Originalni naslov: Guernsey Literature and Potato Peel Pie Society
Izdavač: Novela Media, 2009.
Ovaj, epistolarni roman Mary Ann Shaffer, koji je nakon njene smrti dovršila njezina nećakinja Annie Barrows, prvi sam puta čitala još u srednjoj školi, i već se tada probio na visoko mjesto najboljih knjiga koje sam dotad pročitala.
Danas, godinama i godinama nakon toga, pročitala sam ga ponovo, i ponovo ostala oduševljena, kako likovima, prekrasnim opisima Guernseyea, tako i samom radnjom i načinom pisanja M. A. Shaffer.
Pisan isključivo u formatu pisama između glavnih likova, radnje smještene u poslijeratnu Englesku, prepun neobičnih i osebujnih likova, ovo je roman koji vas neće ostaviti ravnodušnima. Obećajem! 😊
Siječanj, 1946.
London se, kao i ostatak svijeta, polako oporavlja od posljedica II. Svjetskog rata, a mlada književnica Juliet Ashton, iako u bombardiranju grada ostavši bez stana i gotovo svega što je posjedovala (najviše žalivši za svojom zbirkom knjiga), ne predaje se depresiji i srčano se upušta potragu za inspiracijom za njenu iduću knjigu. Ono čemu se nikako nije nadala je da će je ona sama pronaći…
Dobivši pismo od stanovitog gospodina Dawseyja Adamsa, koji je njenu adresu pronašao u njenoj knjizi Charlesa Lamba, i koji je odlučio podijeliti s njom koliko je uživao u knjizi, ali i koliko su upravo knjige značile njemu i njegovim sumještanima za vrijeme okupacije, i prije no što se se snašla, Juliet se upustila u dopisivanje s tihim i samozatajnim Dawseyem, pomalo šašavom Isolom, strastvenim ribarom i šekspirovcem Ebenom, te drugim članovima Društva – sve od reda likovima osebujnih karaktera, i postala fascinirana njihovim životima i njihovom ljubavlju prema knjigama.
Većina članova društva jednostavni su ljudi – poljodjelci, ribari, težaci, tesari i većina njih je prvi puta uzela knjigu u ruke upravo tada, u teškim danima njemačke okupacije otoka, no to što su oni pronašli u knjigama mnogo je više od riječi – pronašli su životnu snagu, inspiraciju, utjehu, spoznaju da se sve može sagledati i izreći na drugačiji način – upravo ono što svi mi tražimo u knjigama – da promijene naš svijet i učine ga ljepšim i bogatijim…
Autorica, Mary Ann Shaffer rođena je 1934. godine u Zapadnoj Virginiji. Cijeli svoj život radila je s knjigama – kao urednica, knjižničarka i knjižarica, sve do svoje smrti u veljači 2008. godine. Njezina očaranost britanskim otokom Guernseyjem započela je 1976. prilikom nenadanog posjeta tom otoku. Svijet Guernseyja i njezino zanimanje za povijest doveli su je do ideje za ovaj fantastičan roman. Umrla je znajući da je njezin prvijenac u pripremi za objavljivanje i da je u sposobnim rukama njezine nećakinje.
Annie Barrows također je veteranka izdavačke djelatnosti – urednica udžbenika i priručnika, a sada profesorica kreativnog pisanja i uspješna autorica serijala knjiga za djecu “Ivy and Bean” i “The Magic Half”.
“Društvo za književnost i pitu od krumpira” njima objema prvi je roman, ali i iznimna svjetska uspješnica. Preveden je na 27 jezika, a objavljen u milijunskim nakladama.
Osim što je topla, duhovita priča, ovaj je roman prvenstveno oda pisanoj riječi, nadi, životu, prijateljstvu i ljubavi, te je sasvim opravdano postao veliki svjetski bestseler koji je vladao svim važnijim književnim ljestvicama i bio jedna od najčitanijih i najprodavanijih knjiga desetljeća.
Tažite li roman koji će vas podsjetiti zašto volite čitati, koliko je važno čak i u najtamnijim razdobljima života sačuvati vjeru i nadu u bolje sutra, prijateljstvo i ljubav – ovo je roman za vas. Meni osobno, jedan od najdražih u moru pročitanih… 💖
From.Cover.To.Cover 