
Izdavač: Fokus na hit, 2017.
Od malena nas uče da ne razgovaramo sa strancima, te da se ne približavamo nepoznatim životinjama. Nikada ne znaš kakve su im namjere, koliko je potrebno da, na prvi pogled dobroćudna osoba ili životinja, postanu opasne, da zažališ što si im pružio ruku, ili uputio prijateljsku riječ. Stariji, i samim time rekli bismo, pametniji, nas upozoravaju na opasnosti oko nas, no nitko nas ne upozorava na ono što se nalazi u nama.
Koliko smo, od ranog djetinjstva, izloženi svijetu koji je svakim danom sve više okrenut materijalnom, u kojem se uspjeh pojedinca mjeri onim što se pokazuje prema okolini, bilo da je riječ o autu koji vozimo, odjeći koju nosimo, ili broju lajkova na Instagram ili Facebook profilu, toliko smo i izloženi opasnosti da se i sami okrenemo utrci za tim pokazateljima društvenog statusa, da trčimo za materijalnim koje nas samo privremeno ispunjava i ne osigurava više no trenutno i prazno zadovoljstvo.
Ukoliko to isto ne postignemo, u velikoj smo mjeri skloni samopropitkivanju što nije u redu s nama, ili – češće – zavisti i traženju isprika zbog čega je netko uspješniji od nas. Time pokrećemo čitavu lavinu zavisti, predbacivanja, traženja isprika… Osjećaja koji se ukorijenjuju u nama, i vrlo često preuzmu naš koncept gledanja na okolinu i svijet.
“Pazi kojeg vuka hraniš” Kenana Crnkića se bazira na Cherokee legendi koja nam govori da je prava opasnost, po nas kao individualca, upravo u nama samima:
Nekada davno djed je svom unuku ispričao jednu životnu istinu.
U duši svakog čovjeka vodi se bitka. Ona nalikuje žestokoj borbi između dva vuka. U duši svakoga od nas. Svakodnevno.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samoosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje I vjeru.
Unuk se nekoliko trenutaka zamisli. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:
“Koji vuk na kraju pobijedi?”
Djed odgovori sa smiješkom na svom starom licu:
“Pobjeđuje uvijek onaj vuk kojeg ti hraniš…”

Kenan Crnkić bosanski je autor bestselera o uspjehu (“Sedam tajni uspjeha”) te sreći (“Pazi kojeg vuka hraniš”), objavljenih i prevedenih na nekoliko svjetskih jezika. Doktor je ekonomskih znanosti i professor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a sam je školovanje završio na prestižnom Harvardu u Americi. Dobitnik je i mnogih nagrada, a njegove objave putem društvenih mreža, prati nekoliko stotina tisuća ljudi iz raznih dijelova svijeta.
Skupivši u knjižicu skup pozitivnih misli, smjernica, priča i legendi, kao i zanimljiv dio naveden na samom kraju – dodatak sedmorici poglavlja – 77 pitanja koja svakih sedam dana trebamo postaviti sami sebi, Kenan Crnkić nas upozorava da svaki dan koji živimo može biti naš posljednji, ali samim time – i prvi dan ostatka našeg života.
Prihvatimo li činjenicu da je sve prolazno, shvatit ćemo važnost svakog trenutka koji provodimo uz obitelj, prijatelje, kolege… I samim time, lakše doći do onoga čemu svi težimo – sreći.
No, što je zapravo sreća?
Za većinu je to zdravlje, obitelj, djeca, posao koji vole, druženje s prijateljima, putovanja, materijalne stvari… No, rijetko je tko može točno definirati, bez da u to uključi svoje vlastite emocije i doživljaj iste.
I sam autor piše da je proveo mnoge sate pokušavajući istražiti i samim time definirati taj pojam, da bi na kraju došao do zaključka da je sreća stvar individualne definicije. “Sretni smo onoliko koliko smo usklađeni s onim kako mislimo da bi nam život trebao izgledati na osnovu onoga što smo mi, a ne netko drugi, definirali da nas čini sretnim. Istinska sreća dolazi samo i jedino od nas samih.”
Svatko od nas bi trebao, prije svega, spoznati i definirati što nam zapravo nedostaje, shvatiti da granice postoje (većinom) samo u našim glavama, i jednostavno – usuditi se poseći za onim što smatramo da je naš put do sreće.

Autor čitatelja, kroz zanimljive i poučne priče, ohrabruje da krene na vlastiti put, ali bez tetošenja – on je svjestan poteškoća s kojima će se taj isti čitatelj susresti, te ne nudi instant rješenja, već smjernice za daljnji put.
Knjiga je puna savjeta i priča koje je većina vjerojatno čula i prije ove knjige, no oni u svakom slučaju pomažu u sagledavanju puta kojim kročimo, kao i definiranju daljnjeg smjera našeg životnog putovanja.
