Originalni naslov: The Roses of May
Izdavač: Stilus, 2020.
Prethodna iz ovog serijala, „Vrt leptira“ je svakako knjiga koja će mi još dugo vremena ostati u sjećanju. Mračna, uznemirujuća, poremećena – jednostavno vrsta knjige koju ne zaboravljate.
„Svibanjske ruže“ svojevrsni je nastavak, sa pričom o potpuno drugačijem serijskom ubojici. On ubija više od desetljeća, svako proljeće, a svoje žrtve ostavlja prekrivene cvijećem. Za svaku djevojku bira drugu vrstu cvijeća, u želji da je „sačuva dobrom”. Tu je i nova glavna junakinja – Priya, mlada djevojka čija je sestra Chavi prije 5 godina bila jedna od ubojičinih žrtava.
Iako je riječ o vrlo dobrom trileru (moja ocjena na Goodreadsu je, za mene, visoka četvorka), kod „Svibanjskih ruža“ sam napravila pogrešku i očekivala nešto slično „Vrtu leptira“, tako da me ostavila podvojenih osjećaja.
Teško mi je i objasniti što sam očekivala – mislim da je to najbolje sročila jedna od pratiteljica na Instagram profilu – „Vrt leptira je neobičan, radnja bolesna i dosad neviđena. Ruže su dobre, no radnja nije ostavila onaj wow efekt, nije dovoljno bolesna“. Pustimo sad raspravu što to govori o nama, i krenimo dalje s recenzijom 🤔😂😉
„Svibanjske su ruže“ pisane laganijim tempom iz viđenja više likova, krivac je – čitate li trilere – poprilično rano očit, a sama radnja fokusirana na glavnu junakinju, iako veliki udio u radnji imaju i „Leptirice“, kao i FBI ekipa iz prvog dijela.
Priyin lik je odlično razrađen – i ovaj put imamo jaku glavnu junakinju, djevojku koja pokušava dovesti pod kontrolu svoj život koji je, kao i njena obitelj, u kaosu od dana kada je ubijena njena sestra, no to postaje gotovo nemoguće pošto upravo ona postaje najnovija opsesija serijskog ubojice. Ona je snažna, a opet ranjiva, i ima super opaku mamu.
Tu su i „Leptirice“ iz prvog dijela – mlade žene koje su se jedva spasile od luđaka koji ih je držao u pozlaćenom kavezu, a koje se sada teško nose s ponovnom prilagodbom na život van Vrta. Mediji su i dalje fokusirani na njih i onemogućuju im da nastave s kolko-toliko normalnim životom, a suđenje koje bi im dalo neki završetak noćne more u kojoj su se našle, nikako da dođe na red.
FBI agenti su u ovom dijelu „ljudskiji“, posebice Edison, kojeg vidimo zaštitnički nastrojenog prema Priyji, u kojoj djelomično vidi i sestru koju je davno izgubio.
Uglavnom, „Svibanjske ruže“ nemaju atmosferu „Vrta leptira“, no ipak je riječ o trileru koji će se – vjerujem – svim ljubiteljima ovog žanra dopasti. Bez obzira na sve – misterija, izvrsno pisanje te dobar zaplet su osigurani.
Ja s nestrpljenjem očekujem idući nastavak.
Ovaj put bez (pre)velikih očekivanja, odnosno usporedbi s prethodnim dijelovima. 😉
From.Cover.To.Cover 