Dan: 1. rujna 2021.

Originalan naslov: The Lord of the Flies
Izdavač: Vorto Palabra, 2019.

Kada se 1964. pojavilo reizdanje, „Gospodar muha“ je – hvaljen od kritike, prihvaćen od publike – postao prava senzacija i osvojio mnoge nagrade, iako prilikom prve objave, još 1954., nije postigao veći uspjeh. Obavezno je štivo u američkim i britanskim školama i sveučilištima, a i na filmsko je platno prebačen nekoliko puta. Često se naglašava njegov utjecaj na popularnu kulturu.

Priča o skupini dječaka koji se nakon pada aviona nađu na tropskom, nenastanjenom otoku, moraju organizirati i brinuti o sebi, da bi uskoro – iako je riječ o obrazovanim dječacima, iz dobrih obitelji – postali beskrupulozni, divlji i okrutni… posebice prema onima koji pokušavaju sačuvati ostatke pravila i civiliziranog ponašanja, pravi je primjer distropijske priče i alegorije o preživljavanju i ljudskoj prirodi.

Smisao romana – pokušaj da se uđe u trag nedostacima društva, slijedeći nedostatke ljudske prirode, kao i pouka „da oblik društvene zajednice nužno mora ovisiti o etičkoj prirodi pojedinca, a ne o etičkoj prirodi političkog sustava, ma koliko ta priroda bila logična ili vrijedna poštovanja.“ – i dan danas potiču na razmišljanje, no moram priznati da je sama priča izgubila nešto od svoje skandaloznosti (sam „Gospodar muha“ prijevod je za Belzebuba) s obzirom na more današnjih naslova koji se doslovce natječu koji će više šokirati čitatelja.

Pitanja koja se nameću njegovim čitanjem – Što je moral? Što karakterizira dobrog vođu? Koliko smo proizvod kulture i odgoja, a koliko nagona? Je li moguće postići moralno društvo i ostvariti demokraciju u nekontroliranim, gotovo anarhističkim uvjetima? Kontrolira li čovjek društvo ili društvo kontrolira njega? Što se događa kada nema provođenja poznatih pravila i zakona? – čine ovaj roman obaveznim štivom koje se, bar zbog opće kulture, mora pročitati bar jednom…

Originalan naslov: Raven Black
Izdavač: Egmont, 2021.

“Pažnju su joj privukle boje. Na otoku su boje često bile suptilne; maslinasto zelena, blatno smeđa, morsko siva, sve dojedna razvodnjene i omekšane izmaglicom. Na jarkom jutarnjem suncu, maloprijašnji je prizor bio sirov i energičan. Gruba bjelina snijega. Siluete stabala. Gavrani. Na njezinoj će slici biti predstavljeni oštrim, uglatim oblicima, gotovo kubistički. Ptice će biti gotovo stopljene s grubim crnilom golog drveća. A usred svega, velika mrlja tople boje. Crvenilo koje odražava grimiz sunčeve lopte.

Ostavila je saonice uz stazu i prešla preko polja kako bi pomnije proučila prizor. Od ceste su vodila vratašca. Nanosi snijega priječili su je da ih gurne i otvori pa se popela preko njih. Kameni je zid dijelio polje na dva dijela, no mjestimično se sorio, ostavivši rupe, neke dovoljno široke da njima prođe i traktor. Kako se primicala, tako je prizor poprimao novu perspektivu, iznova se mijenjajući, no to joj nije nimalo smetalo. Slika joj se već urezala u um. Očekivala je da će gavrani pobjeći, čak se i nadala da će ih vidjeti u letu. Prizor ptica vinutih u zrak, s njihovim izvijenim, raširenim repovima koji ih održavaju na mjestu, dat će bolju predodžbu kako ih prikazati na tlu.

Nestvarno blještavilo sunca odraženo od bjeline snijega ispunilo ju je osjećajem pripitosti, primoravši je na krajnju usredotočenost, pa je gotovo ugazila u ono što je ležalo na tlu, do posljednjeg trena ne shvativši čemu svjedoči pred sobom. Dotad su postojali isključivo oblici i boje. No, tog se trena živopisno crvenilo prometnulo u šal. Sivi kaput i bijela put stopili su se sa snježnom podlogom koja na tom mjestu više nije bila djevičanski čista. Gavrani su kljucali djevojčino lice. Jednog oka više nije bilo.”

Prva iz serijala “Shetland Island” započinje uvidom u razmišljanje usamljenog izopćenika, starca po imenu Magnus Tait koji se nada posjeti s obzirom da je Stara godina.

I sam je svjestan male vjerojatnosti da ga se itko sjeti, no čestitati mu, posve neočekivano, dođu dvije djevojke iz susjedstva. Sljedećeg je jutra pronađeno tijelo jedne od njih, a sumnja gotovo odmah pada upravo na Magnusa.

Lokalni inspektor, Jimmy Perez, slijedeći tragove ulazi u labirint prošlosti Shetlandskih otoka, mnogo dalje no što itko želi ići…

Ann Cleeves je savršeno dočarala ambijent, surovost i ljepotu otoka na kojem se događa radnja, kao i karakter njegovih stanovnika.

Shetlandsko otočje, iako sam čula za njega, za detalje sam se morala poslužit internetom – je grupacija otoka smještena sjeveroistočno od Škotske. Krasi ih zadivljujuća ljepota, a od njih 100ak, samo ih je 16 naseljeno, s poprilično kompliciranom povezanošću s ostatkom zemlje.

Upravo je ta (djelomična) izoliranost osigurala savršen temelj za priču u kojoj se kroz razne preokrete razotkrivaju skrivene ličnosti i motivi glavnih junaka, a sam način pripovjedanja osigurava konstantnu usredotočenost na radnju. Priča je zanimljiva, napeta, a prebacujući se iz jednog lika u drugi od samog početka vam ne dopušta da odložite knjigu.

Osim što me zainteresirala za posjet ovim čudesnim otocima, Ann Cleeves me zaintrigirala i za daljnje nastavke romana o inspektoru Jimmyju Perezu. Jedva čekam idući! 

Originalan naslov: Deep Kindness
Izdavač: Egmont d.o.o., 2021.

Kada priručnik započne pričom poput one o Helgi, budite sigurni da je riječ o djelu koje
koje će vas potaknuti na razmišljanje i preispitivanje vlastitog ponašanja:

“Posljednji je put putovala zrakoplovom prije tri godine kada je navrat-nanos odjurila u zračnu luku nakon ranojutarnjeg telefonskog poziva liječnika svog oca, koji joj je rekao da što prije dođe u Arizonu jer joj otac nije dobro.

Trenutak prije no što je avion poletio za Phoenix, liječnik ju je ponovo nazvao i obavijestio da je njezin otac umro.

Tri sata koliko je trajao let, sjedila je nijema od zaprepaštenja, okružena neznancima. Kad je stigla u Arizonu, oteturala je do najbližeg zida , srušila se na pod i zaridala.

Dva je sata sjedila i plakala, pokraj nje je prošlo gotovo tri tisuće ljudi…
I nitko se nije zaustavio da joj pomogne.”

Čudi li vas to?

Iskreno odgovorite – biste li zastali i upitali potpunu neznanku zašto sjedi na podu i plače?

Ili ste svjesni činjenice da gotovo svatko od nas sam sebe smatra ljubaznom osobom, a kada tu ljubaznost treba pokazati, sputani smo vlastitom nesigurnošću i mogućnošću da je pokažemo na primjeren način?

Ono što će vas ovaj priručnik naučiti, odnosno podsjetiti, jest činjenica da u današnjem svijetu, ljubaznost, nažalost, nije normalna. Iako će svatko za sebe reći da je ljubazan i suosjećajan, za brojnim se ljudima koji pate nitko neće ni osvrnuti, a današnjem podijeljenom, usamljenom i tjeskobnom svijetu ljubaznost je važnija nego ikad.

Prepun prekrasnih citata, ovo je doista knjiga koja će biti prvi korak vašeg stvaranja bolje okoline, kao i svijeta kao ljubaznijeg, otvorenijeg mjesta.