Originalni naslov: Il Suggeritore
Izdavač: Znanje, 2019.
Radnja započinje groznom scenom pronalaska odsječenih ruku djevojčica koje su nedavno nestale. Policija je šokirana – nestalo je 5 djevojčica, a pronašli su 6 odsječenih ruku. Tijela nisu pronađena.
Policajka Mila Vasquez se specijalizirala za pronalaženje nestale djece. Ima šesto čulo za muškarce i žene koji otimaju djecu, uspješno spašava stotine djece, no istovremeno se drži što dalje od pažnje javnosti.
Boreći se s vlastitom mračnom tajnom, nenadano je pozvana da pomogne dr. Gavili i njegovom timu u rješavanju slučaja nestale djevojčice. Ona se specijalizirala za nestale osobe, posebno nestalu djecu, a tim dr. Gavile za serijske ubojice.
U napetoj utrci u kojoj im ponestaje vremena da spase šestu djevojčicu, tim se kreće kroz nečekivane grozote pošto im otmičar ostavlja tijela na mjestima koja otkrivaju još neotkrivene, prošle zločine…
Autor, Donato Carrisi je rođen 1973. godine i završio je studij prava i kriminologije. Od 1999. radi kao scenarist za televiziju. “Šaptač” je njegov debitantski roman, koji mu je, već nakon prvog izdanja, priskrbio pet internacionalnih nagrada, a preveden je i prodan u više od dvedesetak zemalja.
Intrigantne, napete i inteligentno razrađene radnje, ovaj se roman ispostavio kao jedan od najmračnijih romana koje sam ikada čitala. Ipak, finalno mi je mišljenje oko ove knjige podijeljeno.
Riječ je o zaista odličnoj radnji, morbidno fascinantnoj, jednoj od onih zbog koje nećete moći odvojiti se od knjige (pročitala sam je – a riječ je o gotovo 500 stranica – u jednom danu).
A onda ipak…
Glavna junakinja, koja samu sebe uspoređuje sa psihopatom i živi s potpunim nedostatkom empatije, iako predstavljena kao stručnjakinja sa šestim čulom za pronalazak djece, na kraju se svela na najobičnijeg istražitelja koji trči za ubojicom. Njezina zaokupljenost Goranom je, po meni, u potpunosti nepotrebna. Tu su i drugi klišeji vezani za nju, no neću o njima da ne otkrijem previše.
Goran, s druge strane, predstavljen kao vrhunski stručnjak, meni je djelovao kao egocentrik koji sam otkriva tragove i krivce, no to ne dijeli sa ostalima jer želi da oni sami, na svoj način, dođu do istog saznanja, čak i kada ih to dovodi u smrtnu opasnost.
Albert – psihopat, i genije iza paklenog plana, na kraju se sveo na vidovitog lika koji ima problema s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Ipak, jedan je od zanimljivijih negativaca s kojima sam se susrela u posljednje vrijeme.
Ostalim je likovima data uloga i nijedan od njih nije previše razrađivan, samo su pojedine karakteristike više puta naglašavane. Tu su tip u odjelu koji se ne odvaja od mentol bombona, zavodnik, žena ljuta na sve koja ne voli pridošlicu i šef koji obožava svjetla reflektora i nema poštovanje svog tima.
Ipak, moram navesti, volite li mračne, ali doista mračne trilere – mislim da nećete požaliti odlučite li se na čitanje ovoga.
Meni je, osobno, jednostavno svega, a da mu dam ocjenu veću od četvorke – previše. Otmice, pedofilija, psihopati, vidovnjaci, neotkriveni zločini, traumatizirani istražitelji… Autor je mogao, s obzirom na ideje i mogućnosti koje mu pružaju likovi, od ovog romana napraviti seriju od više njih, i sigurno bi bila riječ o jednom od najboljih serijala koje sam čitala.
Ovako, s novim zapletom svake dvije stranice, na kraju sam imala osjećaj da čitam zaplete različitih knjiga. Svaki je dobio površan opis, nakon čega se pisac prebacio na novi i na kraju me ostavio s osjećajem da nešto nedostaje…
From.Cover.To.Cover 