Mjesec: Listopad 2020.

Originalan naslov: سيدات القمر
Izdavač: Hena Com d.o.o., 2020.

“Nebeska tijela” hvaljeni je drugi roman omanske spisateljice i sveučilišne profesorice, dobitnik nagrade “Man Booker International” te “Nagrade za najbolji omanski roman” 2010. godine, a ujedno je i prvi omanski roman ikad preveden na engleski jezik. Sve to, a i pohvale koje smo čule o njemu, razlog su odabiru upravo ove knjige za naslov rujna našeg book cluba.

Sama radnja prati tri naraštaja jedne omanske obitelji, oblikovanih brzim promjenama društva i nazora tijekom dvadesetog stoljeća, a posebno otkad se Oman 1960-tih istaknuo kao država bogata naftom, te time otvorio vrata Zapadu i amerikanizaciji.

U središtu romana je omanska obitelj više klase, od čijih se članova očekuje da poštuju i sačuvaju tradicionalne običaje, usprkos naglim i velikim promjenama unutar njihove okoline i društva. Čitava je obitelj i dalje snažno zapletena u prošlost – posebice u još do nedavno aktualno robovlasništvo, kao i snažni patrijahalni sustav koji nemilosrdno utječe i oblikuje nove naraštaje.

Tri kćeri – Mayya, Asma i Khawla, svaka drugačije reagira na društveno shvaćanje idealne žene. Najstarija među njima – Mayya se nakon ljubavnog razočaranja, odlučuje povinuti obiteljskoj odluci i udati se za muškarca kojeg i ne poznaje. Druga kćerka – Asma, želi obrazovanje i udaje se za muškarca koji je odabran za nju, smatrajući da će joj brakom biti omogućen nastavak školovanja. Najmlađa među njima – Khawla, odbija prosce i inzistira na čekanju rođaka otputovalog u Kanadu, a koji joj je još u djetinjstvu obećao da će je oženiti.

Preseljenjem iz obiteljskog sela u glavni grad Masqat, njihovi životi prolaze kroz razne turbulencije, a gotovo nijedan član obitelji ne uspije proživjeti život kakav je u mladosti sanjao. I na to se autorica prvenstveno fokusirala – na teme gubitka i boli, očekivanja i stvarnosti, istine i zablude, borbe i postignuća, kao i teme migracije i odanosti domovini.

Sve je to posebice vidljivo iz poglavlja koja pripovijeda Abdallah, Mayyin suprug koji čitav život pati za ljubavlju – isprva majke bez koje je rano i pod zagonetnim okolnostima ostao, a nakon toga i supruge koja mu ljubav ne uzvraća. Njegov je portret u popriličnom kontrastu s onim što u pravilu očekujemo od stereotipa bliskoistočnih muškaraca – posebice u njegovom odnosu prema ženi i kćeri.

S druge strane, žene koje nam autorica predstavlja su prije svega uvjerljivo ljudske, odlučne da mijenjaju stvarnost i okolinu u kojoj su se našle. One su slobodoumne, prkose tradicionalnim normama, te odlučne da žive život pod vlastitim uvjetima.

Ispričana od strane više pripovjedača, uz kretanje naprijed-natrag u vremenu, ova je priča prije svega prikaz intimnih obiteljskih odnosa, snova, nada i planova, ali i priča o alegorijskom sazrijevanju jedne zemlje i njenog društva.

Knjiga mi se dopala zbog brojnih detalja o kulturi i običajima Bliskog istoka, te opisa posve drugačijeg i za mene mističnog arapskog svijeta. Sama radnja zahtijeva koncentraciju, prvenstveno zbog stila pisanja, kao i brojnih imena likova koje autorica navodi poput kockica mozaika u priču.

Ovo je knjiga koja se čita polako, uživajući u svakoj stranici i opisu zemlje o kojoj se na Zapadu još uvijek ne zna previše. Želite li saznati više o Omanu i bliskoistočnoj kulturi – ova je knjiga odličan izbor.

Originalan naslov: Der Zopf meiner Großmutter
Izdavač: Naklada Ljevak, 2020.

Dječak Maks došao je s bakom i djedom u Njemačku, u potragu za boljim životom od onog kakvog su imali u Rusiji.

Ipak, život u izbjegličkom naselju nije ono čime je njegova nametljiva i netaktična baka Margarita zadovoljna… Hrana je loša i nezdrava, liječnici nesposobni, škole loše organizirane… A kao dodatnu negativnu činjenicu vidi i život okružen Židovima.

Njen odnos prema Maksu, iako ga ona prikazuje kao brižan, sve je samo ne to. Svakodnevno ponižavanje, omaložavanje njegovih sposobnosti, kao i oduzimanje i zabrana bilo kakve hrane i pića (u svoju korist) Maksova je svakodnevica…

Tu je i djed Čangiz koji kroz čitavu knjigu jedva da progovori tri rečenice, nikad se ne suprotstavlja svojoj ženi, a ipak uspije imati izvanbračnu aferu i dijete s Ninom, susjedom iz doma za izbjeglice…

Osobno mi je ovo prvi roman ove autorice, i iako sam se nasmijala nekoliko puta čitajući maltretiranja Maksove bake, ipak većinom sam razmišljala koliko sam sretna što moji bake i djedovi nisu nimalo nalik njegovima…

Priča me nije oduševila, bez obzira na skrivene poruke o strahu od gubitka, boli i razočaranja, te nemogućnosti nošenja sa životnim problemima, jer iskreno smatram da je na odraslima da djecu na što bolji način pripreme za daljnji život i svijet koji nas okružuje, a omaložavanje i uvjeravanje djeteta da je glupo, retardirano, te da je pitanje vremena kada će umrijeti – to nije.

Jedino što mi se iskreno svidjelo je – naslovnica knjige. 😁

Originalan naslov: The Soul Mate
Izdavač: 24 sata, 2018.

Iako su prošli tjedni, Bren i dalje ne može prestati razmišljati o muškarcu s kojim je provela strastvenu noć, i kojeg je, u naletu panike, iduće jutro ostavila bez ikakve poruke.

S druge strane, Mason je siguran da je tajanstvena ljepotica od čije potrage ne odustaje, upravo žena koju je tražio čitav život. Odrastao u sjeni velike ljubavi svojih roditelja, uvjeren je da je napokon pronašao svoju srodnu dušu.

Nakon što uoči prve znakove trudnoće, Bren zamoli prijateljicu da je naruči svom ginekologu na pregled. Ono što nije očekivala kada je ušla u novootvorenu, ekskluzivnu ordinaciju, je da doktor koji će je pregledati bude baš Mason…

Iako je riječ o sasvim ‘pristojnom’ ljubiću, s obzirom na prethodne ove autorice, očekivala sam više. Više duhovitosti, i akcije. I pritom ne mislim isključivo ‘one vrste’ akcije 😉

Najava romana mi je zvučala odlično, dok je na kraju sama provedba radnje ispala poprilično bljedunjava. Odlična ideja koju autorica nije iskoristila… Šteta.

Originalan naslov: DNA
Izdavač: Znanje, 2020.

Mračna priča, prva iz serijala „Children’s House“, započinje 1987. godine, nakon tajnovitog i neizrečenog događaja, kada grupa stručnjaka donosi kontroverznu odluku o razdvajanju troje male djece i slanju u različite domove za posvajanje.

Godinama kasnije, 2015., događa se nezamislivo brutalno ubojstvo mlade majke, a policija tek satima nakon njegovog otkrića, ispod kreveta pronalazi žrtvinu sedmogodišnju kći – jedinu svjedokinju zločina.

Djevojčica ne želi razgovarati o događaju, pa je policija pokušava ispitati u suradnji sa djelatnicima Dječje kuće čija je zadaća zaštititi prava traumatizirane i zlostavljane djece. Njihova ravnateljica i psihologinja, Freyja, po dolasku detektiva koji je zadužen za slučaj, ostaje neugodno iznenađena jer se ispostavlja da je riječ o muškarcu s kojim je nedavno provela noć, a koji joj se, uz lažno predstavljanje, više nikada nije javio.

Ipak, ne dopušta da joj privatni život skrene pozornost s onoga što je doista važno – zaštita djevojčice i pronalazak ubojice…

Nakon što uskoro bude ubijena i druga žena, na jednako brutalan i neobičan način, policija dobiva dojavu od radio-amatera koji slučajno zaprimi neobične šifrirane poruke, a koje ga povezuju s obje žrtve…

Fascinantne najave, ovo je roman koji sam pročitala u jednoj večeri. Povezanost tajnovitih događaja iz 1987. godine, te brutalnih ubojstava godinama kasnije, jasna je i neupitna. I upravo je potreba da saznam kako, kumovala tome da knjigu ne ispuštam iz ruku idućih 400ak stranica.

Kako je riječ o serijalu, očito je da je autorica trebala poveznicu između knjiga, a ovdje ona dolazi u obliku složenog zapleta između Huldara i Freyje, bez sumnje započinjući ono što će na kraju postati veza.

Iskreno, njihova me priča i nije previše privukla, odnosno, s nestrpljenjem sam čekala povratak zapletu i rješavanje misterija zločina, putem pokušavajući povezati prvotni događaj s ubojstvima.

I doista je vrijedilo! Kraj, čije su naznake čitavo vrijeme tu, no ipak je posve neočekivan, maestralan je završetak ovog dijela serijala.

Ispričana iz više pogleda, ovo je knjiga koja će vas ostaviti s brojnim pitanjima. Je li doista sve zapisano u ljudskom DNK? Koliko na naše odluke, postupke ali i sam karakter utječe naš odgoj, a koliko ono što nosimo naslijeđeno u sebi? Možemo li se boriti, i još važnije – izboriti pobjedu protiv onoga što genetski nosimo u sebi?

S moje strane velika preporuka. Ovo je svakako jedna od boljih knjiga pročitanih ove godine. 👌

Originalan naslov: Once Upon A River
Izdavač: Vorto Palabra, 2020.

Kao i kroz ostala vremena minulih stoljeća, i davne 1887. godine rijeka je Temza bila središte života ljudi koji su živjeli uz nju – majka, hraniteljica, ali katkada i zla maćeha koja ih se nije libila kazniti…

Sjećanja na takve događaje ostala bi dugo u njihovom sjećanju, posebice zahvaljujući pripovjedačima priča, ljudima koji su posjedovali poseban dar pripovijedanja.

Jedan od njih je i Joe, vlasnik svratišta ‘Labud’, smještenog uz rijeku Temzu, u koje ljudi svakodnevno dolaze kako bi slušali njegove priče. Jedne hladne zimske večeri, svi će oni postati i svjedoci jedne od od njih…

Naime, upravo se usred njegovog pripovijedanja na vratima svratišta pojavljuje ranjeni stranac koji u rukama nosi beživotno tijelo djeteta. Djevojčica od koje četiri godine ne daje nikakve znakove života no, nekoliko sati kasnije, udahnut će i vratiti se u život.

Je li u pitanju čudo?

Ili se sve može racionalno i znanstveno objasniti?

Kako bilo, ova se priča o nevjerojatnom uskrsnuću brzo proširila izvan granica gradića i svi će, na ovaj ili onaj način, pokušati riješiti zagonetku djevojčice koja je bila mrtva, a onda čudesno oživjela.

No, tajna je daleko od otkrivanja – naime, djevojčica je nijema i ne može dati odgovor na pitanja tko je, odakle dolazi ili kome pripada. I dok ona u svakom tko je sretne budi zaštitničke nagone i želju da je zaštiti, čak se tri obitelji javljaju, tvrdeći da djevojčica pripada baš njima…

Jedna je imućna obitelj Vaughan čija je kćer oteta, i usprkos plaćenoj otkupnini, nikad vraćena.

Druga je obitelj dobrostojećeg zemljoposjednika, uvjerena da je riječ o njihovoj unuci, djetetu koje im je njihov problematični sin zatajio.

S druge strane, župnikova je domaćica, neobična i povučena žena, uvjerena kako joj se vratila mlađa sestra.

I dok Rita, lokalna bolničarka, i Daunt, muškarac koji je spasio djevojčicu, istražuju tko je ona zapravo, tragične tajne svakog od njih izlaze na vidjelo i nezaustavljivo mijenjaju njihove živote…

Treći roman Diane Setterfield vodi nas u tajanstvenu, i meni osobno – romantičnu, ruralnu Englesku isprepličući vrijeme revolucionarnih otkrića sa svijetom legendi i praznovjerja.

Priča koju nam donosi je prekrasna oda tom vremenu i svijetu pripovijedanja, koju autorica započinje već naslovom romana – „Bila jednom…“ a i sama pitanja koja se nameću čitanjem (a tiču se majčinstva, kao i vječnog pitanja određuje li nas kao pojedinca ono naslijeđeno, ili ipak odgoj), čine je jednom od onih koje ostaju u sjećanju svakog čitača… 😊

S moje strane preporuka. 👌

Originalan naslov: The Flatshare
Izdavač: Znanje, 2020.

Kako da vas ne zaintrigira knjiga čija najava glasi: “Tiffy i Leon dijele stan. Tiffy i Leon dijele krevet. Tiffy i Leon nisu se nikada upoznali…”?!?

Naime, Leon je bolničar kojem je hitno potreban dodatni novac. Kako radi noćne smjene, došao je do ideje da iznajmi svoj stan u razdoblju kada ne boravi u njemu.

S druge strane, za Tiffy, koja hitno mora pronaći stan, doslovce je odabir – ovo ili spavanje pod mostom.

Budući da se nikad ne susreću, Tiffy i Leon međusobno komuniciraju pomoću poruka koje ostavljaju posvuda po stanu. Te poruke, od onih tipa da se ne ostavlja dignuti poklopac wc-a, ubrzo prerastu u prijateljska dopisivanja.

I dok jedno drugome kroz poruke otkrivaju sve više o sebi, svojim otkačenim prijateljima, zahtjevnim klijentima na poslu ili bratu koji se nalazi u zatvoru, Tiffy i Leon će otkriti da ih povezuje mnogo više od poruka na zidu i da prestaju vrijediti ona pravila koja su postavili na početku ugovora o najmu…

Lagane, opuštajuće, čak pomalo klišeizirane radnje, ovo je prvijenac engleske spisateljice Beth O’Leary koja je ideju za njegovo pisanje dobila živeći s dečkom koji je, kao liječnik, stalno radio noćne smjene, a njih se dvoje tjednima nebi vidjeli.

Ispričana naizmjenice iz perspektive oba glavna lika, ovo je zabavna, duhovita i šarmantna priča koju preporučam svim ljubiteljima tog žanra.

Ja sam uživala u svakoj stranici. ❤