izuzetno lako čitljiv, na momente često lirički bolno lijepe proze, ovo je roman koji će svakom čitatelju pružiti priliku za barem kratak bijeg od ubrzanog svijeta u kojem živimo, i priliku za uživanje u jednom posve drugačijem, danas rijetkom, šarmantnom i divnom svijetu.

Poezija u prozi. 😊