
Originalan naslov: La Sombra del Viento
Izdavač: Fraktura, 2006.
Desetogodišnjeg Daniela, „odraslog među knjigama, okruženog nevidljivim prijateljima koje je nalazio na stranicama koje su se među njegovim prstima mrvile u prah“ otac upoznaje s tajanstvenim mjestom – Grobljem zaboravljenih knjiga. U njemu se nalaze „knjige koje sadrže dušu onog koji ju je napisao, onih koji su je čitali, proživljavali i uz nju sanjarili“, koliko zaboravljene, toliko i zabranjene.
Na Danielu je da odabere knjigu te se doživotno brine o njoj, a dječak odabire „Sjenu vjetra“ Juliana Caraxa, knjigu koja je odabrala njega, u istoj mjeri koliko je i on odabrao nju…
Sama knjiga ubrzo pronalazi put do Danielovog srca i zaokuplja ga u tolikoj mjeri da dječak odlučuje istražiti više o tajanstvenom autoru i pronaći možda još koje njegovo djelo, no uskoro saznaje da postoji osoba koja obilazi knjižare, kupuje ili krade njegove knjige, te ih potom pali.
Potraga za piscem i njegovim djelima, prerasta od nevine dječje avanture u višegodišnju misiju prepunu tajni, opasnosti, ukletih ljubavi, prijevara, izdaja i ubojstava, a Danijel sve više otkriva brojne sličnosti svoje sudbine sa životom tajanstvenog pisca, više ne zna kome može vjerovati, a ni kako će otkriveno utjecati na njegov život…

Carlos Ruiz Zafon je španjolski pisac, autor šest romana objavljenih u 45 zemalja i prevedenih na više od 40 različitih jezika. Dobitnik je mnogih internacionalnih nagrada.
Njegova je „Sjena vjetra“ gotovo odmah po objavi postala moderni klasik, što s obzirom na jezik kojim je pisana, prekrasne citate kojima obiluje, kao i onim posebnim ozračjem kojim zrače samo određene knjige, ne iznenađuje. Iako sam je prvi puta pročitala prije nekih desetak godina, i dalje ostaje u samom vrhu mog popisa dosad pročitanih knjiga.

Pisana kao priča unutar priče, „Sjena vjetra“ donosi intrigantnu radnju, odlično i u detalje razrađene likove – što prepune tajanstvenih prošlosti, što izmučenih duša i osamljenih ekscentrika, kao i atmosferu nabijenu strašću, osvetom, bolnom ljubavlju, teškim razočarenjima i misterijama čije slojeve autor otkriva jedan za drugim vodeći nas kroz tajanstveni labirint groblja zaboravljenih knjiga, kao i živote junaka ovog romana.
Sami opisi poslijeratne Barcelone, koja se pokazala savršenom pozornicom za ovaj roman, otkrivaju autorovu ljubav prema tom gradu koji se može usporediti s onom prema voljenoj ženi. Čitajući njegove opise rodnog grada čitatelj može gotovo čuti zvuk koraka, osjetiti miris kiše pale po ulicama Barcelone, te si bez imalo truda dočarati gotički ugođaj u koji je autor smjestio postavu nezaboravnih likova.
Gorko-slatka priča o borbi protiv gubitka, mirenju s istim, pronalasku sreće, ujedno je i svojevrsni „must-read“ za sve knjigoljupce s obzirom da je čitav roman zapravo posveta umijeću pripovijedanja te vremenu kada je književnost bila ekvivalent umjetnosti – ovo je knjiga koja nijednog čitatelja neće ostaviti ravnodušnim…