Originalni naslov: Sodoma: Enquête au coeur du Vatican
Izdavač: Fokus, 2019.
Bazirajući se na stotinama intervjua sa članovima svećenstva, uključujući 41 kardinala i gotovo stotinu biskupa, monsinjora i svećenika, ova je knjiga svjedočanstvo neumoljive potrage i razotkrivanja truleži unutar Katoličke crkve modernog doba.
Autor, Frédéric Martel, francuski je pisac, istraživač i novinar koji svojim posljednjim djelom nazvanim “Sodoma: U ormaru Vatikana”, rezultatom četverogodišnjeg istraživanja, kao što i sama najava kaže – razotkriva laži o celibatu svećenstva, prikrivanju seksualnog zlostavljanja, odstupanju pape Benedikta XVI., mizoginiji među klerom, zavjerama protiv aktualnog pape Franje…
On tu trulež unutar crkve naziva Sodomom, kako zbog velikog broja homoseksualaca koji se samo naizgled pridržavaju celibata, dok s druge strane prakticiraju seksualnu aktivnost koju sama Crkva naziva izopačenom, tako i rasprostranjenje pedofilije, koju ostatak Crkve štiti, ne iz simpatije prema činu, već u svrhu prikrivanja vlastitih grijeha.
Iako su temelj knjige stotine svjedočanstava, moramo biti svjesni da je autor morao ‘zagrepsti’ poprilično duboko, jer je Crkva okruženje koje je izrazito netransparentno i sklono prikrivanju onoga što se događa iza zatvorenih vrata. I upravo je zato ono što saznajemo – šokantno.
Svećenici koji su razgovarali s njime pričaju o korupciji kardinala, o trošenju milijuna za obnovu stanova koje zauzimaju na ilegalan način, patroniziranju prostitucije na ulicama Rima, seksulanim zlostavljanjima maloljetnika na Kubi, razotkrivajući čitavu mrežu zločina i laži koja se bazira na principu “znamo da znate da znamo” i osigurava međusobno prikrivanje krivičnih djela s obje strane.
Martel piše i o borbi sadašnjeg pape protiv pedofilije unutar Crkve, no upitno je koliko jedan čovjek (ili manja grupa okružena oko njega) može utjecati na, očito, tako rasprostranjenu mrežu bolesnika. U svakom slučaju, na njegova ramena pala je težina najveće krize s kojom se Crkva suočila od vremena reformacije.
Postavlja se pitanje postoji li, i kako je ta problematika riješena u ostalim modelima kršćanstva, odnosno, čini se da u istočnom, i ostalima koje ga prakticiraju, mogućnost osnivanja obitelji od strane svećenika – funkcionira, i rješava dio problema.
Ono o čemu je Martel, po meni, mogao detaljnije pisati, i što svakako zaslužuje detaljniju razradu, je tema povezanosti ovog, većinom i prvenstveno, muškog svijeta sa prisutnošću i ulogom žene u Crkvi, kao i (očite) mizoginije. Možda u kojoj od idućih knjiga?!?
Osim što iznosi i argumentira da je homoseksualnost dio ljudske prirode, te kao takva sastavni dio većine muško-dominantnih organizacija, uključujući i Vatikan, autor naglašava licimjernost koja ih, s obzirom na osuđivanje i borbu protiv te iste homoseksualnosti, prati, te tako Vatikan, pošto je i sam homoseksualac, prikazuje kao svojeg najvećeg neprijatelja.
U svakom slučaju, za pisanje, i objavu ove knjige je trebalo hrabrosti, a sama je obrađena tematika svrstava u red s knjigama koje je potrebno pročitati u svrhu osobne kulture. Posebice zato jer se komotno može shvatiti kao važan iskorak u razotkrivanju postojećeg, ugodno ukorijenjenog svetog trojstva Crkve: Moći, Homoseksualnosti i Licimjerja.
From.Cover.To.Cover 