Originalan naslov: Once Upon a Tower
Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.
Gowan Stoughton, Vojvoda od Kinrossa, više od svega drži do reda i samokontrole. Sada, u potrazi za suprugom, nada se naći slične kvalitete u jednoj od mladih dama s bala na koji je pozvan, što prije zaručiti se i u miru se vratiti svojim imanjima u škotskim visoravnima.
Kada ugleda lady Edie Gilchrist, njena ga ljepota i smirenost očaraju u tolikoj mjeri da je već idući dan zaprosi.
S druge strane, Edie – koja je čista suprotnost mirnoće, tu je večer imala tako visoku temperaturu da joj je čitava večer debitantskog bala ostala u magli. Ne sjeća se čak ni prekrasnog vojvode koji je očarao sve mlade dame na balu, a nakon što njen otac prihvati njegovu ponudu, nađe se zaručena za muškarca o kojem ne zna ništa. Pa čak ni kako on izgleda.
Nakon razmjene nekoliko pisama – i jedno, i drugo, mogu odahnuti. Oboje imaju smisla za humor, dijele sklonost racionalnom rješavanju problema, i nakon ponovnog susreta – privlačnost između njih dvoje jednostavno eksplodira.
No, nakon vjenčanja se dogodi – katastrofa.
Iako su kompatibilini u gotovo svim pogledima, unutar spavaće sobe je posve druga priča. Edie, očajna, poseže za savjetima maćehe, a kada Gowan sazna istinu, njegov vatreni škotski temperament eksplodira ostavljajući neizbrisive posljedice…
Peta iz serijala „Fairy Tales”, ovo je priča koja podsjeća na „Zlatokosu“ sa popriličnim referenciranjem na „Romea i Juliju“, a koja je usprkos svemu tome možda najrealističnija od svih regency ljubavnih romansi dosad objavljenih.
I upravo mi se zato svidjela.
Glavni su junaci poprilično mladi – Edie je tek 19, Gowanu 22 godine, oboje su bez većih iskustava što se tiče intimnog života, no sa poprilično razvijenim karakterima. Portret “druge strane” bračne svakodnevice je odlično prikazan, kao i njihov rast pritom u dvoje ljudi koji uče što doista znači voljeti, kao i ono, od nekih poprilično lako obećano, “u dobru i u zlu”…
Doista lijepa priča.
From.Cover.To.Cover 