Dan: 7. travnja 2021.

Originalan naslov: Normal People
Izdavač: Fraktura, 2020.

Druga knjiga hvaljene irske autorice Sally Rooney tiha je studija ljudskog karaktera, gotovo YA roman, ali ujedno i duboko usamljena i depresivna ljubavna priča. Nije joj cilj nadahnuti čitatelja, podučiti ga ili zabaviti, već ga otvoreno poziva da se poveže s jednim od likova i poistovjeti s njihovim doživljajima. Za čitatelja koji to uspije, doživljaj je poprilično uznemirujuć’.

Radnja slijedi dva lika – Marianne i Connella – kroz adolescenciju i ranu odraslu dob, počevši od srednje škole do fakulteta. U srednjoj je školi Marianne na glasu kao čudna, bez prijatelja i interesa da ih stekne, izuzetno pametna i bogata djevojka, dok je Connell dijete radničke klase, vanbračni sin koji ni ne zna tko mu je otac, a čija majka radi upravo za Marianneinu obitelj kao čistačica, no ujedno pripadnik „popularnog“ dijela polaznika srednje škole.

Njihova veza, koja isprva započinje kao tajna seksualna veza, a s vremenom prerasta u nešto mnogo, mnogo više, raspada se jer se Connell boji da će za nju saznati njegovi prijatelji.

Na fakultetu se ponovo susreću, i ovaj je put dinamika posve drugačija – ovaj je put Marianne popularna, a Connell se osjeća sve depresivnije…

Njih se dvoje oslanjaju jedno na drugo dok se kreću svijetom ispunjenim društvenim očekivanjima a upravo njihova veza i utjecaj koji svaki od njih ima na oblikovanje drugog stvarne su odlike ove knjige.

Ono što je, kao i u njenoj prvoj knjizi, glavni adut, je upravo to tjeranje na razmišljanje – kritikom naše stalne potrebe da impresioniramo druge Rooney jasno prikazuje da je upravo najveći dio tragedije koja pogađa Marianne i Connella uzrokovan drugim ljudima, pritiskom njihovih vršnjaka i društvenim očekivanjima. Tužno je, a opet tako istinito, shvatiti da postoje ljudi koji bi povrijedili i odrekli se onoga koga najviše vole, jer se ne mogu nositi s time kako to izgleda u tuđim očima.

Njihova nesposobnost da funkcioniraju „normalno“ izuzetno je frustrirajuća, no istovremeno i izuzetno realna. Ovaj čudan, neugodan, depresivan roman o vezi koja se stvorila između dvoje izuzetno različitih ljudi, koji pronalaze upravo ono što trebaju – a ujedno i mnogo toga što ne trebaju – jedno u drugome, potaknut će vas na razmišljanje o vlastitim odnosima s drugima, ne samo u mladosti, već i danas.

Koliko smo spremni podnijeti društvenog pritiska za one koje volimo? Jesmo li se spremni suočiti s osudom društva jer ne podilazimo uvriježenom mišljenju okoline?

Uz druge teme o kojima piše – seksualni napad, obiteljsko zlostavljanje, zloupotreba lijekova, depresija, anksioznost, seksualne devijacije, samoubojstvo i samoubilačke ideje – ovo je definitivno roman koji se neće svidjeti svakome.

Ja ga osobno preporučujem jer je tužan. Bolan. Lijep. Stvaran. ❤

Originalan naslov: A Duke of Her Own
Izdavač: Vulkan izdavaštvo, 2021.

London, Engleska, proljeće 1784.

Leopold Dautry, zloglasni vojvoda od Villiersa, treba suprugu. I to što prije. Naime, hitno mu treba žena koja će se brinuti za njegovo šestero vanbračne djece. No, jedan se vojvoda neće zadovoljiti nijednom nižeg ranga od vojvodine kćeri…

Kćer vojvode od Montaguea, lady Eleanor, prelijepa je, kao i izuzetno inteligentna. Nakon godina tugovanja (muškarac kojeg voli je odabrao oženiti se drugom), odlučila je da je krajnje vrijeme da zasnuje vlastitu obitelj. Od svog braka ne očekuje ljubav, te je jasno naglasila da za isto u obzir dolazi samo muškarac sa statusom ne nižim od jednog vojvode…

I tako imamo dvoje istog društvenog ranga s jednakim bračnim ambicijama… Savršen spoj, zar ne?

No, je li pragmatična i racionalna Eleanor doista najbolji izbor za majku šestero živahne i poprilično neposlušne djece? I je li doista najgori od najgorih prikladan bračni odabir za mladu damu poput nje?

Šesti dio serijala ‘Očajne vojvotkinje’, priča o glavnom negativcu – vojvodi od Villiersa, upravo je ona koju sam jedva čekala, nadajući se da će biti dostojna njegovog lika, ali i bolja od prethodnih, pomalo sličnih, i pomalo dosadnih nastavaka.

Nasreću, ovo je vjerojatno najbolji dio serijala. Prepun duhovitih dijelova i dijaloga, odlično razrađenih likova, zanimljive radnje i mnoštva vrućih scena, ovo je roman koji s pravom nosi naslov povijesne romanse.

Eleanor je vjerojatno najbolja junakinja ovog serijala – duhovita i inteligentna, a ja očito padam na negativce, jer mi je Villiers od prvog nastavka najzanimljiviji lik. Hladan, egoističan, i prije svega – sarkastičan, napokon je našao nekoga sebi ravnog. Njihovi zajednički dijalozi i susreti, bilo da se radi o raspravama ili vrućim scenama – odlični su.

Uz popratne likove – (lude) Lisette, Eleanorine sestre i majke, kao i simpatičnog kućnog ljubimca s nemogućnošću kontroliranja mjehura – smijeh je zagarantiran.

Ovo je roman koji bez duljenja ide na listu preporuka povijesnih romansi, ali i listu za kupovinu 

Originalan naslov: The Start of Something Good
Izdavač: Znanje, 2021.

Pun ožiljaka koje vuče sa sobom kao bivši vojnik, Ethan Bishop, povratkom na farmu konja u sklopu koje je i mali pansion svojih sestara nada se započeti mirnije razdoblje svog života…

No, to se mijenja kada na farmu dođe kći kandidata za gradonačelnika New Yorka, odlukom suda primorana na rad za javno dobro. Djevojka je očito u nekoj buntovničkoj fazi, no s vremenom se dobro prilagođava životu i radu na farmi.

Isto nažalost ne vrijedi i za ženu koja joj je pratnja i predstavlja se kao njena teta… Mia Trush, agentica za odnose s javnošću, je doslovce prisiljena glumiti dadilju klijentovoj kćeri.

Strogo poslovna i kratkog fitilja, Mia odmah ulazi u sukob s natmurenim Ethanom. Sve joj je na njemu iritantno – od vitkih mišića i prodornih plavih očiju do mirisa znoja i mošusa.

No, kako ljeto odmiče i temperature rastu, Ethan i Mia otkrivaju koliko toga im je zajedničko: brižno čuvana prošlost, neobuzdana požuda i čežnja za nečim više što bi moglo iscijeliti dva slomljena srca…

Jennifer Probst poznata je američka autorica ljubavnih romana. “Početak iz snova” prvi je dio njenog serijala “Ostani”, i iskreno, mene nije nešto previše očarao.

Autorica je izmješala raznorazne teme – PTSP, poremećaji prehrane, vršnjačko nasilje, političke afere, napadaji panike, obiteljski problemi… i ukomponirala to u priču o dvoje posve suprotnih ljudi između kojih se javlja neodoljiva privlačnost.

Mia mi se gotovo uopće nije svidjela – njeno uporno obraćanje Ethanu sa ‘konjušaru’ te poremećaj prehrane koji to prestaje biti čim je Ethan ‘našopa’ krafnama me nisu osvojili…

Možda će se vama više svidjeti, no od mene ocjena – ništa posebno 

Originalan naslov: The Tutor’s Daughter
Izdavač: Verbum, 2020.

Odrastajući u internatu za mladu gospodu koji su njeni roditelji vodili, Emma Smallwood od rane je mladosti znala kako će njen život i u budućnosti izgledati…

No, nakon što internat ostane bez potencijalnih učenika, s ocem odlazi na imanje Ebbington na litici u vjetrovitu Cornwallu gdje će zajedno privatno poučavati dvojicu od četvorice sinova bogata baroneta.

No, ubrzo po dolasku počinju se događati tajanstvene stvari. Je li moguće da Emma doista čuje klavir u noći ili joj se pričinjava, jer svaki put kad ode u glazbenu sobu, nađe je praznu? I tko li se to noću šulja u njezinu sobu, ostavljajući neobične predmete?

Što to kriju članovi obitelji Weston? Baronetovi stariji sinovi Phillip i Henry i sami se bore s poteškoćama i tajnama. Oni su bivši učenici internata Smallwood i sjećaju se Emme – štoviše, s njom dijele i mnoge zajedničke uspomene…

I dok je, mlađi, uvijek veseli i privlačni Phillip oduvijek bio onaj kojem je Emma poklanjala svoje simpatije, Henry je od nesimpatičnog dječaka koji je grubo zadirkivao Emmu, odrastao u poprilično impresivnog, ali i dalje distanciranog i arogantnog muškarca.

Kada neobični događaji dođu do vrhunca, hoće li Emma shvatiti kojem od braće može pokloniti srce? I može li se u tom području u kojem vreba tama, gdje je svačija vjera na kušnji, neočekivano dogoditi i prava ljubav?

Uvelike podsjećajući na spoj romana Jane Austen i Charlotte Bronte, ovo je poprilično zanimljiva priča obojana misterijem, obiteljskim tajnama i gotičkom atmosferom.

Likovi su, barem meni kao ljubiteljici djela gore navedenih autorica, poprilično poznati: otac koji zatvara oči pred svakodnevicom i obiteljskim problemima, izuzetno pronicljiva i inteligentna glavna junakinja, isprva nesimpatičan, no hrabar glavni junak, siromašna rođakinja koja se ‘zaljubljuje’ u braću i dodatno komplicira odnos među junacima… Klassen kao da je iz svake od knjiga uzela nešto i, poprilično vješto, ukomponirala u svoju priču. 

Dakle, tražite li romane slične ‘Jane Eyre’ uz dozu ‘Ponosa i predrasuda’, kao i ‘Razuma i osjećaja’ – ova je romansa – poprilično dobar izbor.