
Originalan naslov: The Corner Shop in Cockleberry Bay
Izdavač: VBZ, 2018.
“Rosa Larkin uvjerena je da je prati loša sreća otkad zna za sebe.
Njezin život u Londonu prava je katastrofa, živi kao podstanarka kod zgodnog Josha, uspješnog bankara i strastvenog ragbijaša, koji prema njoj gaji nježne osjećaje, i preživljava od mjeseca do mjeseca.
Kad u pitoresknom Cockleberry Bayu, gradiću u grofoviji Devon, naslijedi dućan koji već godinama zjapi prazan – “Mali dućan Cockleberry Bayu” – Rosina prva misao je prodati ga i dovesti svoj život u red. No, na njezinu nesreću, tajanstveni dobročinitelj postavio joj je važan uvjet: dućan ne smije prodati, može ga jedino prepustiti nekome tko to uistinu zaslužuje.
Svjesna da nema što izgubiti, Rosa odlučuje ponovno pokrenuti posao i dućanu vratiti stari sjaj. Napušta London sa svojim malim jazavčarom Hotom i nekoliko tisuća naslijeđenih funta te stiže u Cockleberry Bay, među znatiželjne mještane…
Rosa daje sve od sebe kako bi njezin dućan uspio. No, to ne može sama.
Srećom, mnogi joj mještani žele pomoći…
Ili možda odmoći?”
Iako je najava zvučala zanimljivo, kao pravo ljetno štivo – sam mi se roman nije previše svidio. Mislim da je ideja o naslijeđivanju dućana tamo negdje u malom engleskom mjestašcu poprilično “iskorištena” tema, no ipak nudi mnoštvo prilika ako se predstavi na pravi način. Na kraju krajeva, veliki nas broj upravo sanja o takvoj prilici, zar ne? ![]()
Nicola May to, po meni, nije odradila.
Ono na što imam najviše zamjerki je način predstavljanja žena – od glavne junakinje koja plaća stanarinu oralnim seksom, spava s kim stigne, do vlasnice pansiona koja svoju 18-godišnju djelatnicu otvoreno naziva droljom, pa do korištenja svake prilike da se za Mary svaki put, ali svaki put kada se spomene u knjizi, napomene (i to na poprilično neprikladan način) kako ima problem s prekomjernom težinom.
Sami likovi nisu razrađeni, opisi su površni, i čitavoj priči, a posebice završetku, jednostavno nedostaje “ono nešto” – bila to toplina, emotivnost, prstohvat magije – što očekujem u ovakvim romanima.
Većini se, barem po objavama na fejsu i IG-u dopala, pa je možda do mene i mojih očekivanja, no s obzirom na sve (da ne otkrivam previše radnje), ovo stvarno nije roman koji ću preporučivati kao ljetno štivo.
Ili bilo kakvo.





