Originalni naslov: The Craftsman
Izdavač: Znanje, 2019.
Glavna junakinja kao ženski pripadnik policije u vremenu kada je taj svijet bio rezerviran za muškarce, ubojica koji ne preza ni pred čime i tajanstveno ozračje oko samog grada, bili su i više no dovoljni razlozi da triler „U sjeni zla“ uvrstim na svoju listu za čitanje. A kada se tome doda i onaj da je riječ o romanu Sharon Bolton, garancija da ću uživati u romanu je trebala biti zajamčena…
Uz napetu radnju koja starta na najtopliji dan kolovoza 1999., upoznajemo Florence Lovelady, detektivku koja prisustvuje sprovodu Larryja Glassbrooka, osuđenog ubojice koji je iskorištavao svoje zanimanje izrađivača lijesova, te u njih žive zakapao svoje žrtve.
Vraćajući se 30 godina unatrag, u davnu 1969., kada se policija malog gradića susreće s nestankom trinaestogodišnje Patsy Wood, susrećemo mladu Florence, svježu pripadnicu engleskih pripadnika reda i mira, okoline prepune predrasuda i seksizma. Uz praćenje nevjerojatnog traga da su dva dječaka igrajući se na groblju začula krikove upomoć iz samog groba, dobivamo uvid i u njene probleme vezane za radnu okolinu koja ju ne prihvaća i od nje, usprkos njenom školovanju i sposobnosti, očekuje da im – kuha čaj i drži jezik za zubima.
Nakon zaista napete priče, autorica nas radnom ponovo vraća u 1999. godinu, i čitajući daljnji rasplet lako stječemo dojam da se na sprovodu najomraženijeg stanovnika tog gradića nešto dotad uspavano probudilo, i da je sama Florence namamljena u grad iz kojeg je jedva čekala pobjeći.
Iako se nadala da će Larrjevom smrću i sama dobiti završetak koji joj je potreban, kada u njegovoj kući pronalađe glinenu lutku koja neodoljivo podsjeća na nju samu, detalj koji javnost nije znala, a koji je bio pratitelj svih zločina, shvaća da je slučaj itekako još uvijek aktualan, kao i da postoji mogućnost da je prije 30 godina na doživotno izdržavanje zatvora poslala pogrešnog čovjeka…
Kao što sam na samom početku rekla, ovaj je triler imao sve predispozicije da bude s moje strane ocijenjen kao odličan, no ipak ga ne mogu takvim okarakterizirati. Možda je riječ u tome da nisam fan tema vezanih za vještice i okultno, i ovim putem neću previše otkrivati da ne pokvarim dojam onima koji još nisu čitali ovu knjigu, no meni je osobno kraj nekako ispao isforsiran.
Šteta, jer mi se i ideja romana, opis radnje koji se odvija u 1969., kao i sama razrada likova – dopali. Florence je puna kontrasta – pametna, hrabra i usredotočena na potragu za istinom, no baš kad pomislite da je nepobjediva, Sharon nam je prikazuje kao mladu ženu željnu da se uklopi i bude prihvaćena od strane kolega.
Stavljajući njen lik u kontekst kraja 60-tih, prikaz svega što su žene tog vremena morale prolaziti da se izbore za poštivanje svog rada u vidu stereotipa, omaložavanja i maltretiranja, čini ovu knjigu većom od još samo jednog trilera. Upravo zbog toga, bez obzira na moj krajnji dojam knjige, bili fan Sharon Bolton ili ne, ovo je roman koji vrijedi pročitati…
From.Cover.To.Cover 