Iako najavljivan kao ljubavno- filozofski, ‘Samuel Gide’ je roman najvećim djelom ipak usmjereno na psihološki aspekt ljudskog postojanja, a to je vidljivo i u odabiru imena glavnih likova koja su mješavina imena književnika Andrea Gidea i Samuela Becketta.
Naslov romana, kao i glavna uloga ove pripovijesti, pripada Samuelu Gideu, jednom od siročadi pariškog sirotišta dvadesetih godina prošlog stoljeća, čiji životni put pratimo od sirotišta u kojem je odrastao, preko ratne fronte, do zenita njegovog života.
Na samom početku romana, odrastajući pod paskom svog mentora svećenika fra Maximea, šestogodišnji se Samuel trudi opravdati njegovo povjerenje marljivo učeći kako bi se i sam pridružio svećeničkoj službi.
No, jedne noći, pokušavajući naći mir nakon noćne more, na hodnicima sirotišta susreće četverogodišnju Joanne Beckett, i upravo je to susret koji mijenja njegov život i postaje glavna smjernica ovog romana.
Jer za Samuela, upravo je taj susret početak ljubavi koja će odrediti cjelokupni smjer i ton njegova života…
Ovaj je roman prvo djelo mladog hrvatskog autora Ivana Barana s kojim se susrećem, a prema autorovoj bilješci, riječ je o njegovom dosad najsloženijem djelu koje je pisao tri godine, te koji je ušao u uži izbor “V.B.Z. natječaja za najbolji neobjavljeni roman” 2017. godine.
Kao glavni književnici koji su utjecali na njegov rad, navedeni su Tolkien, Williams, Dostojevski, Tolstoj, ali i industrijski dizajner Jacque Frescou. To je vidljivo i u samom načinu, jeziku i stilu pisanja zbog kojeg čitanje ovog romana zahtijeva dodatnu koncentraciju.
Postavljajući pitanja kao što su – ‘Koliko je potrebno vremena da se izgubimo u traganju za onim što nam je nedohvatljivo?’ te ‘Gdje je granica ljudskoj nadi i čekanju?’ – autor iz romana ljubavne tematike prelazi u psihološko- filozofski aspekt razrade pitanja ljudskog postojanja, posebice njegova mentalnog propadanja.
Sam roman ima svega 160 stranica, no iste su ispunjene razmišljanjima o kompleksnosti i kontradiktornosti ljudske duše, odnosno psihološkom i filozofskom sumraku pojedinca.
Što preostaje čovjeku koji se ne može osloniti na ništa i nikog, pa ni na samog sebe? Nada?
✏ “U bajkama, nada inspirira. U stvarnosti, okrutno zadirkuje.”
From.Cover.To.Cover 