Originalni naslov: The Parisians
Izdavač: Stilus knjiga, 2019.
Pariz 1940. Nacisti su okupirali grad i – hotel Ritz. Bogati, stari hotel, toliko voljen među pariškim građanima, sada prepun razmetnih vojnika, njihovih štićenika i ljubavnica.
Posao sobarice u imućnom hotelu za Amerikanku Oliviju znači skrivanje svoje nacionalnosti, te kada se u hotel useli čovjek koji slovi kao Hitlerova desna ruka i uzme je za svoju ljubimicu, a nacistički režim joj ubije zaručnika, Olivia odlučuje svoj položaj iskoristiti kako bi pomogla Pokretu otpora – i s vremenom se zbližava sa Jackom, svojom vezom.
Unutar hotela, slavna će dizajnerica Coco Chanel u novom režimu prepoznati potencijal za vlastitu dobrobit, dok će Arletty, jedna od najpoznatijih francuskih glumica, šokirati Francusku – i samu sebe – upuštajući se u zabranjenu vezu.
No, kako se rat bliži kraju, sve tri žene uče istinsku cijenu svoje bliskosti s neprijateljem.
U sjeni rata, je li itko zaista siguran?
Marius Gabriel je međunarodni pisac trilera i kriminalističkih romana. Zanimljivost vezana za njega je činjenica da je u 80-tima, pod drugim imenom, napisao više od 30 romana ljubavne tematike.
Roman nudi zanimljiv pogled na Pariz tokom II. svjetskog rata, koncentriran na goste i osoblje u otmjenom hotelu Ritz. Sadrži mješavinu stvarnih i izmišljenih likova, posebice se koncentrirajući na modnu dizajnericu Coco Chanel i francusku glumicu, pjevačicu i model Arletty, te Oliviju Olsen, Amerikanku koja se krije iza švedske putovnice, i zapravo je među njima, jedini izmišljeni lik. Prikazana je kao mlada slikarica koja jedva krpa kraj s krajem, a koja nakon susreta sa Fabriceom, na nagovor njegove majke, počinje raditi kao sobarica u poznatom hotelu.
Autor je uspio dočarati tmurnu stvarnost i melankoliju svakodnevnog života pod okupacijom, s rijetkim trenucima radosti, ponekom iskrom koja bi zapalila i održavala njihovu želju za preživljavanjem, bez obzira na sve.
A toga, svega, u ovom romanu svakako ima – scena mučenja, pokušaja silovanja, nasilja, smrti… I neke je scene bilo mučno čitati. Autor si je doista dao truda, i vjerno prikazao probleme s kojima su se susretale žene tog vremena – trudnoće, pobačaji, dvostruka mjerila, prijetnje i neizbježne naredbe da se, bez obzira na sve – smiješe.
Smiješiti se – znači preživjeti. Lagati o svom identitetu – znači preživjeti. Nastaviti raditi u hotelu koji poslužuje neprijatelja kako bi mogao jesti – znači preživjeti.
Svaka od njih je donijela svoju odluku, i držala je se do kraja, bez obzira na posljedice.
Uz sve strahote koje su svakodnevno preživljavali, u životima glavnih likova ima i svijetlih trenutaka, i upravo nam time pisac vjerno dočarava tadašnji život pod nacističkom okupacijom, odnosno njihovu želju da prežive i nastave, pod svaku cijenu, sa svojim životima.
Osobno mi je žao što se pisac nije više fokusirao na Arletty, koja je važila, kao najpoznatija glumica tog vremena, za francusku ikonu, a sve je stavila na kocku i odbacila nakon što se zaljubila u nacističkog časnika, no ova knjiga je dobar početak za istraživanje…
From.Cover.To.Cover 