Dan: 13. svibnja 2022.

Originalan naslov: Good Girl, Bad Girl
Izdavač: Znanje, 2022.

Evie Cormac je misterij.

Nema rodnog lista.

Nitko ne zna njeno pravo ime.

Pronađena je kao dijete, sakrivena u tajnoj sobi, izgladnjela i seksualno zlostavljana, nekoliko koraka od muškarca koji je bio brutalno mučen. Ne želi otkriti svoj identitet, datum rođenja ili dob, što otežava odobrenje njenog zahtjeva za emancipaciju.

Vodeći policijski psiholog, Cyrus Haven, zamoljen je da napravi njenu psihoanalizu, dok istovremeno radi na slučaju umorstva na prvi pogled savršene djevojke iz susjedstva, petnaestogodišnje Jodie Sheehan.

Premda policija poprilično brzo pronalazi vjerojatnog krivca, čini se da bi, nakon što se otkrije da je Jodie imala tajni život, nešto veće moglo biti u igri…

O knjigama Michaela Robothama sam dugo vremena slušala samo pohvale, tako da kada mi se pružila prilika da pročitam koju od njih, istu sam objeručke prihvatila. I drago mi je što jesam jer je riječ o napetom i inteligentnom trileru koji se izuzetno brzo i lako čita.

Glavni su likovi detaljno razrađeni i njihov odnos, koji kroz samu knjigu evoluira, odlično je prikazan. Oboje su višedimenzionalno opisani, sa fascinantnim pozadinama, i veliki dio misterija leži upravo u njihovom otkrivanju.

Sama radnja, opisana kroz dvije točke gledišta – one Cyrusa i Evie, na momente je uznemirujuća (otmica, ubojstvo, silovanje, incest…), no svakako vrijedna čitanja, a na mom će godišnjem popisu pročitanih trilera “Dobra djevojka, loša djevojka” sasvim sigurno biti na samom vrhu. 👌👌👌

Originalan naslov: О теле души
Izdavač: Fraktura – najbolja literatura, 2022.

Lyudmila Evgenyevna Ulitskaya međunarodno je priznata moderna ruska književnica i autorica kratkih priča koja je 2014. godine za svoj opus nagrađena prestižnom austrijskom državnom nagradom za europsku književnost.

Ova, trenutno najprevođenija ruska književnica, u najužem izboru za Nobelovu nagradu za književnost, prve je priče objavila još krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, preispitujući pitanja vjerske i etničke tolerancije, pišući o problemima inteligencije u sovjetskoj kulturi, rodnim i obiteljskim problemima, ali i prikazujući svakodnevni život, često se pritom koristeći ženskom perspektivom.

Njena najnovija knjiga – zbirka priča – prvenstveno se fokusira na teme ljubavi, života, prolaznosti i smrti, sve povezane okvirom prijateljstva. Podijeljejena u dva dijela, od kojih oba sadrže kratke priče, ova nam zbirka savršeno dočarava Uliskayine junakinje – žene koje se susreću sa, i svjedoče trenucima kada se život nepovratno mijenja, a samim time i one same.

U prvom dijelu zbirke priče uglavnom govore o životnim izborima i slučajnostima koje se isprepliću kroz život junakinja, a u drugom dijelu glavnu tematiku preuzimaju priče koje govore o smrti koja nadopunjuje proživljeni život.

Njene junakinje, bez obzira na situaciju, prihvaćaju svoju sudbinu, mireći se i sa samom smrću koja se time čini kao samo još jedna postaja životnog puta. Junaci ovih priča (Zafira i Musja, Salih i Ljila) često su postavljeni u naizgled nespojive parove, te tijekom ovozemaljskog života uspostavljaju složene odnose, a smrt je, koliko kraj, toliko i novi početak.

Svaka je od priča protkana suptilnim humorom i toplinom, a zahvaljujući autoričinoj naraciji i atmosferi koju je stvorila, nekako se posebno čine – ruskima. Prekrasne priče o životu, duši i tijelu zapravo su autoričine metafore o povezanosti duhovnog i materijalnog, zemaljskog i onostranog, ljudskog i božanskog.

“O tijelu znamo mnogo više nego o duši. Nitko ne može nacrtati atlas duše. Tek ponekad mogu se naslutiti njegove granice. Ondje, blizu njih, kako im se približavate, osjetit ćete snažne vibracije i otkriti detalje toliko fine da ih se teško može opisati našim lijepim, ali ograničenim jezikom. Rizično je, pa čak i opasno približiti se duši. Ali taj prostor mami i što dulje živiš, privlačnost postaje sve jača.”

Lyudmila Ulitskaya je svakako autorica kod koje neću stati samo na ovoj zbirci priča. 😊