Mjesec: Svibanj 2020.

Originalan naslov: Devil in Spring
Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

---

LISA KLEYPAS jedna je od najčitanijih i najomiljenijih američkih autorica ljubavnih romana, čije su brojne knjige postale veliki svjetski bestseleri.

---

Mi smo je upoznali kroz romane ‘Slatkorječivi neznanac’, ‘Sponzor’, ‘Vrag plavih očiju’, ‘Djevojka smeđih očiju’, ‘Jedne strasne zime’, ‘Dogodilo se jedne jeseni’, ‘Tajne ljetne noći’, ‘Proljetni skandal’, ‘Na božićno jutro’, ‘Jedne noći u ponoć’, ‘Zavedi me u zoru’, ‘Iskušaj me u sumrak’, ‘U braku do jutra’ i ‘Hladnokrvni zavodnik’.

---

Najnovija u izdanju Mozaik knjige, ‘Igra s vragom’ treći je roman iz serije o obitelji Ravenel i donosi nam priču o djevojci čiji se snovi razlikuju od onih većine njezinih vršnjakinja – Pandora, naime, ne sanja o dobroj udaji, bogatom i zgodnom suprugu, već svo slobodno vrijeme i energiju usmjerava u ostvarenje svog sna – gradnji vlastite poslovne kompanije.

---

Brak nikako nije na njenoj listi prioriteta, štoviše, ne namjerava se udati jer to bi značilo da ona i sve što je samostalno postigla, postanu vlasništvo njenog supruga.

---

No ipak, na jednom balu, nakon što pokuša pomoći prijateljici, nađe se, u za to vrijeme, kompromitirajućoj situaciji s njoj nepoznatim, no naočitim gospodinom…

---

Na pomolu je skandal većih razmjera jer riječ je o Gabrielu St. Vincentu, poznatom razvratniku, te jednom od najbogatijih i najprivlačnijih pripadnika visokog društva…

---

Pandora Ravenel nikada nebi bila njegov prvi izbor pri odabiru supruge – poprilično je čudna, buntovna i svojeglava, no nakon što shvati da je spremna riskirati svoju reputaciju, te da joj nije na kraj pameti da prihvati njegovu, zahvaljujući osjećaju odgovornosti ponuđenu prošnju, njegovo se mišljenje o njoj mijenja…

---

Kada shvati da je zaljubljen u nju, ne zna se tko je više iznenađen time, on ili Pandora, no ono u što je siguran je da će napraviti sve da je uvjeri da su stvoreni jedno za drugo…

---

S obzirom da sam dosad uživala u svim romanima ove autorice, nisam ni sumnjala da će tako biti i s ovim dijelom serijala, svojevrsnim nastavkom ‘Jedne strašne zime’ 👌

---

Radnja je zanimljiva, dinamična, bez nepotrebnih razvlačenja i prenemaganja u svrhu popunjavanja stranica. Likovi su simpatični, dobro razrađeni i realno opisani kako karakterno, tako i u vidu onog što ih pokreće.

---

Pandora, inteligentna, zabavna i krajnje nesvakidašnja mlada dama, sanja o postizanju nečeg više od toga da bude (samo) ‘idealna’ supruga i majka, još jedna dama visokog roda koja dane provodi u salonima i na čajankama, te će učiniti sve što je potrebno da ostvari svoje snove i postigne zacrtano. Volim glavne junakinje koje se, bez posebnog truda, nose sa junacima, bilo verbalno u duhovitim dijalozima, bilo u tome da su više od bespomoćnih dama u nevolji. 😉

---

Gabriel je također opravdao status muškog junaka ovog romana, kao i sama autorica, još jednom mi potvrdivši reputaciju koji je stekla svojim djelima… Dakle, volite li romane Lise Kleypas, ni ovim nećete biti razočarani👍

 

Originalni naslov: The Roses of May
Izdavač: Stilus, 2020.

---

Prethodna iz ovog serijala, „Vrt leptira“ je svakako knjiga koja će mi još dugo vremena ostati u sjećanju. Mračna, uznemirujuća, poremećena – jednostavno vrsta knjige koju ne zaboravljate.

---

„Svibanjske ruže“ svojevrsni je nastavak, sa pričom o potpuno drugačijem serijskom ubojici. On ubija više od desetljeća, svako proljeće, a svoje žrtve ostavlja prekrivene cvijećem. Za svaku djevojku bira drugu vrstu cvijeća, u želji da je „sačuva dobrom”. Tu je i nova glavna junakinja – Priya, mlada djevojka čija je sestra Chavi prije 5 godina bila jedna od ubojičinih žrtava.

---

Iako je riječ o vrlo dobrom trileru (moja ocjena na Goodreadsu je, za mene, visoka četvorka), kod „Svibanjskih ruža“ sam napravila pogrešku i očekivala nešto slično „Vrtu leptira“, tako da me ostavila podvojenih osjećaja.

---

Teško mi je i objasniti što sam očekivala – mislim da je to najbolje sročila jedna od pratiteljica na Instagram profilu – „Vrt leptira je neobičan, radnja bolesna i dosad neviđena. Ruže su dobre, no radnja nije ostavila onaj wow efekt, nije dovoljno bolesna“. Pustimo sad raspravu što to govori o nama, i krenimo dalje s recenzijom 🤔😂😉

---

„Svibanjske su ruže“ pisane laganijim tempom iz viđenja više likova, krivac je – čitate li trilere – poprilično rano očit, a sama radnja fokusirana na glavnu junakinju, iako veliki udio u radnji imaju i „Leptirice“, kao i FBI ekipa iz prvog dijela.

---

Priyin lik je odlično razrađen – i ovaj put imamo jaku glavnu junakinju, djevojku koja pokušava dovesti pod kontrolu svoj život koji je, kao i njena obitelj, u kaosu od dana kada je ubijena njena sestra, no to postaje gotovo nemoguće pošto upravo ona postaje najnovija opsesija serijskog ubojice. Ona je snažna, a opet ranjiva, i ima super opaku mamu.

Tu su i „Leptirice“ iz prvog dijela – mlade žene koje su se jedva spasile od luđaka koji ih je držao u pozlaćenom kavezu, a koje se sada teško nose s ponovnom prilagodbom na život van Vrta. Mediji su i dalje fokusirani na njih i onemogućuju im da nastave s kolko-toliko normalnim životom, a suđenje koje bi im dalo neki završetak noćne more u kojoj su se našle, nikako da dođe na red.

---

FBI agenti su u ovom dijelu „ljudskiji“, posebice Edison, kojeg vidimo zaštitnički nastrojenog prema Priyji, u kojoj djelomično vidi i sestru koju je davno izgubio.

---

Uglavnom, „Svibanjske ruže“ nemaju atmosferu „Vrta leptira“, no ipak je riječ o trileru koji će se – vjerujem – svim ljubiteljima ovog žanra dopasti. Bez obzira na sve – misterija, izvrsno pisanje te dobar zaplet su osigurani.

---

Ja s nestrpljenjem očekujem idući nastavak.
Ovaj put bez (pre)velikih očekivanja, odnosno usporedbi s prethodnim dijelovima. 😉

Izdavač: Fokus na hit, 2017.

---

Od malena nas uče da ne razgovaramo sa strancima, te da se ne približavamo nepoznatim životinjama. Nikada ne znaš kakve su im namjere, koliko je potrebno da, na prvi pogled dobroćudna osoba ili životinja, postanu opasne, da zažališ što si im pružio ruku, ili uputio prijateljsku riječ. Stariji, i samim time rekli bismo, pametniji, nas upozoravaju na opasnosti oko nas, no nitko nas ne upozorava na ono što se nalazi u nama.

---

Koliko smo, od ranog djetinjstva, izloženi svijetu koji je svakim danom sve više okrenut materijalnom, u kojem se uspjeh pojedinca mjeri onim što se pokazuje prema okolini, bilo da je riječ o autu koji vozimo, odjeći koju nosimo, ili broju lajkova na Instagram ili Facebook profilu, toliko smo i izloženi opasnosti da se i sami okrenemo utrci za tim pokazateljima društvenog statusa, da trčimo za materijalnim koje nas samo privremeno ispunjava i ne osigurava više no trenutno i prazno zadovoljstvo.

---

Ukoliko to isto ne postignemo, u velikoj smo mjeri skloni samopropitkivanju što nije u redu s nama, ili – češće – zavisti i traženju isprika zbog čega je netko uspješniji od nas. Time pokrećemo čitavu lavinu zavisti, predbacivanja, traženja isprika… Osjećaja koji se ukorijenjuju u nama, i vrlo često preuzmu naš koncept gledanja na okolinu i svijet.

---

“Pazi kojeg vuka hraniš” Kenana Crnkića se bazira na Cherokee legendi koja nam govori da je prava opasnost, po nas kao individualca, upravo u nama samima:

Nekada davno djed je svom unuku ispričao jednu životnu istinu.

U duši svakog čovjeka vodi se bitka. Ona nalikuje žestokoj borbi između dva vuka. U duši svakoga od nas. Svakodnevno.

Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samoosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…

Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje I vjeru.

Unuk se nekoliko trenutaka zamisli. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“Koji vuk na kraju pobijedi?”

Djed odgovori sa smiješkom na svom starom licu:

“Pobjeđuje uvijek onaj vuk kojeg ti hraniš…”

Kenan Crnkić bosanski je autor bestselera o uspjehu (“Sedam tajni uspjeha”) te sreći (“Pazi kojeg vuka hraniš”), objavljenih i prevedenih na nekoliko svjetskih jezika. Doktor je ekonomskih znanosti i professor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a sam je školovanje završio na prestižnom Harvardu u Americi. Dobitnik je i mnogih nagrada, a njegove objave putem društvenih mreža, prati nekoliko stotina tisuća ljudi iz raznih dijelova svijeta.

---

Skupivši u knjižicu skup pozitivnih misli, smjernica, priča i legendi, kao i zanimljiv dio naveden na samom kraju – dodatak sedmorici poglavlja – 77 pitanja koja svakih sedam dana trebamo postaviti sami sebi, Kenan Crnkić nas upozorava da svaki dan koji živimo može biti naš posljednji, ali samim time – i prvi dan ostatka našeg života.

---

Prihvatimo li činjenicu da je sve prolazno, shvatit ćemo važnost svakog trenutka koji provodimo uz obitelj, prijatelje, kolege… I samim time, lakše doći do onoga čemu svi težimo – sreći.

---

No, što je zapravo sreća?

---

Za većinu je to zdravlje, obitelj, djeca, posao koji vole, druženje s prijateljima, putovanja, materijalne stvari… No, rijetko je tko može točno definirati, bez da u to uključi svoje vlastite emocije i doživljaj iste.

---

I sam autor piše da je proveo mnoge sate pokušavajući istražiti i samim time definirati taj pojam, da bi na kraju došao do zaključka da je sreća stvar individualne definicije. “Sretni smo onoliko koliko smo usklađeni s onim kako mislimo da bi nam život trebao izgledati na osnovu onoga što smo mi, a ne netko drugi, definirali da nas čini sretnim. Istinska sreća dolazi samo i jedino od nas samih.”

---

Svatko od nas bi trebao, prije svega, spoznati i definirati što nam zapravo nedostaje, shvatiti da granice postoje (većinom) samo u našim glavama, i jednostavno – usuditi se poseći za onim što smatramo da je naš put do sreće.

Autor čitatelja, kroz zanimljive i poučne priče, ohrabruje da krene na vlastiti put, ali bez tetošenja – on je svjestan poteškoća s kojima će se taj isti čitatelj susresti, te ne nudi instant rješenja, već smjernice za daljnji put.

---

Knjiga je puna savjeta i priča koje je većina vjerojatno čula i prije ove knjige, no oni u svakom slučaju pomažu u sagledavanju puta kojim kročimo, kao i definiranju daljnjeg smjera našeg životnog putovanja.

Originalni naslov: One Good Earl Deserves a Lover
Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

---

Lady Philippa Marbury je oduvijek na glasu kao čudna. Naime, lijepu, četvrtu po redu, kćer markize od Needhama i Dolbyja više zanimaju knjige, botanika i znanost, nego balovi, moda i trendovi.

---

Sada, kada je odlučeno da će se udati za lorda Castletona, s obzirom da nema nikakvih iskustava, ona odlučuje provesti istraživački projekt – što se doista događa između muškarca i žene, odnosno, što se očekuje od nje kao supruge…

---

Potrebna joj je pomoć, a ona točno zna tko je idealna osoba da joj pomogne u tome: Cross, suvlasnik kluba „Pali anđeo“, najozlogašenijeg kluba za muškarce u Londonu.

---

On je zgodan, izrazito inteligentan i poznat kao dobar poznavatelj žena. Njegova ga reputacija čini savršenim suradnikom u njenom istraživanju. Naime, ona ne traži nikakvu emocionalnu povezanost – po njoj, sve je to samo stvar znanosti. I tako treba ostati.

---

No, stvari nisu uvijek onakve kako izgledaju, a planovi se često ne razvijaju u smjeru u kojem smo očekivali…

---

­Autorica serijala, Sarah MacLean diplomirala je povijest na sveučilištima Smith i Harvard. Danas je kolumnistica Washington Posta i jedna od najpopularnijih autorica ljubavnih romana u Americi, a proslavila se pišući povijesne ljubavne romane i romane za mlade.

---

„Grof traži ljubavnicu“ druga je knjiga iz njenog serijala ‘Pravila lopova’, koja je, bar po meni, u potpunosti opravdala reputaciju koju je Sarah stvorila prvim romanom – “Nevaljalac ostaje nevaljalac”.

---

Kao što je i moja book kolegica Sandra primijetila (ima nas više koji ‘patimo’ na takve stvari), te u svojoj recenziji napomenula, sam naslov nije najsretnije preveden (original glasi ‘ One Good Earl Deserves a Lover’) – jer ovaj grof doista ne traži ljubavnicu (ali je definitivno zaslužuje 😉), no to je zapravo, bar s moje strane, jedina zamjerka koju imam na ovaj roman.

---

Priča je zanimljiva, kemija između likova gotovo opipljiva, njihovi dijalozi duhoviti, a oba su mi se lika dopala.

---

Pippa je čudna, snažnog karaktera, brilijantnog uma, govori ono što misli (a pritom nikad nisi siguran što će to biti), nepokolebljiva u svom naumu, te prije svega poštena i čestita osoba.

---

Cross, s druge strane, nosi križ svojih grijeha iz prošlosti, ne dopušta si da ikoga pusti blizu, a kamoli zavoli, te nikako nije spreman na djevojku koja na kraju postaje njegov spas, nada i ljubav.

---

Shodno svemu tome, moj je finalni odgovor na pitanje kakva mi je bila ova knjiga, ovaj – Sarah MacLean je i ovim romanom nastavila svoj niz uspješnih ljubavnih priča između hrabrih heroina koje se ne ustručavaju zatražiti i izboriti za ono što žele, te skeptičnih i životom razočaranih hrabrih junaka, a koji ipak, usprkos svemu, ne mogu odoljeti ljubavi, uz ultimativnu poruku – prava ljubav, ipak, pobjeđuje sve.

---

Sasvim je suvišno naglašavati da s nestrpljenjem čekam iduću iz serijala 😊

Originalni naslov: Dog Man Unleashed
Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

---

“U doba očaja i mraka… Kad čudni se pojavljuju zlikovci… Samo psoglavi policajac može spasiti dan!” 🐶

---

Glavni junak, Čovpas – junak s tijelom čovjeka i glavom psa (nastao revolucionarnom operacijom, nakon teške nesreće, u kojoj je spašen život vrhunskom policajcu i njegovom psu) i u ovom dijelu popularnog dječjeg serijala spašava svijet od zlikovaca.

---

I ovaj nas put, nakon što je od kolega zadužen za kupovinu poklona povodom šefovog rođendana, te odabirom ribice, koja je – ispostavi se – zla, ‘pokvarenog srca i duše crnje od tisuću ponoći’ – nastavlja voditi kroz čitav splet urnebesne zabave.

---

Kada tajanstveni stranac opljačka trgovinu za kućne ljubimce, svi dokazi upućuju da je glavni krivac mačak Frki. On je trenutno u mačjem zatvoru, no zlikovac poput njega ne može se u potpunosti isključiti kao glavni osumnjičeni… 🤔

---

Optužen za zločin koji nije počinio, Frki prevarom bježi iz zatvora u vlastitu avanturu, te se on i Čovpas suočavaju se sa glavnim krivcem…

Dav Pilkey, poznati je američki karikaturist, autor i ilustrator dječje literature. Najpoznatiji je kao autor serije dječjih knjiga o „Kapetanu Gačeši“ i „Čovpasu“. Dobitnik je brojnih nagrada, kao što su „Disney Adventures Kids’ Choice Awards“ i „Milner Award“.

---

Kolorist – Jose Garibaldi – profesionalni je ilustrator, slikar i crtač stripova koji radi za „Disney“, „Dark Horse Comics“, „Nickelodeon“ i druge.

Istražujući univerzalne pozitivne teme kao što su empatija, dobrota, upornost, autor nam i ovim dijelom iz popularnog serijala šalje poruku da je najvažnije biti iskren prema samome sebi, kao i osloniti se na vlastite instinkte, posebice kada je u pitanju slijeđenje naših snova i ciljeva.

---

Zabavna i napeta priča, podijeljena na poglavlja, namijenjena je mladim čitateljima, no zbog veselih i zanimljivih ilustracija, kao i radnih listova i uputa o samostalnom ilustriranju glavnih likova, prikladna je i za one mlađe, koji se tek upoznaju sa čarobnim svijetom čitanja.

Originalni naslov: The Art of Making Memories – How to Create and Remember Happy Memories

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

Još je davno rečeno: „Kupujemo stvari koje nam ne trebaju novcem koji nemamo kako bismo impresionirali ljude do kojih nam nije stalo.“

I isto je, nažalost, posebice u današnje vrijeme kada je, čini se, većina svijeta okrenuta onom materijalnom i opterećena željom za pokazivanjem, odnosno, uklapanjem u društvo, kupovinom i ostalim vanjskim pokazivateljima ega, točno, i aktualno.

---

Iako je svatko od nas poprilično upoznat sa činjenicom da sve što (s)kupimo putem i sve što posjedujemo nećemo moći ponijeti sa sobom jednom kada odemo s ovog svijeta, na to vrlo često zaboravimo. Upravo zato je svaka pomoć koja nam se – s ciljem pronalaska sreće, odnosno, smirenosti i zadovoljstva vlastitim životom pruža – dobrodošla.

---

Meik Wiking, utemeljitelj Instituta za istraživanje sreće u Kopenhagenu, jedan je od najpoznatijih modernih autora današnjice koji svojim knjigama širi ljubav, mir i sreću.

---

Prvu knjigu “Hygge – Danski recept za sretan život” objavio je 2016. godine i ona je gotovo odmah postala globalni fenomen, a do danas se prodala u više milijuna primjeraka. Već sljedeće godine objavljuje knjigu “Lykke – Potraga za najsretnijim ljudima na svijetu” u kojoj donosi rezultate istraživanja što ljude čini sretnima. Obje su od strane uglednih svjetskih časopisa poput New York Timesa i Sunday Timesa, tjednima svrstavane na vrhove ljestvica najpopularnijih naslova.

---

Svojom najnovijom knjigom – „Umijeće stvaranja uspomena“ – za hrvatsko tržište u izdanju Mozaik knjige, potiče na stvaranje i pamćenje sretnih trenutaka, ne samo u svrhu stvaranja uspomena kojih će se svaki od čitatelja rado prisjećati, već i kreiranja zaštitnog „štita“ od neugodnosti i problema s kojima se kroz život susreću.

---

Riječ je o korisnom podsjetniku na ono što je uistinu važno u životu i pokazatelj kako raditi na tome da se ti trenuci u dovoljnoj mjeri i cijene. Čak bi i oni koji smatraju da već žive životom punim zahvalnosti, mogli naučiti nešto novo iz poglavlja koje nam Meik Wiking donosi, ili je iskoristiti kao štivo koje bi vrijedilo povremeno pročitati kako bi vratili ravnotežu u svakodnevni život.

Dizajnirana u formatu onoga što van naših granica zovu „knjigom stolića za kavu“, prelijepih korica, ali i sadržaja prepunog ilustriranih grafika i fotografija, pažljivo odabranih kako bi se naglasile glavne točke u tekstu, ovo je doista jedna prekrasna knjiga koju s ponosom možete istaknuti bilo gdje u svom domu.

---

Prema Wikingu, ako uparimo novi događaj, putovanje ili priliku s dodatnim osjećajem, poput određenog mirisa, stvorit ćemo potpuno novi način prikupljanja sjećanja. Vezane za više osjetila, tako ćemo ih kasnije lakše prizvati u sjećanje. Same uspomene nisu sinonim za sreću, kao što i sam autor kaže – „Sreća nije jelo za koje je dovoljan tek jedan sastojak.“ – no poprilično su dobar temelj za nju.

“Naše uspomene čine temelje našeg identiteta. One nas čine takvima kakvi jesmo pomažući nam da shvatimo da smo isti unatoč prolasku vremena. Uspomene su naša supermoć, omogućavajući nam putovanje kroz vrijeme i oslobađajući nas ograničenja nametnutih sadašnjošću. Uspomene oblikuju našu osobnost i naše postupke, utječu na naše raspoloženje i pomažu nam kovati snove za budućnost.”

---

Upravo u uspomenama živi ljepota ljudskog života.

I, ono najbolje od svega, ljepota koju sami stvaramo.

Originalni naslov: She’s not there
Izdavač: Znanje, 2020.

---

Prije petnaest godina Caroline Shipley je bila mlada, sretno udana žena, majka dvije male djevojčice – Michelle i Samanthe, zadovoljna svojim poslom i životom… No, bila je dovoljna jedna noć obiteljskog putovanja na proslavu bračne obljetnice u odmaralište u Meksiku da se sve to promijeni.

---

Nakon što je netragom nestala njihova mlađa kći Samantha, obitelj se raspala. Caroline pati ne znajući gdje joj je kći i što joj se dogodilo. Odnos s drugom kćeri, Michelle, trpi zbog toga. Brak joj se raspao, a suprug se ponovo oženio i stvorio si novu obitelj. Ipak, Caroline ne odustaje od nade da će joj jednog dana kći biti vraćena.

---

I dok se svake godine, na obljetnicu, novinari sjete tog traumatičnog događaja, i optužuju je kao lošu majku, insinuiraju da je možda i ona imala nešto s otmicom kćeri, njezin suprug je razvio ugodnu vezu s njima. On je dirljiv otac, muž koji se bori s tragedijom koja je pogodila njegovu obitelj, dok je ona konstantno osuđivana, te često ostaje bez posla kao učiteljica, nakon što se sazna tko je.

---

I onda, jednog dana, prima poziv mlade žene koja joj kaže – „Mislim da je moje pravo ime Samantha. Mislim da sam tvoja kći.“ nakon čega se Caroline zatrese svijet pod nogama, a ona sama ne zna kome bi vjerovala, i što je zapravo istina…

Joy Fielding kanadska je književnica i glumica, autorica tridesetak romana prevedenih na mnoge svjetske jezike. Neki su i ekranizirani. Vještina kojom portretira živote običnih žena u izvanrednim okolnostima priskrbila joj je status autorice međunarodnih uspješnica.

---

I u ovom romanu glavni je lik žena koja je prošla, i još uvijek svakodnevno prolazi, pravi pakao. Ispričana iz njene perspektive, u sadašnjem i prošlom vremenu, ovo je napeta, zanimljiva priča o svakodnevnoj borbi majke koja je izgubila dijete, te koja, bez obzira na mišljenje okoline, pritisak medija, izdaju čovjeka koji joj se zavjetovao u dobru i zlu, ne odustaje od potrage za njime.

---

S druge strane, što zbog razlika u karakteru, što zbog usredotočenosti na potragu za Samanthom, Caroline zanemaruje stariju kćer, što joj se godinama kasnije, vraća. Michelle je odrasla u mladu ženu koja se kroz čitavo djetinjstvo osjećala kao nedostatna zamjena za savršenu kćer koju su izgubili, sklonu autodestruktivnom ponašanju, s nemogućnošću ostvarenja normalnog odnosa s majkom…

---

Kao i u svim dosadašnjim romanima Joy Fielding, razrada radnje, kao i samih likova je odrađena vrhunski, a priča napeta do samog kraja kada se u velikom finalu otkriva što se zapravo dogodilo te, kobne noći, prije petnaest godina.

---

Ukoliko ste ljubitelj dobrog psihološkog trilera, Joy Fielding vas ni s ovim neće razočarati.

Originalni naslov: Belgravia
Izdavač: Mozaik knjiga, 2017.

---

Večer 15. lipnja 1815. godine bila je na mnogo načina povijesna večer – bal vojvotkinje od Richmonda, u Bruxellesu, bio je posljednji za mnoge od plemića koji su već iduće jutro otišli u bitku, poznatu kao ‘bitka kod Waterlooa’.

---

Za Sophiu Trenchard, mladu i lijepu kćer glavnog i silno ambicioznog Wellingtovog dobavljača, to je večer koja njoj, ali i njenoj obitelji, mijenja čitavu budućnost.

---

Ipak, prave posljedice događaja oko te večeri će biti vidljive tek nekoliko desetljeća kasnije.

---

Novi svijet donosi uspon građanske klase, neizbježno miješanje sa plemstvom, no neke su stvari i dalje nedopustive, a pojedinci će napraviti sve da tako i ostane…

Julian Fellowes engleski je glumac, romanopisac, filmski režister i scenarist, najpoznatiji kao tvorac, pisac i izvršni producent uspješne televizijske serije „Downtown Abbey“ za koju je nagrađen s tri nagrade Emmy. Za svoj scenarij za film „Gosford Park“ je dobio Oscara.

---

U „Belgraviji“ nam donosi začuđujuće vjeran i zanimljiv prikaz Engleske 19. stoljeća, vremena u kojem su promjene, kako one u vidu industrijskog napretka, tako i one glede društvenih i socijalnih previranja neizbježne, no vladajuća se klasa i dalje grčevito bori zadržati privid superiornosti.

---

Prikaz dviju obitelji različitog porijekla – aristokrata i bogatih trgovaca koji se nezaustavljivo uspinju društvenom ljestvicom Londona, snobizam u održavanju izgleda, arogancija i prevladavajuća pohlepa pojedinih likova kako bi osigurali nasljedstvo ili prikladan brak, osiguravaju zanimljivu radnju. Tu su kockari, zavodnici, prevaranti, izdajnici, ali i simpatični likovi kao što je Anna Trenchard, Charles Pope ili Maria Grey.

---

Neću ulaziti u detaljnije razrade likova i odnosa jer smatram da bih time previše otkrila vezanog za samu radnju romana, no prikaz likova – kako karakterno, tako i povijesno, u skladu s vremenom u kojem se radnja odvija, je dostojan jednog Oskarovca, te je ovo svakako roman, ukoliko ste fan serije „Downtown Abbey“, koji trebate pročitati.

Originalni naslov: People of the Book
Izdavač: Novela, 2009.

---