Dan: 20. siječnja 2022.

Originalan naslov: Røykteppe
Izdavač: Fokus na Hit, 2021.

Novogodišnja proslava u luci Osla umjesto spektakularnim vatrometom završava eksplozijom bombe u kojoj strada popriličan broj okupljenih građana. Emma Ramm, mlada novinarka, još uvijek se oporavljajući od šoka i strahova nakon što je zamalo postala jedna od žrtava psihopata iz prethodnog nastavka („Odbrojavanje“), za razliku od svog partnera Kaspera, preživljava noćnu moru u kojoj se našla.

Na mjestu nesreće je i detektiv Alexander Blix sa partnericom koji spašava ozlijeđene. Za jednu od žrtava se ispostavlja da je majka prije desetak godina otete i nestale djevojčice, i upravo ga ta činjenica, ali i Emmu koja i sama započinje istragu, upućuje u još jednu napetu avanturu…

Posljednjih sam godina postala prava obožavateljica nordijskih trilera, a nedavno sam na listu autora čije romane ne propuštam, dodala i ove velikane – Jørna Liera Horsta i Thomasa Engera. Njihov prvi zajednički roman – „Odbrojavanje“, mračnog i pomalo turobnog stila, dokazao je da su Skandinavci i dalje nenadmašni vladari kriminalističke književne scene, a ovaj ga – drugi dio, samo dodatno potvrdio.

Kao bivši istražitelj norveške policije, J. L. Horst u svoja djela donosi neusporedivi realizam i napetost. Nadaleko je poznat po svojoj seriji knjiga o inspektoru Wistingu koja je adaptirana i u uspješnu televizijsku seriju, dok je T. Enger autor međunarodno cijenjenog serijala o Henningu Juulu. Kao bivši novinar, savršen je pisac za stvaranje likova poput Emme Ramm koja radi za internetske novine i istražuje slučajeve na svoj način.

Drugi dio zajedničkog serijala, barem što se mene tiče, i premašuje visoka očekivanja postavljena prethodnom knjigom. Priča je ispričana iz perspektive više pripovjedača, a oba autora ostavljaju svoj osebujni trag u tekstu – opsežnu analizu policijskog rada, te eksplozivan tempo same radnje – koji jamče usredotočeno čitanje od prve do posljednje stranice.

Kao i prethodni dio, i ovu priču pratimo iz perspektive više pripovjedača kojima dominiraju upravo Emma i Alexander. Radnja je izrazito napeta, zahvaljujući kratkim poglavljima brzo čitljiva a, po mom mišljenju, još bolje i zanimljivije napisana i od prvog dijela, koji me također oduševio.

S moje strane velika preporuka! 

Originalan naslov: Terapeuten
Izdavač: Znanje, 2019.

Sara, tridesetogodišnja psihologinja, nedavno je otvorila privatni studio u kući koju je njen suprug Sigurd, uvijek prezaposleni arhitekt, naslijedio od djeda, i koju zajednički obnavljaju. Kuća se nalazi u elitnom dijelu grada, a kako je u poprilično lošem stanju, pred njima je dugotrajna adaptacija njenih prostorija.

Jednog dana, nakon što je svojoj supruzi ostavio telefonsku poruku u kojoj kaže da se pridružilo prijateljima na kratkom odmoru, Sigurd – nestaje.

Njegovi prijatelji potvrđuju da su ga čekali, ali da nikada nije stigao do vikendice u kojoj su trebali provesti vikend…

Kamo je nestao? Zašto je lagao?
Sara ne shvaća što se dogodilo, i kako sati prolaze, bijes se počinje pretvarati u strah.

Kada se policija napokon zainteresira za njegov nestanak, upravo ona postaje glavna osumnjičena, a u kući se počinju dešavati čudne stvari.. Sara se ne može riješiti osjećaja da ju netko promatra, uvjerena je da predmeti nestaju i tajanstveno se ponovo pojavljuju, a noću čuje korake na tavanu. Je li to doista tako, ili ona gubi razum?

Kada tajne počinju izlaziti na svjetlo dana, Sari postaje sve teže upravljati svojim životom, ali i mislima…

Najavljivan kao “kompulzivan i inteligentan skandinavski noir triler o pogrešnim izborima i priči u kojoj ništa nije onako kako se na prvi pogled čini”, te od većine book blogera proglašavan kao jedan od najboljih naslova prošle godine – mene ipak nije uspio osvojiti.

Tijek radnje, opisi, sama glavna junakinja – sve mi je bilo presporo, premlako. Istina, riječ je o psihološkom trileru, koji doslovce secira odnos mladog para i u kojem odnosi igraju glavnu ulogu, no stotinjak stranica koje sam provela čitajući o Sari koja se tušira, šeće, pije kavu… jednostavno me nije oduševio.

Preporučujem ga svima koje zanimaju priče o odnosima, atmosferi nepoznatog, i pomalo predvidljivog kraja…

Originalan naslov: Heidi
Izdavač: Iris Illyrica, 2020.

“Selo i grad, zdravlje i bolest, vrelo ljeto i hladna zima, samoća i iskreno prijateljstvo, i jedna djevojčica koja mijenja srca – sve je to na ovim stranicama objedinila Johanna Spyri.”

Jedna od meni najdražih knjiga iz djetinjstva, priča o Heidi, glavnoj junakinji istoimenog romana, objavljena je davne 1880. i prevedena na više od 50 jezika, a sada sam je imala prilike pročitati još jednom i prisjetiti se zbog čega je i dalje na tom popisu.

Prekrasni opisi prirode, te avanture djevojčice koja, ostavši bez roditelja, odrasta s djedom visoko u švicarskim Alpama, osvojile su, kako mene, tako i čitatelje širom svijeta.

Skromnost, nesebičnost i plemenitost vrline su koje nikada ne zastarijevaju, stoga nije neobično što je ova topla priča tijekom vremena postala bezvremenski klasik, koji je doživio brojne filmske i animirane adaptacije. Jedna od najpoznatijih je ona iz 1937. sa Shirley Temple u glavnoj ulozi.

Ono što je možda manje poznato jest činjenica da je priča inspirirana istinitim događajima i osobom – Heidi Schwaller, odraslom u planinama blizu mjesta Chur. Autorica ju je srela prilikom ljetovanja u Alpama i na temelju njenih uspomena dobila inspiraciju za pisanje svog najpoznatijeg djela.

Iako je, s današnjeg aspekta, „Heidi“ pomalo naivno pisana, smatram da je u tome i njena glavna čar. Iskreni osjećaji i jednostavnost života možda su previše idealizirani, ali nekako se čine upravo onim kakav bi život trebao biti.