Mjesec: Veljača 2022.

Originalan naslov: Every Little Thing
Izdavač: FOKUS na hit, 2022.

Bailey Hartwell je, kao potomak jednog od osnivača mjestašca Hartwell, čitav život provela upravo u njemu i smatrana je svojevrsnom princezom od strane ostatka mještana. Vodi uspješan obiteljski posao, ima blizak krug prijatelja, svi sugrađani je vole, a i u dugogodišnjoj je vezi s muškarcem za kojeg se namjerava udati. Život za poželjet, zar ne?

Pa, barem do večeri kada dečka ulovi u prevari, a život koji je planirala se uruši kao kula od karata… Uskoro se pokaže da je istinita ona da nevolja voli društvo, jer oko obiteljskog pansiona počne kružiti obitelj gradskih kriminalaca željnih kupovine prestižne nekretnine, a u grad se vrati i problematična mlađa sestra.

Ispada da je za Bailey jedina konstanta netrpeljivost i prepiranje s pridošlicom u njihov gradić – iznimno privlačnim i uštogljenim – Vaughnom Tremaineom. Doselivši se iz New Yorka i otvorivši prestižan hotel upravo na šetnici Hartwella, u Bailey je od prvog trena pronašao neprijatelja.

Njihova netrpeljivost, kao i međusobna privlačnost su neporecivi, i samo je pitanje vremena kada će eksplodirati poput vulkana…

Drugi dio serijala „Šetnica srca“ priča je najboljoj prijateljici glavne junakinje prvog dijela – mlade lječnice Jessice koja je i sama u Hartwellu pronašla priliku za novi život, i njenom smrtnom neprijatelju, hladnom i ciničnom Vaughnu, koju sam jedva čekala.

Njihova verbalna nadmetanja, kemija koja se osjeti na svakoj stranici, te priča koja nije isključivo usmjerena na ljubav između glavnih likova, svakako su najjači dio ovog romana. I ovaj put – nasreću – imamo glavne junake koji ne uključuju egoističnog alfa muškarca i sirotu praznoglavu ljepoticu koja (jedva) čeka da je isti spasi.

Bailey je neustrašiva, djevojka koja uvijek kaže ono što misli, a za one koje voli spremna se boriti svim snagama. S druge strane, Vaughn je knjiški primjer osobe koja je povrijeđena u prošlosti i koja će učiniti sve da isto ponovo izbjegne. Ili je tako bilo dok nije upoznao vatrenu crvenokosu Bailey. Nakon toga se njegovi zidovi ruše, a on je spreman učiniti sve kako bi je osvojio.

Ne mogu reći da je riječ o revolucionarnom djelu, romanu koji ćete pamtiti još danima nakon čitanja, no ova slatka i sexy romansa koja se odvija u šarmantnom gradiću u kakav bi većina nas pobjegla kad bismo imali prilike, savršen je izbor za dane kada vam je potrebno odmoriti se od napetih trilera i povijesnih romana mučnih tema.

S obzirom da je riječ o serijalu, prema Goodreadsu, iduća je priča o vlasnici lokalne suvenirnice Dahliji McGuiere, ali ona kojoj se posebno veselim je ipak priča o vlasnici knjižare – Emery Saunders i glavnom negativcu serijala – Jacku Devlinu.

Tražite li naslov uz koji ćete se opustiti – Svaka mala stvar – priča o novim prilikama, novim počecima i pronalasku sreće na neočekivanim mjestima – je, baš kao i prethodni naslov serijala, pravi izbor za vas 

Originalan naslov: A Cup of Friendship
Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2021.

Afganistan je, otkako pamtim, pojam za državu u kojoj se vode ratovi i beskrupulozna borba za vlast, a njegovi stanovnici ostaju neobrazovani, nepismeni i osiromašeni. Zemlja je to u kojoj mortalitet iznosi više od 18%, a prosječna dob koju stanovnici dožive je jedva 48 godina, dok je čak 49% stanovništva siromašno.

Upravo je u središte njegovog glavnog grada Kabula, Rodriguez smjestila radnju svog romana čiji je središnji lik Sunny, Amerikanka iz Missourija koja vodi kavanu u kojoj se okuplja raznoliko društvo – od Afganistanaca, Amerikanaca do UN djelatnika. Porast nasilja i ponovna pojava talibana čine zemlju svakim danom sve više nesigurnom za nju, ali i njene zaposlenike. Osim brige za sigurnost, razapeta je i privlačnošću prema dvama muškarcima.

Yazmina, odnedavno udovica, silom je odvedena iz stričeve kuće kako bi otplatila njegov dug. Otkrivši da je trudna, i kao takva „uprljana“, izbačena je na ulice Kabula. Nije važno što je dijete začeto u braku, prema zakonu ona nije ništa bolja od obične prostitutke, i prema običaju, dijete će joj biti oduzeto po rođenju. Zahvaljujući Sunny, Yazmina počinje raditi u kafiću, no čitavo se vrijeme brine zbog trudnoće koju skriva, ali i dvanaestogodišnje sestre Layle koju je ostavila kod kuće. Muškarci koji su je odveli najavili su da će, čim se snijeg oko njihovog sela u planinama otopi, uzeti nju umjesto Yazmine i prisiliti je na život prostitucije.

Šezdesetogodišnja Halajan, udovica je koja od okoline taji ljubavnu vezu s muškarcem u kojeg je zaljubljena čitav život, a od kojeg su je još u ranoj mladosti rastavili. Njen sin Ahmed, također zaposlen u kafiću i izrazito tradicionalan, nebi imao razumijevanja, baš kao ni ostatak okoline, da sazna za aferu koja prkosi svim pravilima.

Isabel, mlada novinarka iz Engleske, pokušava ispričati priču žena koje su bačene u zatvor isključivo zbog zamjeravanja određenom muškarcu ne pristajući na njegove zahtjeve, ili čak zbog gledanja pogrešnog muškarca na, prema društvenim standardima, pogrešan način.

Peta junakinja ovog romana je Candance, glamurozna Amerikanka koja je napustila muža zbog mladog Afganistanca Wakila s kojim prikuplja novac za sirotište, za koje se na kraju, uspostavlja da bi moglo biti paravan za nešto sasvim drugo…

Shodno najavi same autorice da je riječ o fikciji, ali da su mnogi od likova njene knjige nadahnuti ljudima koje je upoznala tijekom svog života u Kabulu, očekivala sam mnogo. Mnogo više no što sam dobila čitajući ovaj roman.

Istina, u knjizi su spomenuta pitanja s kojima se narod Afganistana svakodnevno susreće – politička nestabilnost, užasan tretman žena, terorizam, potreba za praktičnom stranom pomoći koja ne uključuje oružje, no sve je to opisano poprilično površno, ostavljajući za sobom činjenicu da je roman pisan iz zapadnjačke perspektive, a svi likovi poprilično stereotipni, baš poput bajke u kojoj svatko dobije svoj “i živjeli su sretno do kraja života”. Svojevrstan chick-lit sa dozom egzotičnog začina.

Ispisavši vlastite dojmove o zemlji, ljudima i njihovim odnosima sputanim tradicijom i nadolazećim sukobima, autorica me nije upoznala s nečim novim u afganistanskoj tradiciji ili uspjela ispuniti moja očekivanja, no knjigu preporučam svima zainteresiranima koji se prvi put susreću s ovom kulturom, da, ako ništa drugo, shvate zbog čega bismo trebali biti zahvalni na onome što uzimamo zdravo za gotovo. 

Originalan naslov: Prowadź swój pług przez kości umarłych
Izdavač: Fraktura, 2021.

Ovaj poprilično otkačen, noir misterij, izvorno objavljen u Poljskoj još 2009., započinje svoju radnju usred zime, na udaljenoj poljskoj visoravni, tako blizu Češke da telefonski signal prelazi preko nje „bez poštivanja državnih granica“, a hitna pomoć dolazi u pogrešnu zemlju, što predstavlja problem za razdražljivu naratoricu ovog romana – Janinu Duszejko, skrbnicu nekoliko vikend kuća Lufcuga, mjesta u kojem živi.

Mještani je vide kao staru, ekscentričnu ženu, kojoj nisu sve na broju i koja dane provodi čitajući poeziju Williama Blakea, te proučavajući astrologiju. Njezine su socijalne vještine ograničene, a njezina empatija rezervirana za životinje.

Kada je usred noći probude s viješću da je jedan od susjeda pronađen mrtav, a za njim istim putem krenu i Zapovjednik policije, te lokalni tajkun Wnetrzak, očito je da su se malobrojni mještani našli usred misterije serijskih ubojstava…

Je li to zato što je Saturn u 8. kući?

Ili, zato što je životinjama koje su ubijeni nesmiljeno progonili, napokon dosta?

I, na kraju krajeva, tko ima pravo na život, a tko pravo ubijati?

Usprkos vremenu koje je proteklo od prve objave, ovaj roman, dobitnice Nobelove nagrade za književnost 2018., nije nimalo izgubio na svojoj aktualnosti – dvostruki moralni standardi, licemjerje i laž preimenovani u diskreciju, skrivanje nacionalizma pod maskom religije, promicanje uništavanja okoliša i životinja kao božansko pravo koje ljudska bića imaju obvezu poštovati… Sve nam je poprilično poznato.

Autorica je savršeno opisala „nesposobnost suvremenog čovjeka da živi u skladu s prirodom i svijetom, čak i u najmanjem i najudaljenijem kutku planeta, usprkos tome što ima sve da to bude oaza mira“. (citat iz „La Repubblica“).

Izmjenjujući vrlo gorke scene, s onima poprilično smiješnima, Olga Tokarczuk je napisala svojevrstan ekološki krimić, hvalospjev prirodi i odu oštrom protivljenju nekažnjavanju ubijanja životinja, prepun filozofskih, ekoloških i moralnih razmatranja koje će svakog čitatelja potaknuti na razmišljanje.

Mračna i u cijelosti obojana smrću, ovo je knjiga prvenstveno o usamljenosti čovjeka koji se bori protiv plime, osporavanju superiornosti ljudi nad drugim stvorenjima, ali i o našem mjestu kao čovjeka u svijetu.

Vjerujem da će svaki od čitatelja nakon završetka romana ostati prepun dojmova i pitanja, no kao što je gospođa Janina Duszejko, inženjerka građevinarstva, profesorica engleskog jezika, gnostički astrolog, predana vegetarijanka i prevoditeljica Williama Blakea rekla: “Cijela, složena ljudska psiha evoluirala je kako bi spriječila čovjeka da razumije ono što stvarno vidi.”

Tražite li nešto osebujno i drugačije – ovo je naslov za vas. 😊

Izdavač: Fraktura – najbolja literatura, 2021.

Marina Vujčić hrvatska je spisateljica, kolumnistica i urednica, koja je objavom svakog od svojih romana, hvaljenih i rado čitanih, samo dodatno učvrstila istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti. Tokom godina pisala je priče o tuđim životima, donoseći fabule i likove u kojima se čitatelji s lakoćom prepoznaju i poistovjećuju.

Nakon što je sredinom rujna prošle godine Frakutra objavila njene dnevničke zapise pod imenom “Stolareva kći” u kojima se, razlomljeno na tri cjeline, odnosno tri poglavlja, nalazi gotovo desetjeće života, dobili smo priliku upoznati je, ne samo kao spisateljicu, već i kao osobu.

Na poleđini korica stoji napomena da zapisi “donose fragmente iz života koji može biti i naš”, što savršeno objašnjava zbog čega se s tolikom lakoćom čitaju, a svaki se od čitatelja (sudeći prema reakcijama, pritom uključujući i moju) i ovaj put poistovjećuje s određenim dijelovima ovog autoričinog “herbarija”.

Tri cjeline -„Herbarij“, „Na Palagruži“ i „Selo” – nude čitav niz autoričinih misli o životu i svijetu koji je okružuje, zapise o ljepoti Palagruže, samoći i simbiozi čovjeka i prirode, ali i misli i promišljanja nastalih nakon početka pandemije, potresa i odluke o preseljenju iz Zagreba.

Iskreno, osjećajno i nadasve otvoreno, sa srcem na dlanu, Marina Vujčić piše o najdubljim emocijama, slutnjama i mislima koje čovjek može imati. Oduševljava – bilo tek rečenicom, bilo čitavim odlomkom – opisujući sitne životne detalje poput knjiga koje čita, prirode u kojoj uživa, osamljena svitanja, biljaka u vrtu, izolacije na osamljenom otoku.

Prepuna citata koje ćete željeti dodatno obilježiti, zapisati, sačuvati, ovo je knjiga uz koju ćete doživjeti osjećaj mira i spokoja, poput okusa vruće čokolade na subotnje kišno jutro dok zamotani u toplu dekicu promatrate ples kišnih kapi. Polako, uz uživanje u svakom trenutku. Tako ju je preporučljivo i čitati.

I dok Marina Vujčić “ponekad ujutro, navuče dobar osjećaj kao uniformu”, zahvalna sam što ga ja navučem nakon (dosad svake pročitane) njene knjige. ❤

Originalan naslov: Voksne mennesker
Izdavač: Naklada Ljevak , 2021.

Ida je upravo navršila četrdeset godina, uspješna je arhitektica koja nikako da pronađe „onog pravog“ i ostvari se kao žena i majka, u ulogama koje joj, kako obitelj, tako i društvo, sve više nameću. Čak razmišlja o zamrzavanju jajašca.

U obiteljskom ljetnikovcu gdje će njena majka proslaviti svoj 65-ti rođendan, Idu dočekuju njena mlađa sestra Marthe sa svojim partnerom Kristofferom i njegovom kćeri Oleom iz prethodne veze.

Ono što bi trebalo biti idilična proslava pretvara se u obiteljsku dramu nakon što Marthe objavljuje vijest o svojoj trudnoći…

Roman koji je osvojio prestižnu norvešku nagradu „Ungdommens kritikerpris”, priča je o obiteljskim vezama koje pucaju pod teretom sestrinskih nadmetanja, ljubomore, potrebe za potvrđivanjem i osjećajima nevoljenosti.

Pripovijest pratimo kroz Idine oči koja se oduvijek osjećala manje važnom i voljenom na uštrub mlađe sestre koja je od rane mladosti bolesna i time dobivala više pažnje (bar iz njene perspektive), i koja, umjesto da se prihvati druge onakvima kakvi jesu, shvati da nije jedina s problemima u životu, i jedina kojoj život nije savršen, ona pokušava, i – uspjeva uništiti postojeće obiteljske odnose…

Iako sa tek 152 stranice, ova je pripovijest odlično dočarala pritisak društva na pojedinca da do određene dobi postigne određene stvari – brak, djecu, uspješan posao, kuću – i u osnovi savršen život, te šalje poruku da je život zapravo ono što sami od njega napravite, i da može izgledati točno onako kako želite da izgleda.

Ova zanimljiva priča o disfunkcionalnoj obitelji svakako ima moju preporuku 

Originalan naslov: Obscuritas (Rekke & Vargas #1)
Izdavač: Profil, 2021.

David Lagercrantz, švedski pisac i novinar, autor je koji stoji iza zadivljujućeg uspjeha biografije “Ja sam Zlatan”, koja je kada je izašla na švedskom jeziku 2011., u samo nekoliko mjeseci prodana u više od pola milijuna primjeraka.

On je ujedno i čovjek koji je bio – dovoljno hrabar, a možda i dovoljno lud – da preuzme spistateljsku palicu od pokojnog Stiega Larssona i napiše nastavke svjetski poznatog serijala “Millenium”.

Sada nam donosi, zahvaljujući Profilu i prevoditeljici Sandri Ljubas, prvi dio serijala o naizgled nespojivim junacima – osebujnom profesoru psihologije Hansu Rekkeu i mladoj istražiteljici Micaeli Vargas.

Priča započinje u ljeto 2003. godine kada je SAD, nakon terorističkih napada 9/11, započela rat s Irakom, a u Stockholmu pronađeno tijelo nasmrt pretučenog nogometnog suca afganistanskih korijena.

Za zločin je osumnjičen i uhićen Giuseppe Costa, čovjek nagle naravi i otac jednog od igrača, a iako se na prvi pogled dokazi čine čvrstima, profesor Hans Rekke, svjetski poznati stručnjak za tehnike ispitivanja, čiju je pomoć policija odlučila zatražiti, svojim kritičkim načinom razmišjanja pobija sve njihove dotadašnje zaključke te odbacuje cijelu optužnicu.

I dok ostatak policije, nakon Costinog izlaska iz zatvora, mlako tapka u mraku, mlada policajka Micaela Vargas, iako su je premjestili u drugi odjel, ne želi odustati od slučaja. Vraćajući se kasno noću iz izlaska s prijateljima, Micaela u posljednji tren spašava muškarca koji se sprema baciti pod vlak, te zatečeno otkriva da je riječ upravo o profesoru Hansu Rekkeu.

Njegov su brak, karijera i život u potpunom rasulu, a fokus na neriješeni slučaj je upravo ono što mu je potrebno da se u potpunosti ne izgubi u svijetu depresije i droge.

I dok njih dvoje, naizgled nespojivih junaka, istražuju ono što isprva izgleda kao impulzivno ubojstvo nogometnog suca afganistanskih korijena, njihova istraga ubrzo prerasta u međunarodnu potjeru za istinom…

Na prvi je pogled Jamal Kabir bio ratni izbjeglica, pošten čovjek s teškim traumama nakon mučenja od strane talibana, a koji je u Švedskoj pokušao stvoriti svoje mjesto u društvu. No, Rekke tvrdi da je već prije vidio takve ožiljke – na ilegalnim borcima zatočenim i mučenim od strane CIA-e, a ne talibana.

Zbog čega je pušten na slobodu i zašto je došao baš u Švedsku?
Kakav je čovjek bio sudac?
Je li on žrtva, ili zločinac?

Osim poprilično originalne radnje, autor nam donosi i zanimljive junake – oštroumnog, izuzetno pametnog, ali depresiji i ovisnosti sklonog Hansa Rekkea, te upornu, hrabru i inteligentnu Micaelu Vargas koji čine profinjeni duo moderne inačice Sherlocka Holmesa i doktora Watsona.

U djetinjstvu glazbeno čudo, a sada bipolarni i samoubojstvu skloni profesor psihologije koji uz pomoć pogleda i stiska ruke može otkriti ne samo što mislite i osjećate, već i vaše traume iz djetinjstva i što ste jeli za večeru, idealan je nasljednik ekscentričnog Sherlocka Holmesa.

Ovo je inteligentan i britak triler, prepun dobro istraženih određenih predrasuda i političkih igara koje su i danas aktualne, a u kojem ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini, te, iako je, za razliku od većine skandinavskih romana, mračna atmosfera ovaj put izostala, „Obscuritas“ smatram serijalom koji vrijedi pratiti.